U trenutku kada istraživačko novinarstvo sve češće ustupa mjesto brzini i površnosti, Andrija Jarak sa emisijom Dosje Jarak dokazuje da publika itekako cijeni temeljite, hrabre i društveno važne priče. Autorski projekt koji potpisuje s Darijem Todorovićem u kratkom je vremenu postao jedan od najsnažnijih dokumentarno-novinarskih formata, a sada je to prepoznala i struka - nominacijom za Večernjakovu ružu u kategoriji TV emisija godine. U razgovoru za Net.hr Andrija Jarak je govorio o uspjehu emisije, izazovima istraživačkog novinarstva, najtežim slučajevima i onome što ga i nakon desetljeća karijere i dalje pokreće.

Kako ste reagirali kada ste saznali da je „Dosje Jarak” nominiran za Večernjakovu ružu? Što za vas znači ova nominacija?

Svaka nominacija potvrda je da to što radite radite na dobar način, da se to sviđa oku koje ne gleda običnim pogledom nego stručnim. Ljudi od televizije prepoznali su ono što radimo i odlučili nas nominirati. To je, bez ikakvog foliranja, već velika stvar. Jer u bogatoj ponudi sadržaja znati da jedna autorska emisija koja nije inačica nekog već viđenog formata konkurira za prestižnu nagradu, baš godi i obvezuje. Dakle, ovo je emisija koju smo osmislili Dario i ja što je ogromna razlika u odnosu na licencne emisije koje samo moraš platiti i emitirati po strogim pravilima onih koji su ti prodali licencu. Kako će publika glasati, vidjet ćemo, no ne brinem jer znam i osjećam u kostima da publiku već imamo. Nakon svake epizode platforma Voyo pleše u ritmu Dosjea, a reakcije su sjajne i vrlo motivirajuće.

Foto: Rtl

'Žao mi je što neke priče nismo realizirali'

Koji vam je dosad bio najizazovniji slučaj ili epizoda?

Priča u dva nastavka o serijskom okrutnom ubojici Srđanu Mlađanu jer je bila potrebna da preveniramo skori izlazak na slobodu i zahvaljujući izrečenom u naš mikrofon sva je prilika da će doći do proširenja optužnice i ostanka iza rešetaka. I priča kojom smo zaključili ovu sezonu Sarajevski kartel o nizu zločina s potpisom Zijada Turkovića i ekipe. Te dvije epizode baš su po svemu što donose, po mom osobnom mišljenju, jako kvalitetne.

Koliko je danas teško raditi ozbiljno istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj?

Uvijek je pitanje što je teško. Danas je sve stres, najkorištenija riječ u Hrvatskoj. Da mi je stres, to ne bih radio. Bavio bih se nečim drugim. Uz ekipu koju imam u Dosjeu, uz uvjete i otvorene ruke i povjerenje RTL-a koje smo dobili, nije teško. Mi ne odustajemo od sveobuhvatnog pristupa i transparentni smo prema sugovornicima i vrlo zahvalni što nam otvoreno pričaju. To povjerenje jako je važno. Dok vam ovo sad govorim, prolazi mi kroz glavu što već planiramo i jako sam sretan. Pa da zaključim, ništa nije teško, lijepo je. Novinarstvo je čudo.

Jeste li ikada zbog neke priče poželjeli da je niste otvorili?

Nikada, vjerujte mi. Da nisam spreman i da ne vjerujem ekipi s kojom radim da je sve kako mora biti - ne bih to radio. Žao mi je što neke priče nismo realizirali jer su neki bitni sugovornici odustali u posljednjem trenutku, ali to je opcija na koju uvijek moramo računati.

Foto: Marko Lukunic/pixsell

'Sve je moguće uz razumijevanje obitelji - zbog toga im beskrajno hvala'

Koliko vam je tijekom godina bilo izazovno balansirati između poslovnog i privatnog života? 

Bilo je trenutaka kad nije bilo jednostavno, ali žrvanj je takav. Sve je moguće uz razumijevanje obitelji - zbog toga im beskrajno hvala. Sad je drugačiji ritam, ali kad me baš zaokupira posao onda sam milijun posto unutra. Ne bih više ponovio stari ritam dnevnog novinarstva, ali uvijek se cijeli dajem u ono što radim. Sve mora biti temeljito.

Postoji li neki trenutak u vašoj karijeri koji vas je zauvijek promijenio, profesionalno ili osobno?

Puno vas toga promijeni. Ljudske traume, suze i boli ostavljaju traga. Koliko god snažno izgledao, jako sam emotivan i nikako to ne mogu promijeniti, ali ni ne želim. Sve su nam robotizirali, emocije im ne dam.

Nakon toliko godina karijere, što vas i dalje najviše motivira u ovom poslu?

Dinamika, brzina reakcije i mogućnost da upozorimo, mijenjamo stvari i pričamo priče za koje mislimo da su važne. Nema jačeg motiva. 

Za kraj, ako osvojite Ružu, kome će ona pripasti — i gdje će stajati?

Moram vidjeti koliko latica ima pa ćemo rasporediti. Bit će naša, ali i naše publike. S veseljem ćemo napraviti mjesto u redakciji za nju. Glasajte!

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Dok je 1971. bila ispred svog vremena, Nami je sada došao kraj: Bili smo na završnoj rasprodaji