I dok bi raniji odlazak u krevet značio predah za roditelje, djeca leže budna satima i povezuju vrijeme u krevetu s 'uzbuđenjem' umjesto sa snom, upozoravaju.
Prerani odlazak na spavanje može kod njih utjecati na to da se odupiru snu, izazvati napadaje bijesa i posežu za stalnim ustajanjem iz kreveta.
Studija Sveučilišta Colorado, objavljena u listu Mind, Brain and Education pokazuje kako dobar noćni san ovisi o tome kada kod djece dolazi do porasta hormona melatonina, koji regulira unutarnji sat organizma i povećava tijekom večeri.
Čimbenici poput količine svjetlosti te djetetova fizička aktivnost mogu odrediti kada je melatonin na pravoj razini, ali to varira od djeteta do djeteta.
Znanstvenici tvrde da je odabir vremena za spavanje koji nije usklađen s djetetovim tjelesnim satom ono što uzrokuje neprospavane noći - za oboje, djecu i roditelje.
Također su upozorili da neprospavane noći za djecu mogu voditi do toga da kasnije u životu imaju emocionalnih problema kao i onih s ponašanjem.
Znanstvenici su proučavali 14 djece u dobi između 30 i 36 mjeseci, više od šest uzastopnih noći i mjerili razine melatonina u različitim vremenskim razmacima oko spavanja, koliko im je trebalo da zaspu te kako se ponašaju.
U prosjeku, istraživanje je pokazalo da razine melatonina porastu oko 19:40, a ako roditelj čeka pola sata da stavi dijete na spavanje, ono obično zaspe unutar 30 minuta.
Ali ako djecu kod koje kasnije dolazi do porasta hormona stave u krevet u to vrijeme, više im treba da utonu u san i veća je vjerojatnost da će se pri tome dizati i loše ponašati.
Izvanredna profesorica i psihologica, Monique LeBourgeois, koja je vodila studiju kaže: 'Spavanje u krivo biološko vrijeme vodit će do poteškoća, poput nesananice, u kasnijoj dobi.'
'Odrasli mogu sami birati vrijeme za spavanje, a djeca rijetko imaju tu šansu.'
Loša usklađenost između vremena odlaska na spavanje koje su postavili roditelji i porasta melatonina kod djeteta povećava vjerojatnost problema sa spavanjem.
'Ako se dijete opire odlasku u krevet ili ima problem s tim da zaspe, velika je vjerojatnost da fiziološki još nije spremno za san u to vrijeme', kaže prof. LeBourgeois.
'Kod te djece, koja puno vremena provedu u krevetu čekajući da zaspu, može doći do toga da odlazak u krevet povezuju s uzbuđenjem, a ne snom. Takva vrsta odgovora može povećati djetetove šanse da kasnije u životu pati od nesanice.'
