Puno se toga promijenilo, ali velike su promjene toliko suptilno uklizale u naš život da ih nismo ni svjesni dok se ne prisjetimo kako je nekad bilo. I zaista, toliko je toga što smo radili kao djeca, a što bi se danas, u najmanju ruku, smatralo čudnim, ako ne i zabranjenim. Sigurno su i vas roditelji nekoć slali po cigarete u lokalnu trgovinu, dopuštali vam da vozite automobil i ostanete vani bez nadzora. To su samo neki od primjera koji dokazuju koliko se društvo promijenilo.
Korisnici britanskog foruma Mumsnet prisjetili su se svih aktivnosti koje su radili kao djeca, a koje svojoj djeci danas ni u snu ne bi dopustili, što zbog vlastite sigurnosti, što zbog zakona.
"Danas sam se iz nekog razloga sjetio kako sam kao trogodišnjak ručao vani s čistačem ulice. Vozio je onaj stroj s metlicama, a pauzu je provodio sjedeći na travi. Kad god bih ga primijetio, izletio bih van i ponio ručak sa sobom. Mama bi mi dalamale sendviče umotane u papir i ja bih potrčao k njemu na travu. Obožavao sam piknike s čistačem ulice."
"Stalno smo se penjali uz ogradu supermarketa, skočili u njihovo dvorište i kopali po odbačenim igračkama koje su bile potrgane. Imao sam cijelu kolekciju stvari, uključujući plastične životinje s raznoraznim felerima i plišanog medu bez jednog uha."
"Roditelji su običavali nas djecu slati u trgovinu po cigarete ili cugu. I uvijek su nas poslužili. Bilo je to 1990-ih godina. Mogle su se kupiti i cigarete na komad, iako su trgovci znali da ih tako djeca kupuju za sebe."
PRAVA SLIKA RODITELJSTVA U 1980-IMA: Fotka dječaka pokraj hrpe čikova postala viralna, svi se prisjećaju starih vremena
"Igrali smo se skrivača po cijelom gradu. To je uključivalo i sedam ogromnih napuštenih kuća/zemljišta. Igra je trajala cijeli dan, a nas je bilo preko 50 i svi smo imali po osam godina, neki malo više. Završavali smo tek kad bi se pogasila ulična svjetla i to je bio signal da moramo kući. Jedino vrijeme kad smo se vraćali tijekom igre bilo je uzeti sendviče za ručak. Bijeli kruh, maslac i džem od jagode. Sendviči su znali biti crni od blata na našim rukama."
"Ja i moj prijatelj voljeli smo ulijetati starijim ženama kad smo imali oko devet godina. Samo bismo prišli nekoj starici na cesti i započeli razgovor. Ona bi nas pozvala k sebi na čaj i kekse. Pričali smo o svemu i svačemu, ponekad i pomagali s kućanskim poslovima. Naši roditelji nisu imali pojma gdje smo ni što radimo."
"Kad sam ja išao u osnovnu školu kasnih 1970-ih, dečki su naganjali cure iskidali im suknje kako bi svi vidjeli njihove gaćice. Jako smo se zabavljali i to je bilo skroz nevino, iako očito neprikladno. Dobivali smo jezikovu juhu od učitelja i roditelja, ali već vidim da bi se danas odmah zvala socijalna služba."
"Roditelji su nas znali zaboraviti pokupiti na autobusnoj stanici pa smo morali pješačiti kući. Stariji je par uvijek stao i ponudio nam prijevoz. Kad bismo upali u automobil, uvijek su nam govorili neka ne ulazimo tako strancima, a onda bi nas odvezli kućama."
"Na novogodišnjoj zabavi kod susjeda, nama su djeci davali da pijemo Bacardi i kolu bez znanja naših roditelja. Imali smo otprilike 13 godina."
