Spaljivanje knjiga postupak je krajnjeg i najbrutalnijeg vida cenzure. Najpoznatiji slučaj tog čina obilježen je na jučerašnji dan (10.5.) 1933. kada su nacisti izveli prvo javno spaljivanje nepoželjnih knjiga. 

To se dogodilo na Opernom trgu u Berlinu. Na skupu, govor je održao Joseph Goebbels, a studenti su na spaljivanje donijeli oko 25.000 knjiga koje, navodno, nisu odgovarale nacističkom duhu - knjige židovskih autora, socijalista i onih koji ne podržavaju naciste.

Neki od poznatih autora spaljenih knjiga su: Alberta Einsteina, Sigmunda Freuda, Franza Werfela, Maxa Broda, Franza Kafke, Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Bertolta Brechta, Lava Trockog  Ernesta Hemingwayja, Helen Keller, a i europskih klasika poput Victora Huga, Marcela Prousta, Andrea Malrauxa i H.G. Wellsaitd.

Foto:I.pinimg.com/Nacisti pale knjige, 1933.

Tijekom povijesti zabilježeno je više od 180 slučajeva spaljivanja knjiga. Od Babilonaca, Grka, Rimljana, Aleksandra Velikog, katoličke crkve do srednjovjekovnih kaljeva. Katoličke teološke knjige nisu se svidjele Matrinu Lutheru koji ih je, eto, spalio. Paljenje knjiga specifičan je čin i u mnogim revolucijama, kao na primjer u Francuskoj i Mađarskoj revoluciji. Za to su primili zapovijed i ojnici u Prvom i Drugom svijetkom ratu.

Foto: Famous-trials.com/Martin Luther

Jednom se prilikom palio čak i ciklus knjiga o Harryju Potteru jer se, njegova autorica J. K. Rowling protivila Donaldu Trumpu te zbog religioznih razloga. Poseban slučaj dolazi iz SAD-a, gdje su liberalni studenti sa Sveučilišta u Berkeleyu palili konzervativne knjige kako bi istaknjuli protivljenje fašizmu - koji je sam po sebi prepoznatljiv po paljenju knjiga.

Nekada je paljenje knjiga simboliziralo radikalan otpor, no što on znači danas kada zgroženi i iscrpljeni maturanti, pa čak i osmaši, pale udžbenike?