Ovog sam ljeta prvi put upoznao teškog ovisnika o heroinu. Dogodilo se potpuno slučajno, u Osijeku. Bila je subota navečer i krenuo sam s prijateljem van. Taman sam parkirao ispred srednjoškolskog igrališta preko puta osječke Tvrđe, kad je prijatelja dok je izlazio van iz automobila neki lik kojeg sam primijetio u retrovizoru upitao: "ima li dopa".
Prijatelj se okrenuo i pitao ga što je "dop". Tražio je heroin. Bio je nižeg rasta, poput grungera odjeven u kariranu košulju i s velikim tamnim podljevom na desnom oku. Pobjegao je iz komune u Osijeku i po cijelom gradu u očaju, neselektivno tražio malo "dopa" za šut kako bi mogao preživjeti krizu i vratiti se vlakom nazad u Zagreb. Međutim, nigdje ga nije mogao naći.
Slomljeni duh heroinskog ovisnika
U nekoj trgovini je ranije neuspješno pokušao ukrasti bocu votke, pa je tom prilikom od policije, ako mu je vjerovati na riječ, zaradio debelu masnicu na oku. Ispostavilo se da je veliki fan Alice in Chainsa. Pokojni Layne Staley, koji je umro od predoziranja miksanjem heroina i kokaina, veliki mu je uzor, pa je zaneseno pričao o kultnom "unplugged" koncertu Chainsa na MTV-u.
U razgovoru s njim saznao sam da je počeo s drogiranjem u 1990-ima na elektroničkim partijima, da ima djevojku iz imućne obitelji koja je ovisna o kokainu, da je inače radio kao kuhar i da je bio u zatvoru zbog krađe. Činio se vrlo krhkog i osjetljivog, slomljenog duha. Nakon kratke priče s njim pozdravio sam ga i rekao da se dovede u red jer bi vrlo brzo mogao završiti pod zemljom. Bio je svjestan toga, no pitanje je koliko je bio u stanju tako nešto i ostvariti. I dok smo se prijatelj i ja uputili prema Merlonu u Tvrđi, ostalo mi je urezano u pamćenje kako odlazi u mrak nekim svojim putem.
Liječenje heroinom kao posljednje utočište
Nedugo nakon toga saznao sam da u Norveškoj planiraju 2020. godine uvesti eksperimentalni program liječenja teških ovisnika asistiranom terapijom heroinom koja već postoji, primjerice, u Švicarskoj i Nizozemskoj. Švicarska je u 1990-ima prva pokrenula projekt asistiranog liječenja heroinom, a 1994. otvorene su prve klinike gdje su ovisnici mogli uz liječnički nadzor ubrizgati dozu čistog heroina. Projekt se pokazao kao vrlo učinkovit, tako da se zdravlje sudionika popravilo, doziranja su se stabilizirala, smanjile su se kriminalne aktivnosti sudionika, heroin je postao manje atraktivan otkada je postao lijek itd.
Prateći uspješan švicarski model, Nizozemska je započela 1998. godine program asistiranog liječenja heroina. Za razliku od klinika gdje je legalno ubrizgati vlastiti ilegalno nabavljeni heroin, u klinikama za asistirano liječenje heroinom ovisnici dobivaju čisti, farmaceutski heroin koji je predvidljiv i nije kontaminiran, tako da je smanjena mogućnost smrti zbog predoziranja.
Suprotno očekivanjima, metoda može biti učinkovita
Iako se može činiti apsurdno i smiješno, kao nešto poput izbijanja klina klinom ili gašenja vatre uljem, rezultati takvog jednog programa upućuju da može biti koristan. Ne mogu a da se ne upitam što bi bilo s dečkom kojeg sam upoznao ovog ljeta da postoje slične klinike u kojima može dobiti siguran, nekontaminiran i legalno proizveden heroin umjesto da je izložen ulici i podzemlju, te da je sustav postavljen tako da nudi jedan ozbiljan holistički pristup koji bi bio učinkovit u resocijalizaciji ovakvih teških slučajeva ovisnika.
Valja naglasiti da studije i metaanalize upućuju na zaključak kako je asistirano liječenje heroinom učinkovito i korisno u slučaju ovisnika kojima nijedna alternativna metoda nije pomogla, što je suprotno zdravorazumskim očekivanjima. Samo nekoliko godina nakon uvođenja ovakvog, tada kontroverznog načina liječenja, nizozemski znanstvenici došli su do spoznaje da je kombinirano liječenje ovisnika heroinom i metadonom, kojima liječenje samo metadonom nije učinkovito, ne samo provedivo već čak učinkovitije i vjerojatno sigurnije nego liječenje samo metadonom u "smanjivanju mnogih fizičkih, mentalnih i društvenih problema".
Dekriminalizacija svih droga i klasični primjer Portugala
Portugal, u kojemu je nakon revolucije i demokratizacije drogiranje postalo dio kulture oslobođenja, nakon dosta godina teškog "rata protiv droge", 2001. je dekriminalizirao posjedovanje i korištenje svih droga. U članku koji se osvrće na portugalsku situaciju nakon dekriminalizacije, Zeeshan Aleem piše da to znači kako u slučaju ako bi vas uhvatili sa zalihom bilo koje droge, manjom od one za deset dana, neovisno o tome radi li se o lakim ili teškim drogama poput heroina i kokaina, u pravilu nećete biti kažnjeni. Doduše, postoji mogućnost da ćete biti poslani komisiji sastavljenoj od odvjetnika, doktora i socijalnog radnika koja može predložiti liječenje ili manju novčanu kaznu.
Suprotno onome što bi se inače očekivalo i uobičajenim strahovima, Portugal je 2015. godine u boljem stanju nego što je bio. Došlo je do pada korištenja droga među najosjetljivijom skupinom, mladima u dobi između 15 i 24 godine, jednako kao i pada broja onih koji bi započeli s korištenjem droga te nastavili. Također, što je vrlo važno, došlo je do značajnog smanjenja smrti uzrokovanih drogama, kao i smanjenja stopa infekcija HIV-om među ovisnicima koji ubrizgavaju drogu.
Nakon dekriminalizacije svih droga došlo je do pada broja zatvaranja na osnovi optužbi vezanih za droge te, s druge strane, porasta posjeta klinikama za ovisnost i bolesti. I dok se slučaj Portugala može uzeti kao primjer uspješnog pokušaja borbe protiv droga, moguće je da sama dekriminalizacija nije bila jedini faktor u poboljšanju portugalske situacije. U analizi slučaja svakako bi trebalo uzeti u obzir poboljšanje materijalnih uvjeta i poboljšanja zdravstvenog dijela sustava zaduženog za liječenje ovisnosti. "Glavna pouka je da dekriminalizacija droga ne mora nužno dovesti do katastrofe te da oslobađa resurse za učinkovitije odgovore na probleme vezane uz droge", rekao je za internetski portal Mic Alex Stevens, profesor kaznenog prava na Sveučilištu u Kentu.
Hrvatska je dekriminalizirala posjedovanje, ali ne i preprodaju droge
Od 1. siječnja 2013. godine Hrvatska je dekriminalizirala posjedovanje droge za osobnu uporabu. To znači da se posjedovanje droge za vlastitu uporabu neće smatrati kaznenim djelom, već će se tretirati kao prekršaj. Oni koje se zatekne s drogom više neće završavati u zatvoru poput kriminalaca i neće biti upisivani u kaznenu evidenciju, što je zasigurno pozitivno jer se sprječava sustavno etiketiranje i društveno marginaliziranje prijestupnika. Bit će eventualno upućivani na liječenje.
S obzirom na to da je preprodavanje droge i dalje ostalo teško kazneno djelo, namjerno nije određena količina droge za osobnu uporabu. Radi li se o prekršaju ili kaznenom djelu određuje se ovisno o kontekstu u kojem je netko uhvaćen. I dok na stranici Ministarstva pravosuđa otvoreno zagovaraju dekriminalizaciju, očito samo djelomičnu u slučaju osobnih potreba, legalizacija droga im nije nikako draga.
Problem sustava klasifikacije štetnih supstancija
U članku koji je podigao dosta prašine, objavljenom za prestižni medicinski časopis The Lancet, profesor David Nutt je zajedno s članovima Nezavisnog znanstvenog odbora za droge, došao do zaključka da je suprotno zdravorazumskim pretpostavkama i svakodnevnoj percepciji, alkohol općenito, dakle na osnovi štete za pojedinca i druge ljude, najštetnija supstancija, čak ispred heroina i crack kokaina. U izvješću stoji da su najštetnije droge za pojedince heroin, crack kokain i metamfetamin ("kristalni meth"), a kao najštetnije droge za druge pokazali su se alkohol, heroin i crack kokain. Ono što je dodatno zanimljivo je da se duhanski proizvodi, prema ukupnoj štetnosti, nalaze odmah iza kokaina, a da su ekstazi, LSD i gljive daleko manje štetni.
Treba naglasiti da 2010. godine, kada je objavljeno ovo britansko istraživanje, nije uzet u obzir pravni status supstancija budući da su predvidjeli mogućnost mnogih promjena. Stoga, nije toliko čudno da se alkohol, kojeg se može legalno nabaviti, pokazao kao najštetniji, budući da je toliko proširen. No, s druge strane i ilegalne droge su često opasnije zbog toga što se proizvode nelegalno, tako da mogu biti kontaminirane opasnim supstancijama, a korisnici ih znaju konzumirati na nesiguran način, izlažući se dodatnim opasnostima od HIV-a i hepatitisa C.
Godine 2015. skupina od 40 eksperata za droge došla je do sličnih spoznaja u članku "European rating of drug harms". Pokazalo se da su alkohol, heroin i crack najštetnije droge, dok su druge droge poput ekstazija i kanabisa daleko manje štetne nego alkohol koji se opet pokazao najštetnijim. S obzirom na takve ishode istraživanja, pozvali su Europsku uniju i nacionalne politike o drogama da se fokusiraju na one najštetnije supstancije, uključujući duhanske proizvode i alkohol. Predložili su, također, da se kanabis i ekstazi klasificiraju niže nego što to trenutačno jesu te da budu nižeg prioriteta.
Libertarijanski argument za legalizaciju svih droga
Jedan od najžešćih apologeta legalizacije svih droga bio je pokojni američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Milton Friedman. Na tragu slavnog britanskog filozofa Johna Stuarta Milla tvrdio je da se vlada nema nikakvo pravo uplitati u stvari koje se tiču samo i isključivo pojedinca. Uloga je vlade pobrinuti se da drugi ljudi ne štete pojedincu. Stoga, mislio je Friedman, ako pojedinac svojevoljno odabere nanositi sam sebi štetu drogiranjem, to je njegova stvar, jednako kao što je stvar pojedinca hoće li si štetiti prekomjernim jedenjem koje odnosi više života nego drogiranje. Kao što nije na državi i vladi da sprječavaju prekomjerno jedenje ili upozoravaju na opasnost sportova poput skijanja, tako nije na njoj ni da zabranjuju drogiranje.
Njegov argument nije bio samo klasični libertarijanski argument prema kojemu vlada nema pravo određivati što pojedinac smije uzimati, kao ni ekonomski. Friedman je bio mišljenja da vlada čini više štete prohibicijom i kriminalizacijom droga nego dobra. Šteta koju proizvodi širenje i konzumiranje droga, prema njemu, uzrokovana je u prvom redu zbog toga što je droga ilegalna.
"Statistički sam procijenio da prohibicija droga proizvodi u prosjeku deset tisuća ubojstava godišnje. Moralni je problem što vlada ide okolo ubijajući deset tisuća ljudi. Moralni je problem vlade što od ljudi stvara kriminalce, koji možda rade nešto što vi i ja ne odobravamo, ali koji rade nešto što ne šteti nikome drugom. Većina uhićenja zbog droga su zbog posjedovanja povremenih korisnika", rekao je Friedman 1991. godine u intervjuu koji je vodio Randy Page.
Prohibicija droga je kriva za nasilje i ubojstva
Promjenom sustava u SAD-u, tj. legalizacijom droga, Friedman je vjerovao da bi se smanjio broj zatvora, prepolovio broj zatvorenika, smanjio broj ubojstava za nekoliko tisuća godišnje, ovisnici koji su inače bili cijenjeni građani ne bi se tretiratli kao kriminalci, smanjio bi se broj predoziranja zbog onečišćene droge, siromašni bi u pravilu bolje živjeli itd. Slično je bilo, smatrao je, u slučaju prohibicije alkohola, kada se povećao broj smrtnih slučajeva zbog trovanja alkoholom jer se u povećanoj mjeri miksao s opasnim supstancijama. Stoga, upravo je prohibicija kriva za nasilje koje se veže uz trgovanje drogama.
Friedman je shvaćao da postoji opasnost od povećanja konzumacije droge u slučaju legalizacije, no smatrao je isto tako da bi se legalizacijom droga uništilo crno tržište i snizila cijena droga. Ovako, dok su droge zabranjene, učinak prohibicije je vođenje ljudi od lakših prema teškim drogama. Kao primjer je naveo marihuanu čije su cijene skočile, pa su postale nedostupnije te su se počele proizvoditi jače varijante marihuane koje su dovodile ljude do heroina, kokaina i cracka.
"Ja bih legalizirao droge i podvrgao ih potpuno istim pravilima kojima su sada povrgnuti alkohol i cigarete. Alkohol i cigarete uzrokuju daleko više smrti nego što to čine droge, od uporabe, ali puno manje nevinih žrtava. Većina su nevinih žrtava, u tom slučaju, ljudi koje su ubili pijani vozači", tvrdio je 1991. Friedman.
Ekonomisti lagano naginju i prema dekriminalizaciji i prema legalizaciji
Iako nema čvrstog zaključka ekonomista vezano za politiku o drogama, Mark Thornton u članku „Prohibicija protiv legalizacije: Jesu li ekonomisti došli do zaključka vezano za politiku o drogama“ (2007), objavljenom za cijenjeni interdisciplinarni časopis The Independent Review, tvrdi da postoji tendencija ekonomista koji su se bavili ovom temom prema zagovaranju liberalizacije droga jer je politika "rata protiv droga" nepotrebno prouzrokovala nasilje, kriminal i korupciju policije i javnih službenika. Kada je objavljen članak, prije deset godina, ekonomisti su se većinom protivili prohibiciji, stidljivo su zagovarali dekriminalizaciju, a još stidljivije legalizaciju.
Robert J. Barro smatra da prohibicija rekreacijskih droga potiče ilegalna djelovanja, ima umjereno negativni učinak na konzumaciju, pogoršava veze sa stranim zemljama iz kojih dolazi droga itd., pa predlaže legaliziranje za punoljetne osobe i oporezivanje slično duhanskim proizvodima.
Jeffrey A. Miron i Jeffrey Zwiebel zalažu se za legalizaciju jer na osnovi dostupne dokazne građe slobodna trgovina drogama čini se kao superiornija politika nego trenutačne politike prohibicije. Priznaju da je moguća posljedica legalizacije pojačana konzumacija droga, no društvena korist koja bi proizašla iz znatne redukcije nasilja, imovinskog kriminala itd. daleko je veća.
Randall G. Holmcombe argument u prilog legalizacije i slobodnog trgovanja drogama vidi u tome što veća šteta rekreacijskog konzumiranja dolazi zbog toga što su droge ilegalne, a ne zbog toga što je riječ o drogama. Walter Block misli da bi slobodno tržište marihuane i drugih droga zapravo i povećalo ekonomsko blagostanje.
Stvari su se od tada pomaknule još dalje, tako da je, primjerice, 2014. godine 21 ekspert, od kojih je čak pet vlasnika Nobelove nagrade iz ekonomije, potpisao izvješće koje poziva na završetak neučinkovitog "rata protiv droga". Umjesto represivnog pristupa Ujedinjenih naroda i vojne strategije "rata protiv droga", koja je "stvorila goleme negativne ishode i kolateralnu štetu" poput "masovnog zatvaranja u SAD-u, vrlo represivne politike u Aziji, korupcije, političke destabilizacije u Afganistanu i zapadnoj Africi, nevjerojatnog nasilja u Latinskoj Americi, epidemije HIV-a u Rusiji, akutnog globalnog nedostatka lijekova protiv boli i sustavnog nasilja nad ljudskim pravima diljem svijeta", predlažu pluralizam politika te preusmjeravanje resursa prema "učinkovitim politikama utemeljenim na dokaznoj građi i potkrijepljene strogima ekonomskim analizama."
Korisna svojstva nekih droga
Jedan od čestih argumenata za legalizaciju kanabisa je to što ima određene zdravstvene koristi o kojim se već dosta pisalo. No, o koristima za psihofizičko zdravlje nekih drugih droga poput MDMA-a, LSD-a i psilocibina iz gljiva ne čuje se toliko često u medijima. LSD se istražuje u terapeutske svrhe, budući da se vjeruje kako može doprinijeti liječenju alkoholizma te da ima psihoterapeutske učinke smirivanjem anksioznosti u slučaju terminalnih faza bolesti poput raka, olakšavajući tako pacijentima čekanje na neminovnu smrt.
Postoji dosta uvjerljiva dokazna građa da psilocibinske ili "mistične" halucinogene gljive mogu pridonijeti liječenju ovisnosti o pušenju. U znanstvenom članku "Long-term follow-up of psilocybin-facilitated smoking cessation" trojica istraživača su zaključila da rezultati istraživanje upućuju da psilocibin u kontekstu strukturiranog programa liječenje obećava u liječenju ovisnosti o pušenju.
Legalizacija MDMA u psihoterapeutske svrhe?
MDMA, psihoaktivna droga u obliku kristalnog bijelog praha, koja je poznata i pod popularnim nadimkom "Molly" ili u svom nečistom obliku kao "ekstazi", mogla bi do 2021. godine biti odobrena od američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) i Europske agencije za lijekove (EMA) te legalizirana u psihoterapeutske svrhe.
Tome se nadaju u neprofitnoj i istraživačkoj organizaciji Multidisciplinarno udruženje za istraživanje psihodelika (MAPS). Provedena preliminarna istraživanja na silovanim ženama i dječjim žrtvama seksualnog nasilja uglavnom ženskog spola, pokazala su da psihoterapija potpomognuta čistim MDMA-om može pomoći u nadilaženju posttraumatskog stresnog poremećaja, a možda i drugih mentalnih poremećaja poput depresije i anksioznosti.
Primerice, Alice (32), jedna od pacijentica koje su prošli psihoterapiju potpomognutu MDMA-om, patila je od posttraumatskog stresnog poremećaja uzrokovanog fizičkim i seksualnim nasiljem u obitelji, što se manifestiralo napadajima panike, noćnim morama i nesanicom. Tijekom godina isprobala je različite klasične terapije, međutim niti jedna nije pomogla. Nakon što je, uz vodstvo i nadzor psihoterapeuta, tri puta tijekom 12 tjedana uzela 125 miligrama MDMA-a, Alice se potpuno oporavila, što su dokazala i daljnja psihološka testiranja. MAPS je započeo s najznačajnijom, trećom fazom znanstvenog istraživanja koje uključiuje 300 osoba iz SAD-a i 100 iz Europe. To je odlučujuća faza u kojoj padne oko 50% svih medicinskih tretmana i o kojoj ovisi moguća dekriminalizacija.
Mikrodoziranje LSD-a i čarobnih gljiva u svrhu pojačavanja kognitivnih funkcija
Već neko vrijeme kruže priče da pojedinci iz tehnološkog svijeta Silicijske doline eksperimentiraju s mikrodozama LSD-a ili psilocibina kako bi pojačali kognitivne funkcije, fokus i kreativnost, ali i poboljšali raspoloženje, o čemu se moglo pročitati i u našim medijima. No, s obzirom na to da je riječ o ilegalnim psihoaktivnim tvarima, teško je reći koliko točno ljudi eksperimentira s malim dozama psihoaktivnih tvari. Stoga je zaklada The Beckley Foundation, koja se inače i bavi istraživanjem psihoaktivnih tvari s ciljem reforme politike o drogama, u rujnu ove godine pokrenula prvo istraživanje učinka mikrodoziranja psihodelika na kognitivne funkcije i psihološko blagostanje.
Joe Rogan je u jednom svom podcastu u šali ukazao i na još jednu moguću korisnu funkciju MDMA i ekstazija koji su poznati po stvaranju sretnog stanja ljubavi prema svima - davanje tableta teroristima i zločincima kako bi se iz njih izvukle informacije ili ih se promijenilo. Riječ je o svakako vrlo kontroverznom i etički upitnom prijedlogu, iako nimalo ludom.
