Psiholozi savjetuju kako se nositi s promjenom kod djece koja frustrira većinu roditelja

Nekada komunikativno dijete koje je s roditeljima dijelilo svaku sitnicu pretvorilo se u adolescenta čija se komunikacija svela na jednosložne odgovore, zatvorena vrata i slušalice na ušima.

Ova promjena može biti zbunjujuća, frustrirajuća pa čak i bolna za roditelje. Ipak, stručnjaci se slažu da je povlačenje od roditelja normalna pa i nužna faza odrastanja. Ključ nije u forsiranju razgovora, već u razumijevanju i prilagodbi pristupa, piše Child Mind.

Foto: Shutterstock

Zašto se adolescenti povlače?

Prije nego što roditelji njihovu šutnju shvate osobno, važno je znati što se događa "ispod površine". Adolescencija je razdoblje intenzivnih promjena. Prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za donošenje odluka i kontrolu emocija, još se razvija, zbog čega su adolescenti skloniji emocionalnim i impulzivnim reakcijama. Kada se suoče sa stresom u školi, svađom s prijateljima ili jednostavno unutarnjim nemirom, povlačenje u sebe često je obrambeni mehanizam, a ne znak nepoštovanja.

JEZIVO ILI? /

Što učiniti ako vam dijete krene pričati detalje o duhu u sobi ili o prošlom životu?

Osim bioloških faktora, adolescenti prolaze kroz ključnu fazu formiranja identiteta. Potrebno im je odvojiti se od roditelja kako bi otkrili tko su, u što vjeruju i gdje pripadaju. Ta potraga za autonomijom ponekad izgleda kao odbacivanje, ali je zapravo temelj za izgradnju zdrave i neovisne odrasle osobe. Oni i dalje trebaju roditelje, no na drukčiji način. Većina adolescenata, kako pokazuju istraživanja, želi biti bliža s roditeljima, ali ne zna kako premostiti jaz koji je nastao.

Strategije koje pomažu u komunikaciji

Cilj nije natjerati adolescenta da govori, već stvoriti sigurno okruženje u kojem će se osjećati dovoljno ugodno da se sam otvori. Umjesto direktnog suočavanja s pitanjima poput "Što nije u redu?", preporučuje se stvaranje opuštenih trenutaka za povezivanje. Vožnja automobilom, zajedničko kuhanje ili šetnja psa idealne su prilike jer ne stvaraju pritisak izravnog kontakta očima. Ponekad je i sama tiha prisutnost dovoljna. Dostupnost roditelja, bez nametanja, šalje snažnu poruku podrške i prihvaćanja.

'TREBAMO DOSLJEDNE ODRASLE' /

Psihologinja o zabranama društvenih mreža za djecu: 'Same po sebi ih neće i ne mogu zaštiti'

Kada adolescent ipak odluči nešto podijeliti, najvažnija vještina je aktivno slušanje. Potrebno je oduprijeti se porivu da se odmah ponudi rješenje ili savjet. Umjesto toga, važno je potvrditi njegove osjećaje. Rečenice poput "Zvuči kao da ti je bilo stvarno teško" ili "Razumijem zašto se tako osjećaš" grade povjerenje. Time se pokazuje da se njihovo iskustvo poštuje, čak i ako ga se ne razumije u potpunosti. Ponekad je najveća pomoć jednostavno im dati do znanja da su saslušani bez osuđivanja.

Umjesto zatvorenih pitanja na koja je odgovor "da" ili "ne", bolje je koristiti otvorenija koja pokazuju iskrenu znatiželju: "Što ti je danas bilo najzanimljivije?" ili "Kad bi mogao promijeniti jednu stvar u vezi današnjeg dana, što bi to bilo?".

Foto: Shutterstock

Najčešće pogreške koje produbljuju jaz

U želji da se povežu s djetetom, roditelji često čine pogreške koje postižu suprotan efekt. Predavanja o tome "kako je bilo u njihovo vrijeme" ili moraliziranje gotovo sigurno će rezultirati potpunim zatvaranjem. Treba izbjegavati kritiziranje i etiketiranje ("lijen si", "bezobrazna si").

Umjesto toga, preporučuje se govoriti o tome kako se roditelj osjeća zbog njihovog ponašanja. Također, nije uputno inzistirati na razgovoru kada je adolescent vidno umoran ili uzrujan. Poruka "vidim da ti nije do priče, tu sam ako me zatrebaš", puno je učinkovitija od prisiljavanja.

Kada je šutnja znak za uzbunu?

Iako je povlačenje normalno, postoje znakovi koji mogu ukazivati na dublji problem. Ako se dijete povuklo od svih, uključujući prijatelje, izgubilo interes za aktivnosti koje je prije voljelo, ako se primijete drastične promjene u spavanju ili apetitu ili nagli pad ocjena, vrijeme je za zabrinutost.

Takvo ponašanje može biti znak depresije, anksioznosti ili nekog drugog problema koji zahtijeva stručnu pomoć. Važno je vjerovati roditeljskim instinktima; ako postoji osjećaj da nešto ozbiljno nije u redu, potrebno je potražiti savjet školskog psihologa ili terapeuta.

Odnosi s adolescentima su maraton, a ne sprint. Njihova šutnja rijetko je odraz manjka ljubavi. Ona je češće signal unutarnje borbe i preopterećenosti. Uloga roditelja je biti mirna luka kojoj se uvijek mogu vratiti. Strpljenjem, poštovanjem i dosljednom podrškom pokazuje im se da je veza s roditeljima jača od privremenih oluja adolescencije.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

TAJNE RODITELJSTVA /

Stvari koje većina roditelja potajno radi: I ako ih uhvatite, ovo vam nikada neće priznati

POGLEDAJTE VIDEO: