Ograničavanje protoka krvi zvuči opasno, ali to su upravo učinili neki olimpijci te pacijenti nakon operacije na fizikalnoj terapiji kako bi ojačali mišiće i ubrzali oporavak, piše CNN.
Tu praksu započeo je japanski sportaš Yoshiaki Sato 1966. godine. Nakon toga, on je 13 godina u Japanu podučavao o Kaatsu tehnici te je 2014. godine sa Stevenom Munatonesom osnovao firmu KAATSU Global. Naime, Kaatsu je aparatić koji ograničava protok krvi.
"On se sastoji od traka koje u sebi imaju zračne mjehuriće koji se napuhuju 30 sekundi te se one tako stišću oko udova, a zatim se ispuhuju pet sekundi prije ponavljanja ciklusa. Ova ritmička kompresija usporava protok krvi natrag u srce i stoga omogućuje venama i kapilarama u određenim područjima da se napune krvlju. Na tom mjestu koža postupno crveni dok vježbate", pojasnio je Munatones.
Kaatsu ubrzava nekoliko biokemijskih reakcija koje se prirodno događaju, poput lučenja dušikovog oksida, hormona rasta, inzulinskog faktora rasta-1 i beta endorfina, a svi oni imaju različitu ulogu u povećanju opskrbe krvlju, sprječavanju oštećenja tkiva, reguliranju tjelesnog sastava i rasta mišića, rasta kostiju i tkiva te suzbijanja boli.
Preporučuje se rekreativcima
Okluzijski ili kaatsu trening, a naziva se još i Blood flow restriction (BFR) trening. Vježbači ga prakticiraju kako bi poboljšali mišićnu masu, mišićnu snagu, smanjili bol, ubrzali oporavak, povećali kardiovaskularni kapacitet te poboljšali sportske performanse. Koriste ga mnogi olimpijci i sportaši, no itekako se preporučuje rekreativcima.
Okluzijski trening posebno može biti koristan za ljude koji su ozlijeđeni ili zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu dizati tegove niti izvoditi aerobne vježbe visokog intenziteta. To uključuje ljude koji su nedavno operirani ili su paraplegični ili kvadriplegični.
Okluzijski trening ne preporučuje se osobama s hipertenzijom, nekontroliranim dijabetesom, pretilošću, bubrežnom bolešću, kalcifikacijom arterija, anamnezom krvnih ugrušaka. Također, ne preporučuje se osobama koje piju lijekove koji uzrokuju veći rizik od zgrušavanja krvi, onima s venskom tromboembolijom, vaskularnim bolestima, anemijom srpastih stanica, rakom, lošim cirkulacijskim sustavom ili otvorenim prijelomom.
Također, kod nekih vježbača zabilježene su nuspojave poput omaglice, sitih crvenih mrlja na rukama, modrica oko trakice, osjećaja bockanja i oštećenja živaca. Prije početka okluzijskog treninga najbolje se je posavjetovati s liječnikom, a najbolje ga je izvoditi dva do četiri puta tjedno.
