Istraživači sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu otkrili su da usamljenost igra veliku ulogu u propadanju koje se tako često povezuje sa starošću. Studija je pratila 1600 odraslih osoba, prosječne dobi od 71 godine. Ispalo je da su sudionici stalno usamljeni i time imaju višu stopu smrtnosti. Gotovo 23 posto usamljenih sudionika umrlo je u roku od šest godina nakon istraživanja, za razliku od samo 14 posto onih koji su prijavili da imaju društvo.
"Potreba koju imamo cijeli život - ljudi koji nas poznaju, cijene, koji nam donose radost - koja nikad ne nestaje", objasnila je za The New York Times Barbara Moscowitz, viša gerijatrijska socijalna radnica u Općoj bolnici Massachusetts.
"Stariji pridaju veliku vrijednost tim odnosima, toliko da često zanemaruju puno više nego što to čine njihova djeca ili čak njihovi unuci. Sve se svodi na važne relacijske vještine", rekla je Rosemary Blieszner, profesorica ljudskog razvoja na Virginia Techu, za The New York Times - vještine koje su naši bake i djedovi morali usavršavati cijeli život.
“Prilično su tolerantni prema nesavršenostima i idiosinkrazijama prijatelja, više od mladih odraslih”, rekla je. "Unosiš puno više iskustva u svoja prijateljstva kad si stariji. Znaš oko čega se vrijedi boriti, a oko čega ne."
Osim pozivanja naših starijih rođaka i prijatelja u naše domove, važno je poticati odnose sa starijim osobama -što je razlog zašto, unatoč uvriježenom vjerovanju, stariji ljudi imaju tendenciju napredovati u neovisnim ili potpomognutim životnim okruženjima.
Provođenje kvalitetnog vremena s bakom i djedom pomaže njima, ali koristi i nama - simbiotski odnos je neporeciv. Oni dobivaju druženje i razgovor koji su tako ključni za svakodnevni život, a mi dobivamo njihove priče, njihove zagrljaje i, najbolje od svega, one poznate kolačiće s tajnim receptom.
