Pustinjska ruža (Adenium obesum) je autohtona biljka porijeklom iz Južne Afrike, dok se u našim krajevima uzgaja kao sobna biljka. Pustinjska ruža je zimzelena biljka koja u prirodi može narasti do tri metra visine. Ima razgranate i zadebljale stabljike zbog kojih podsjeća na bonsai biljke.
Listovi su joj gusti i smješteni su na vrhovima grana, kožasti su i dugi, dok su cvjetovi pojedinačni i čini ih pet latica ružičaste boje.
Pustinjska ruža je opasna za održavanje jer sadrži toksične glikozide od kojih su afrička plemena nekada izrađivali otrovne strelice. Stoga pripazite gdje držite pustinjsku ružu ako u stanu imate dijete ili kućne ljubimce.
Sadnja pustinjske ruže
Pustinjska ruža se sadi na vrlo jednostavan način i nije potrebna prethodna priprema tla.
- Treba se odvojiti sukulent s korijenom i posaditi ga na predviđeno mjesto koje mora biti izloženo suncu. Ovaj način sadnje se često prakticira jer je i najlakši.
- Ako se sadi u sjenovitom mjestu, prijeti mu pojava etiolacije što može rezultirati razvlačenjem listova koji neće moći prekriti tlo. Iako se sadnice izlože suncu, listovi se neće vratiti u prvobitno stanje.
- Ako je tlo siromašno i daje male i rijetke cvjetove, potrebno ga je prihraniti, ali nakon cvjetanja kako bi bilo spremno za sljedeću sezonu cvjetanja.
- Sadnja je moguća bilo kada, ali je najbolje to napraviti u proljeće ili jesen. U zatvorenim prostorijama sadnja je moguća tijekom cijele godine.
- Ako se sadi tijekom zime u zatvorenom prostoru, ne trebate se bojati propadanja biljke jer se osiguravaju idealne temperature pri kojoj uspijeva. Nakon sadnje, bilo ona vanjska ili unutarnja, treba joj osigurati dovoljno svjetlosti kako bi rasla.
- Pustinjska ruža cvijeta u proljeće, iako neke vrste mogu cvjetati i tijekom ljeta - dva puta godišnje.
Pustinjska ruža na balkonu
Pustinjska ruža u prirodi može narasti i do tri metra visine. Sve češće se uzgaja u vrtovima i dvorištima, ali i na balkonima. Svojim elegantnim i lijepim izgledom ukrašava svaki prostor, a nije nimalo zahtjevna za održavanje.
Kao ukrasna biljka, pustinjska ruža traži mnogo svjetla i topline, a minimalna temperatura koju može podnijeti je deset stupnjeva. To znači da u zimskim mjesecima nipošto ne smije biti izložena vanjskom hladnom zraku ni niskim temperaturama.
Pustinjska ruža u tegli
Mlade sadnice će se lako naviknuti na vanjske uvjete ako ih se premjesti u zaštićeno mjesto na tjedan dana. Potrebno ih je u početku zaštititi od vjetra i vrućeg sunca. Ako će navečer biti mraz, teglice se trebaju unijeti u kuću, a zatim ih ujutro ponovno iznijeti. Proces stvrdnjavanja ojačava staničnu strukturu biljke, smanjuje šok i opekotine od transplantacije. Mogu se držati u teglicama kao svaka druga višegodišnja biljka, ali potrebno je osigurati cjelodnevnu izloženost suncu i veću teglicu kako bi se korijenje moglo širiti.
Održavanje pustinjske ruže
Za održavanje treba i redovito obrezivanje u proljeće kako bi se kontrolirao rast biljke te održao grmolik oblik. Time se stimulira razvoj novih izboja na kojima će rasti cvijet. Pustinjska ruža traži puno svjetlosti i topline, a razmnožava se sjemenom ili reznicama. Možete je smjestiti i na punu sunčevu svjetlost, gdje će trebati vrlo malo vode čak i u najtoplijim danima.
Što se tiče zalijevanja, ljeti ju je potrebno zalijevati nešto češće nego ostale sobne biljke. U jesenskim i zimskim mjesecima trebali bismo je zalijevati samo jednom mjesečno. Naime, pretjerano zalijevanje najčešći je razlog uvenuća pustinjske ruže.
Nije ju potrebno gnojiti niti joj davati dodatnu prihranu, a presađivanje je dozvoljeno samo u proljeće. Kad dođe vrijeme za presađivanje, to je najbolje raditi tek kad u posudi ne bude više mjesta za daljnji rast.
Razmnožavanje pustinjske ruže
Razmnožavanje pustinjske ruže se odvija putem reznica, sjemena ili dijeljenjem, a najjednostavniji način je putem reznica gdje se uzme biljka te se pažljivo presadi na određeno mjesto bez prethodne pripreme zemlje što je moguće učiniti u proljeće, ljeto ili jesen.
Za zrelije biljke postoji posebna metoda, a to je da se iskopa rupa što pažljivije, mora se paziti da se korijen biljke ne uništi. Ako je više korijenja izvađeno, trebaju se pažljivo odvojiti da ne bi došlo do pucanja nakon čega se trebaju presaditi na predviđeno mjesto. Nakon tog procesa treba nježno utapkati zemlju oko njih i zaliti. Biljka se rijetko sadi sijanjem, gdje se sjeme sije po površini i ne prekriva se kako bi što više primilo sunčeve svjetlosti koje je potrebno za klijanje.
Ljekovitost pustinjske ruže
Pustinjska ruža se koristi i u kozmetičkoj industriji i kulinarstvu. Njezin ekstrakt sadrži velik količine antioksidansa koji su dobri u smanjenju iritacije i crvenila kože i smanjuje UV zračenje. Pustinjska ruža koristi aminokiseline za prikupljanje vode, a dubinskom hidratacijom povećava razinu vlage i poboljšava funkciju zaštitne barijere kože.
Prema istraživanjima, pustinjska ruža se sastoji od visokih razina izoflavona, flavonoide i izoflavonoida koji imaju važan utjecaj na ljudski metabolizam. Od davnina se koristi za liječenje ascitesa (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), dizenterije, bolesti jetre i bubrega te upale pluća. Kako bi bila ljekovita, sok lista biljke se pomiješa s vodom i služi za liječenje proljeva i grčeva u želucu.
Pustinjska ruža je niskokalorična i sastoji se od vode, a bogata je vitaminima A, B i C i mineralnim solima. Može se koristiti kao dodatak svakoj dijeti, i to u obliku čaja, u salatama i kao ukras jelima. Također je odlična nadopuna plodovima mora.
Bolesti pustinjske ruže
Biljka je slaba na viruse. Mlado lišće se može skupiti u grozd, požutjeti i zakržljati. Tada se preporučuje uništiti bolesnu biljku. Pustinjska ruža nije imuna na bolesti poput sive plijesni, rizoktonije, trulež korijena i čađavu plijesan.
Iako je mnogi smatraju otpornom biljkom, pustinjska ruža može imati problema s brojnim štetnicima poput lisnih ušiju, brašnastih sjenica i puževa.
POGLEDAJTE VIDEO: Jeste li znali da biljke sviraju i da ih možemo čuti?
