Azil privlači turiste koji dolaze na planinu Santa Barbaru kako bi planinarili sa ogromnim čoporom pasa. Njihov dolazak nije uvjetovan udomljavanjem, ali teško je odoljeti tolikom broju pasa, među kojima ima i poveći broj štenadi.
Svi su ovi psi spašeni sa ulice. O njima se brinu volonteri, među kojima ima i veterinara. Psi nisu zapušteni, dapače, svaki ovaj pas ima svoje ime, ležaj i mjesto u privremenom skloništu.
Psi su kastrirani, pa se na taj način kontrolira njihov broj. S obzirom na veliki broj pasa koji se nalaze u "Zemlji lutalica", nezgode se događaju, pa se često dogodi da u azilu imaju čak i prinove.
Njih, posjetitelji i ljubitelji pasa koji iz znatiželje dolaze vidjeti kako je to trčati sa 900 pasa po planini, najčešće udome.
Psi su pitomi. Iako ih ima mnogo, izrazito su privrženi ljudima. Kada se ide u šetnju, prate volontera koji ih vodi, zajedno sa posjetiteljima.
U "Zemlji lutalica" svatko pronađe svojeg psa. U tom mnoštvu, ipak se stvaraju posebne veze.
Tko u Kostariki želi psa, taj ga u "Zemlji lutalica" i pronađe.
Iako su križanci i mješanci, među ovim lutalicama ima i čistokrvnih beskućnika.
Svi oni nadaju se novom domu, kada ljudi dođu u posjetu kako bi planinarili sa najvećim čoporom pasa koji postoji na Kostariki.
Putujete li u ovu zemlju, a ljubitelj ste pasa, na popis znamenitosti koje vrijedi vidjeti, dodajte i Zemlju lutalica.
Pravi je to raj za pse i na ovoj zemlji ovom azilu nema ravnoga.
