Za vrijeme bivše Jugoslavije, dosta stranaca iz afričkih zemalja studiralo je u Srbiji. I danas je tako. Oni tu uglavnom studiraju medicinu i odlično se snalaze, čak i vrlo lako nauče srpski jezik, piše Mondo.
POGLEDAJTE VIDEO: Tolerancija nam nije jača strana. Ipak smo manje stereotipni u Rijeci. Vijender iz Indije: 'Prema nama su jako dobri'
Već skoro deset godina u Srbiji se dodjeljuju stipendije kandidatima iz zemalja članica i promatrača "Pokreta nesvrstanih" čija je prva službena konferencija održana u Beogradu 1961. godine.
Abaasa Julian iz Ugande studira medicinu u Beogradu. Na svojim društvenim mrežama redovno priča o životu u Srbiji, ali i kako se navikla na kulturološke razlike. Osvrnula se na prehranu u Srbiji te se malo požalila na nju.
Udebljala se zbog kruha i jogurta
"U Ugandi imamo doručak, ručak i večeru. Za doručak jedemo nešto slično kačamaku, razlika je u tome što u Srbiji koristite sol, a naš je sladak i tekućeg je stanja jer je s mlijekom, nije gust. I još jedna razlika je u tome što je naš kukuruz veći i bjelji", otkrila je ona.
Zanimljivo je da u Ugandi ne piju čaj, jer ljudi tamo vjeruju da je on isključivo za kupanje i za napajanje krava. Julian kaže da se, otkako je došla u Srbiju, za dva mjeseca udebljala deset kilograma jer joj je tamošnja kuhinja vrlo ukusna.
"Došla sam u Srbiju kad sam imala 56 ili 57 kilograma i poslije samo mjesec dana imala sam 60 ili 65 kilograma. A poslije dva mjeseca imala sam 67 kilograma zbog kruha i jogurta. Mi u Ugandi ne jedemo mnogo kruha. Hrana je u Srbiji masna, tu se jede puno mesa. Mi jedemo meso samo dva puta tjedno ili samo jednom tjedno. Kod nas ljudi uzgajaju krave na primjer, ako nemaju krave onda imaju koze. Ne pijemo mnogo jogurta. Naš jogurt je domaći i nije za svaki dan. Pijemo mlijeko, ali, nemamo mliječne proizvode, na primjer, nemamo sir. Imamo nešto domaće pout vrhnja ili maslaca", rekla je Julian.
Ona tvrdi da u Ugandi može jesti koliko hoće i kad god hoće, ali da je u Srbiji situacija potpuno drugačija.
