Seksting ili razmjena seksualno eksplicitnih sadržaja putem elektroničkih medija novi je i sve učestaliji oblik komunikacije među mladima. Mladi su navikli dijeliti svoje živote na internetu, a do sekstinga dolazi zbog ostvarivanja seksualnog zadovoljstva, pritiska, radoznalosti, privlačenja pažnje i slično, navode autori Vodiča za roditelje - ''Što učiniti i kako se nositi sa sekstingom među mladima?''.
Povodom projekta troje autora o sekstingu među mladima, koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost razgovarali smo s jednom od autorica o tome koliko je seksting zapravo zabrinjavajući, te kako pomoći djeci da se zaštite od potencijalnog nasilja u digitalnom svijetu. Sigurnost djece na internetu sve je krhkija i opasnosti je sve više.
Što je seksting?
''Opasnosti koje prijete djeci i adolescentima na internetu, osobito u kontekstu sekstinga, izuzetno su raznolike i mogu imati dalekosežne posljedice, posebice u osjetljivom razdoblju adolescencije. Seksting, koji podrazumijeva slanje, primanje ili dijeljenje seksualno eksplicitnih sadržaja putem elektroničkih uređaja, često se javlja iz različitih motiva – od flerta i želje za pažnjom, preko seksualnog uzbuđenja i zabave, pa do, nažalost, pod pritiskom vršnjaka ili partnera. Iako se na prvi pogled može činiti kao bezopasan oblik komunikacije, iza takvih ponašanja skrivaju se ozbiljne opasnosti, kako za fizičko, tako i za mentalno zdravlje mladih'', objašnjava za Net.hr doc. dr. sc. Arta Dodaj s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru.
Ona je s kolegama prof. dr. sc. Kristinom Sesar sa Studija psihologije Sveučilišta u Mostaru, te Krešimirom Prijateljem, mag. psych. s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru izradila ovaj koristan vodič na temelju istraživanja koje su proveli među djecom i mladima.
''Prema istraživanjima u sklopu našeg projekta SextYouth projekta Hrvatske zaklade za znanosti, mnogi adolescenti koriste seksting kao način izražavanja interesa prema partneru, ili jednostavno sredstvo flerta i seksualnog uzbuđenja. Na primjer, mladi ljudi mogu poslati intimnu fotografiju partneru, vjerujući da će sadržaj ostati privatni. Međutim, sadržaji često završe na društvenim mrežama ili u grupnim chatovima, što može izazvati ozbiljne posljedice poput stresa, sramoćenja i socijalne izolacije. Ove situacije obično prate osjećaji srama, anksioznosti, depresije, a u ekstremnim slučajevima mogu dovesti do suicidalnih misli'', kaže Dodaj.
Sve više mladih uključeno u seksting
Nužno je shvatiti da ne možemo pretpostaviti da naše dijete neće poslati ili proslijediti nekakav seksualni sadržaj. Potrebno je razgovarati s njima o tome. ''Naša istraživanja pokazuju da sve veći broj adolescenata uključuje se u seksting kako bi "bili cool" ili se uklopili u društvo, često pod utjecajem vršnjačkog pritiska. Mnogi adolescenti upuštaju se u seksting i pod uvjerenjem da "svi to rade". U nekim slučajevima, mladi ljudi, posebno u grupnim chatovima, izazivaju jedni druge na slanje svojih ili tuđih seksualno eksplicitnih fotografija, što može započeti kao bezopasna zabava, ali vrlo brzo izazvati ozbiljne poteškoće'', dodaje Dodaj te navodi kako ''dodatnu dimenziju opasnosti donosi pritisak partnera, osobito u romantičnim vezama, kada jedan partner može izravno zahtijevati eksplicitni sadržaj, prijeteći prekidom veze ili emocionalnim udaljavanjem ako zahtjev nije ispunjen. U tim situacijama, mladi ljudi mogu osjećati da nemaju izbora nego udovoljiti partnerovim zahtjevima. Osim toga, mlada osoba u takvoj situaciji može biti izložena i prijetnjama javnim dijeljenjem seksualno eksplicitnog sadržaja ako ne pošalje još takvih sadržaja ili ne ispuni dodatne zahtjeve. Ova vrsta manipulacije, poznata kao sextortion, predstavlja ozbiljnu prijetnju jer žrtve često osjećaju strah, sram i nemoć, što im otežava traženje pomoći.''
Zbog toga je s djecom potrebno otvoreno razgovarati s djecom o tome. Ukazati im na osobnu odgovornost, važnost osobnih granica i poučiti ih kako se oduprijeti eventualnim pritiscima vršnjaka. Osim toga ne treba čekati da se problem pojavi. S djecom trebamo o tome razgovarati i prije toga, jer kad se jednom dogodi takva situacija već može biti kasno. ''Iako seksting može biti način izražavanja intimnosti i istraživanja seksualnosti adolescenata, što odgovara njihovim razvojnim potrebama, pritisci i rizici povezani s njime mogu dovesti do ozbiljnih negativnih posljedica. Stoga je ključno educirati mlade o sigurnom korištenju tehnologije, postavljanju granica i prepoznavanju situacija u kojima nije prisutan pristanak za sudjelovanje u sekstingu'' naglašava sugovornica.
Djeca u dobi od 10 godina aktivno sudjeluju u sekstingu
Razgovor o seksualnosti s djecom može biti težak i neugodan i za roditelja i za dijete, ali nužno je shvatiti da je to nešto što je nemoguće izbjeći. Ako sami ne razgovaramo s djecom, netko već hoće, jer su to teme koje njih zanimaju. Korisnije je ipak da im sami uputimo u te teme koliko god nam možda neugodno bilo. I to u što ranijoj dobi. ''Razgovor o sigurnosti na internetu treba započeti što ranije, idealno već u osnovnoj školi. Istraživanja pokazuju da djeca već u dobi od 10 godina aktivno sudjeluju u sekstingu. Osim toga u toj su dobi osobito ranjiva na različite digitalne prijetnje. Ako pažljivo osluškujemo djecu, naši rezultati iz fokus grupa sa srednjoškolcima također ukazuju da su sami učenici istaknuli kako bi ovakve teme trebale biti uključene u obrazovni program osnovnih škola, budući da su se oni već u toj dobi susreli s tim pitanjima'', potvrđuje Dodaj koja ističe kako je važno da roditelji i profesori, te stručne službe u školama educiraju djecu o seksualnosti i sigurnosti na internetu. ''Ako to ne učine oni, netko drugi će, a najčešće su to vršnjaci koji nemaju potrebnu zrelost ni odgovornost za takve razgovore'', zaključuje.
''Ako dijete primi seksualno eksplicitan sadržaj, ključno je objasniti mu što bi trebalo učiniti: obavijestiti roditelje, školsko osoblje ili policiju. Odgovornost za zaštitu djece u digitalnom okruženju leži na svima nama, a takvi razgovori trebaju biti stalno prisutni kako bi djeca bila svjesna svojih granica i odgovornosti na internetu'', naglašava Dodaj.
Nužan je seksualni odgoj
Ova doktorica psihologije smatra kako nije moguće, niti je korisno izbjegavati razgovor i ograničiti djeci pristup tehnologijama. To nije odgovor na rješavanje problema potencijalnog nasilja kojem bi djeca mogla biti izložena na internetu. ''Povratak na staro nije moguć, jer digitalne tehnologije postaju dio života mladih. Da bismo konstruktivno pristupili ovom problemu, ključno je sagledati ne samo pojedinca i obitelj, već i širu okolinu, poput škole, te, šire, nacionalni i globalni kontekst. Bilo bi korisno pristupiti seksualnom odgoju kao normalnom i općem dijelu odgoja. Fokus bi trebao biti usmjeren ne samo na prijenos informacija o seksualnom sadržaju, već i na razvoj seksualne komunikacije, seksualne asertivnosti, poštovanja pristanka te međusobnog poštovanja, kako online, tako i offline.''
Već smo pisali o tome kako neki pokazatelji ukazuju na to da su djeca često digitalno pismenija od roditelja, no to ne znači da se znaju nositi sa svim aspektima i opasnostima koje se mogu skrivati na različitim aplikacijama i društvenim mrežama. ''Istraživanja pokazuju da roditeljska uključenost u odnos s djecom i njihova komunikacijska praksa mogu značajno oblikovati stavove i ponašanje djece prema sekstingu. Roditelji imaju ključnu ulogu u tome kako djeca razumiju i prakticiraju tehnologiju u kontekstu istraživanja intimnosti. Nažalost, često nisu u potpunosti svjesni izazova koje donosi digitalno okruženje u kojem se njihova djeca kreću, stoga je važno da se uključe u obrazovne procese koji će im pomoći u razumijevanju tih izazova.''
''Poruka roditeljima bila bi da, iako možda nisu uvijek u mogućnosti pratiti sve što njihova djeca rade online, od velike je važnosti da ostanu uključeni u komunikaciju i odnos s djecom, educiraju se o suvremenim digitalnim izazovima te, uz to, otvore prostor za iskrene razgovore o zdravom istraživanju seksualnosti, uključujući i ono što se odvija putem digitalnih tehnologija'', zaključuje Dodaj.
POGLEDAJTE VIDEO Predatori haraju internetom. Do djece dolaze zastrašujućim metodama
