Donosimo vam ljestvicu zimskih čuda koje biste, bilo ove zime, bilo neke druge, svakako trebali posjetiti.
Sjeverna svjetla Kanade
Mrkla je noć i vi se nalazite usred ničega. Toliko je mračno da ne vidite ni prst pred nosom. Tišina je toliko apsolutna da vas zvuk nakupine snijega koja je pala na tlo s obližnjeg stabla tjera da poskočite. Vaše trepavice gotovo su smrznute i teško ih je odvojiti dok trepćete. Unatoč svemu tome, vi ste presretni što sjedite tamo cijelu noć, samo kako biste vidjeli najmisteriozniju prirodnu pojavu - sjeverna svjetla.
S gotovo mizernim postotkom zagađenja od gradskih svjetala, optimalnim vremenskim uvjetima (vrlo hladno uz pregršt kristalno čistih noći), Churchill u Kanadi jedno je od najboljih mjesta na svijetu na kojem možete svjedočiti svoj ljepoti polarnog svjetla. Arktička tundra i sjeverna šuma koja okružuje grad savršeno se uklapaju u gotovo tristo noći godišnje tijekom kojih možete svjedočiti pojavi koja se naziva aurora borealis.
Ta vizualna atrakcija može trajati satima, a može nestati za svega nekoliko minuta. Treperenje neon ružičaste, tirkizne i zelene, svjetla kao da plešu po nebu u marijadi izmišljenih oblika prije nego suptilno nestanu. Svjedočeći takvom prirodnom spektaklu, lako je povjerovati u mit lokalnih Inuita koji vjeruju da su to zapravo svjetla koja dopiru iz zagrobnog života, posebice ako čujete 'pucketanje' neba. Ovo je nesumnjivo najveća prirodna vizualna predstava.
Zamrznuti Sankt Peterburg
Siječanj u Sankt Peterburgu. Stanovnici grada, odavna naviknuti na hladnoću, nose šubare i debele i teške kapute kako bi se othrvali takvim vremenskim uvjetima. Ovih dana ne čekaju na kruh, već na umjetnost, zamrznutu umjetnost. Svake zime, kipari se bacaju na oblikovanje blokova leda u vjerne modele ljudi, životinja i objekata. Ovo je tradicija koja korijene vuče još iz 1740. godine, kada je stvorena cijela ledena palača kako bi se proslavio rođendan carice Ane.
Rijeka Neva je u ovo doba godine posve zamrznuta, osim jedne ogromne rupe koja se nalazi odmah ispred Petropavlovske tvrđave. Ovo je omiljeno okupljalište za grupu entuzijastičnih plivača koji rado promoviraju sve beneficije dnevnog kupanja u ledenoj vodi. Kada im se hladnoća uvuče pod kosti, stanovnici se zagriju votkom posluženom u staklenim čašama u kojoj je dodan i led. 'Barem da imamo neke koristi od tog leda, umjesto da samo padamo zbog njega i kližemo se po njemu', našalio se jedan od entuzijasta.
Migracija sobova u Švedskoj
Jedna od najvećih svjetskih seoba svake se godine odvija oko 2300 kilometara sjeverno od Zagreba. Kako se snijeg zgušnjava na svakoj površini, jezera se lede i temperatura pada ispod -25˚C, na desetke tisuća sobova kreće na putovanje preko sjevernog dijela Švedske. Putujući od ljetnih pašnjaka do planina na zapadu, stada putuju prema istoku kako bi duge zime mogli provesti u šumama.
Na putovanju koje može trajati od deset dana na više prate ih seminomadski Samiji. Dok su se sredstva prijevoza uvelike modernizirala tijekom stoljeća (motorne sanjke, pa čak i helikopteri, zamijenili su skije) uzgoj sobova još je uvijek sastavni dio njihove kulture. Ovo putovanje Samija i njihovih sobova dio je baštine koja traje tisućama godina - danju kontroliraju tempo kojim se sobovi kreću u stadu, a noću su svi skupljeni oko logorske vatre gdje se pod zvjezdanim nebom prepričavaju razne životne dogodovštine.
Nasukano zvono Italije
Ove se zime zaputite do talijanskog Južnog Tirola, gdje ćete najvjerojatnije zateći jedan od najbizarnijih prizora u Europi - naizgled amputirani crkveni toranj koji strši iz zamrznutih voda jezera Resia. Crkveno zvono iz 14. stoljeća poput strijele upereno je u nebo i predstavlja usamljeni spomenik cijelog sela koje je potopljeno vodama umjetnog jezera koje je nastalo kao dio hidroelektronskog projekta iz 1950. godine.
Mještani će vam ispričati da se zvonjava crkvenog zvona i dalje može čuti tijekom hladnih noći - iako je zvono uklonjeno kada je dolina potopljena. Crkva i jezero dio su lokalnog života, posebice zimi kada se na jezeru okupljaju i snowkiteri koji pomoću velikog zmaja krstare jezerom podižući se u visine kada njihov zmaj uhvati dobar vjetar, pazeći na klizače koji se kližu preko jezera. Obitelji probijaju svoj put do crkvenog tornja kako bi svoje rukavicama prekrivene šake prislonili na dio povijesti koja tijekom cijele godine nije na dohvat ruke.
Proključale vode Yellowstonea
Postoji tek nekoliko mjesta koji su zabavni kao nacionalni park Yellowstone. Riječ je o krajoliku stvorenom izbrušenim glečerima i vulkanskim erupcijama, mjesto ognja i sumpora, vatre i mjehurića, zbog čega vam se čini da sama Zemlja diše, kao da je divovski kotao uzavrele vode.
Ovdje, u zemlji lutajućih losova, medvjeda i vukova, gejzira i vode, koja ključa i kipi dok na kraju ne 'eksplodira', prizori su za pamćenje još od osnutka parka 1872. godine. U ovom parku ogleda se iskonska i nadasve divlja Amerika. Kako temperatura sve više pada i snijeg počinje prekrivati vrhove, park dobiva posebnu notu drame i spokoja. Gužve turista se smanjuju i njih zamjenjuju cross-country skijaši koji se nježno spuštaju niz obilježene staze. Krznom 'natovareni' bizoni biraju svoj put kroz dubok snijeg kako bi se zagrijali oko gejzira. Povuku se korak unatrag kada se događa iznenadna toplotna erupcija koja šalje mlaz ključale vode visoko u ledeni zrak.
Korejski ledeni festival
Tijekom većeg dijela godine sancheoneo (vrsta pastrve) vodi bezbrižni život u rijeci u blizini mjesta Hwacheon, grada koji leži na planinama sjeveroistočno od Seula. Ali, kada stigne hladna i suha korejska zima, rijeka se zaledi i sancheoneo nestaje pod 40 centimetara debelim ledom. Tada nastaju problemi.
Svakog siječnja Hwacheon Sancheoneo ledeni festival donosi iznenadnu energiju u ovom, inače mirnom, predjelu Južne Koreje. Na stotine tisuća gusto zbijenih posjetitelja zauzimaju gotovo svaku zaleđenu površinu jezera kako bi se okušali u pecanju na ledu. Roštilj je za Korejce prirodan kao i baguetti Francuzima, a miris vatre potpomognute drvenim ugljenom prostire se duž cijele obale, čekajući posljednji ulov.
Za neke posjetitelje bacanje udice kroz rupu u ledu kako bi uhvatili svoju ribu nije dovoljno uzbudljivo iskustvo, pa oni najhrabriji, odjeveni samo u kratke majice i bokserice, ulaze u ledeni bazen blizu jezera gdje 'golim' rukama hvataju spomenute pastrve.
Snijegom prekriveni London
Deset je sati ujutro u središtu Londona. Nema autobusnih linija do Piccadillyja i nervoznih putnika na svakoj stanici. Nema gužve u kojoj se pješaci bore za svoj prostor na pločnicima ulice Oxford, a vrata trgovina su zaključana. Tuneli metroa su potpuno prazni, a avioni 'zakopani' na Heathrowu. Nekolicina ljudi koja je uspjela stići na posao u gradu polako se vraćaju doma jer su naišli na zatvorena vrata ureda.
Ovo nije scena iz nekog apokaliptičnog filma, već realnost života u engleskoj prijestolnici u rijetkim prilikama kada leži pod debelim zimskim pokrivačem.
Ulice su potpuno prazne i sva se aktivnost 'seli' u parkove. Na Hampstead Heathu, trkački klub odustao je od lopatarenja i probijanja kroz snijeg, pa su se bacili na pravljenje gigantske snježne kugle koju su otkotrljali sve dolje do jezera. U Richmond Parku pripitomljeni jeleni kopaju po zaleđenoj zemlji u potrazi za grančicama i grmljem. Dalje na istoku u Greenwichu, učenici slave svoj neočekivani slobodan dan spuštajući se sanjkama od Kraljevskog opservatorija, a udaljeni neboderi Canary Wharfa jedva su vidljivi kroz sivu maglu i mrak.
Natrag u centru, snijeg mirno pada na pusti London, kao kakav dar za one koji su se našli na ulicama, doživljavajući pravu čaroliju snijegom okovanog Londona.
