Ono što predstavlja dozvoljenu razinu vlage u zidovima mijenja se ovisno o tome od čega su zidovi napravljeni. U većini modernih konstrukcija, unutarnji zidovi obično su na površinskom sloju napravljeni od gipsa jer je to relativno jeftin, lagan i dugotrajan materijal s kojim je lako raditi.

Međutim, starije zgrade mogu koristiti druge unutarnje zidne površine, poput drvenih obloga ili žbuke.

Općenito govoreći, za zidove bi dozvoljeni sadržaj vlage u pravilu trebao biti manji od jedan posto. Sve iznad vlage od jedan posto u zidovima će potencijalno ukazivati na razinu vlage koja bi mogla ugroziti integritet gradnje objekta.

Ako drveni zidni materijali nisu u ravnoteži s okolnim okruženjem, tada će apsorbirati ili ispuštati vlagu što može uzrokovati oticanje ili skupljanje pa tako ni vlaga u zidovima neće biti unutar dozvoljenih granica.