Više od dvije trećine, točnije 69 posto, sukoba u vezama su trajni, što znači da nikada ne nestaju, pokazali su podaci istraživačkog laboratorija The Gottman Institutea kojeg vode poznati klinički psiholozi John i Julie Gottman, javlja CNBC.
Njih dvoje intervjuirali su više od 3000 parova i pratili neke od njih čak 20 godina. Također su proučavali više od 40.000 parova koji su tek započeli terapiju za parove.
Psiholozi su kroz svoja istraživanja otkrili da samo zato što se svađa ponavlja, ne znači da mora biti štetna. Zapravo, možete se nositi s bilo kojim sukobom u vezi ako znate kako se svađati ispravno.
"Kad razmišljamo o ispravnom svađanju, bez obzira radi li se o trajnom problemu ili ono rješivom, koja je najveća greška koju čine oni koji su u katastrofalnim odnosima? Odgovor je da se svađaju da bi pobijedili, što znači da netko mora izgubiti. Što prave face rade umjesto toga? Svađaju se da bi razumjeli", rekao je nedavno John na TED Talku.
Neki problemi su više situacijski, dok se drugi čine stalnima, ali zdrav način da se nosite s njima je isti.
Tri vrste problema
Gotovo svi problemi parova spadaju u tri kategorije.
1. Rješivi problemi
Ova svađa se odnosi na jedno pitanje, kao što je pranje suđa, i možda nema dubljeg značenja iza stava svakog partnera.
2. Trajni problemi
Ovo je svađa koja se događa zbog temeljnih razlika u osobnostima ili životnim izborima.
3. Trajni nerješivi problemi
Ovo je trajni problem koji se pogrešno rješava. Rasprava o tim pitanjima može se činiti ponavljajućom i iscrpljujućom.
Bez obzira na vrstu sukoba s kojim se suočavate, ako se svađate da dokažete nešto, a ne da razumijete perspektivu druge osobe, malo je vjerojatno da ćete moći doći do rješenja.
Svađom do skladne veze
Kako biste se svađali da razumijete, postavite svom partneru niz unaprijed osmišljenih pitanja o tome kako je došao do svog zaključka i koji bi bio njegov "idealni san" u ovoj situaciji.
Gottmanovi su naveli primjer para u kojem je jedna osoba htjela psa, a druga nije. Ako je partner koji je želio psa samo naveo sve razloge zbog kojih vjeruje da će im kućni ljubimac poboljšati život, neće razumjeti oklijevanje druge osobe. Međutim, ako bi postavljali pitanja koja rasvjetljuju razmišljanje njihovog partnera, bolje bi razumjeli i riješili problem. Neka pitanja uključuju:
"Je li te nešto iz djetinjstva potaknulo da zauzmeš ovaj stav?"
"Koji je tvoj 'idealni san' u vezi s ovim pitanjem?"
Osoba koja ne želi psa mogla bi reći da zna da njihov stil života nije pogodan za brigu o kućnom ljubimcu i da bi joj nedostajala sloboda. Partner te osobe bi možda htio psa jer to vidi kao probu za djecu. Sada oboje shvaćaju da se razgovor manje odnosi na kućnog ljubimca, a više na to čemu žele dati prioritet u svojoj budućnosti.
To unosi malo empatije u svađu i omogućuje objema stranama da se izraze bez straha od osude. Kad bi više parova rješavalo sukobe na ovaj način, Gottmanovi kažu da bi se više problema riješilo na zdrav način s poštovanjem.
POGLEDAJTE VIDEO: Najesen će u zagrebačke vrtiće gotovo 50 posto više mališana s teškoćama u razvoju nego lani
