Glicinija je jedna od najljepših biljaka penjačica za vrt. Poznata je i kao plava kiša ili visterija, a porijeklom je iz Kine i Japana. Cvjetovi su grupirani u grozdove.
Vrlo je robusna penjačica od koje se može formirati niže drvo s gustom krošnjom ili je jednostavno možemo pustiti da raste kao i svaka druga penjačica. Glicinija je penjačica koja je vrlo snažna, otporna i izdržljiva na različite temperaturne uvjete pa može bez problema podnijeti tešku zimu.
Wisteria sinensis, Wisteria sinensis alba, neke su vrste ove penjačice i uglavnom se razlikuju po boji cvijeta, a zanimljivo je da se glicinija smatra talismanom protiv nedaća, koju treba poklanjati onima koji su nam najbliži srcu.
Glicinija je ime dobila u čast američkog znanstvenika Kaspara Wistara koji je prvi proučavao njezina svojstva. Nijemci je zovu "blauregen" što znači "plava kiša".
Japanska glicinija
Kineske i japanske vrste glicinija cvjetaju tek nakon pet do sedam godina. Danas u svijetu postoji deset vrsta ove penjačice, a njezini cvjetovi uglavnom su plavoljubičaste, purpurne, boje lavande, sljeza ili čisto bijele.
Kod nas je najpopularnija je tzv. kineska glicinija (Wisteria sinensis) koja cvate potkraj travnja i početkom svibnja, dok japanska glicinija (Wisteria floribunda) cvate u isto vrijeme kada se pojavljuju i listovi. Njezini cvatovi mogu biti i duži od 50 cm, zbog čega je posebno atraktivna u doba cvatnje.
Miris joj je nježan, zavodljiv i opojan pa u svako doba privuče mnoštvo pčela i bumbara.
Sadnja glicinije
Kako bi se glicinija uspješno razvila, treba se obratiti pozornost na tip zemlje. Idealno je rahlo tlo siromašno vapnom, a kako je riječ o penjačici, potrebno joj je osigurati čvrst potporanj i usmjeravati je da se penje putem koji želite.
Stručnjaci ne preporučuju sadnju u blizini bazena zato što - kad bi u jesen biljka izgubila lišće ili ispustila cvijeće, završila na površini vode, koja je može ozbiljno oštetiti jer sadrži klor. Stoga je treba saditi na udaljenosti od oko pet metara.
Ova biljka ne podnosi sušu pa treba izbjegavati da zemlja dugo ostane suha. Zemlja mora imati nizak pH.
Glicinija u tegli
Kao i svaka penjačica, glicinija vrlo brzo raste, no ako je uzgajate u tegli treba je podrezivati i oblikovati često i održavati na veličini koju dozvoljava vaš vrt ili terasa.
Ako želite biti sigurni da će vaša glicinija u tegli uspijevati, morate znati i to da glicinija ne voli učestala presađivanja. Morate je presaditi svake dvije ili tri godine jer brzo raste. Ako vidite kako korijenje izlazi iz rupa, premjestite gliciniju u veći na proljeće prije nego što se pojavi lišće. Za supstrat koristite onaj za kisele biljke ili kokosova vlakna.
Glicinija kao drvo
Glicinija može rasti i kao drvo, a formira se tako što se pokraj biljke zabode štap oko kojeg se biljka omota te tako dobijete vijugavo stablo. Glicinija kao drvo se treba privezivati za štap da raste ravno. Zatim presijecite stabljike na visini od približno dva metra, pa će se tu formirati krošnja.
Drugi način da glicinija raste kao drvo je da biljci osigurate čvrst oslonac po kojem će se penjati a onda odrežete na visinu gdje želite da se formira velika i gusta krošnja. To može biti zid, ograda i sl. Vodite računa da taj oslonac zaista bude dovoljno čvrst jer s vremenom, biljka postaje sve teža, pa se može deformirati ili polomiti ogradu od terase, oluk ili drugi oslonac po kojem se penje.
Ako se obrezuje redovito i pravilno, glicinija kao drvo obilnije cvate.
Kada cvjeta glicinija?
Glicinija cvjeta u proljeće, a ako je redovito orezujemo, može cvjetati i ljeti. i često se mogu vidjeti čitave zgrade obrasle u ovu biljku. Karakteristična je po svojim grozdastim mirisnim cvjetovima bijele, ljubičaste ili ružičaste boje.
Može doseći visinu od 15 metara, listovi su joj mali i svjetlozeleni, ali se prvi pojavljuju cvjetovi. Sakupljeni u grozdove variraju u boji: od svijetloplave do ljubičaste. Može rasti na suncu, ali i u polusjeni, u bilo kakvom tipu tla narasti vrlo brzo, čak i do osam metara u dužinu.
Cijela biljka je otrovna i može uzrokovati vrtoglavicu i jake probavne tegobe.
Razmnožavanje glicinije
Kada je u pitanju glicinija i njezino razmnožavanje, za nju se može reći da je nešto zahtjevnija od ostalih penjačica, pogotovo kao mlada biljka. Za razmnožavanje glicinija traži sunčane dane ali u polusjenovitom položaju. Zemljište treba biti plodno i propusno, uz često zalijevanje.
Od glicinije se može formirati drvo tako što ćete pokraj biljke zabosti štap oko kojeg će se biljka omotati i tako možete dobiti vijugavo stablo. Njezino razmnožavanje se najčešće se obavlja položenicama jednogodišnjih izbojaka. No, dobro je znati i to da kako glicinija ne voli učestala presađivanja, što se posebno odnosi na starija stabla.
Stoga se i nabavka sadnica glicinija za njezino razmnožavanje, preporučuje u rasadnicima koji nude biljke razmnožene reznicama jednogodišnjih izbojaka ili pak položenicama.
Zašto glicinija ne cvjeta?
Kako bi glicinija mogla procvjetati klima mora biti umjerena. Kako je listopadna biljka koja na jesen izgubi lišće, treba osjetiti prolazak godišnjih doba kako bi znala kada treba nastaviti i zaustaviti svoj rast, kada roditi cvijeće i plodove. Zato je gotovo nemoguće da procvjeta u klimi u kojoj godišnja doba nisu dobro diferencirana. Teško uspijeva i na mediteranskoj obali jer su zime vrlo blage.
Glicinija neće rasti na bilo kojoj vrsti tla. Najpogodnije joj je tlo koje ima kiseli ili blago kiseli pH, odnosno ako ima pH između 4 i 6.5. Tlo mora biti plodno i lagano. Glicinija neće rasti u glinenim tlima, osim ako se redovito prihranjuje gnojivom za zelene biljke ili onim za kisele biljke.
Kako održavati glinciju?
Orezivanje glicinije uz pomoć ručnih škara pomaže joj u daljnjem razvoju i bujnom cvatu pa može narasti i do 20 metara u visinu te 10 metara u širinu. Treba je ponovno orezati za trećinu izraslog dijela sredinom ljeta i još jednom u jesen, opet za trećinu. Ako se ne oreže, u stanju je uništiti čak i metalnu armaturu.
Da bi postigla svoj puni potencijal, potrebno joj je čak do 20 godina, a s godinama njezina stabljika odrveni.
POGLEDAJTE VIDEO: Jeste li znali da biljke sviraju i da ih možemo čuti?