Dan žena, spomen na povijesnu borbu koju su žene morale voditi da bi uživale jednaka prava kao muškarci. U narodu poznat kao Osmi mart, dan je kada se prisjećamo i slavimo žene koje su mijenjale povijest, odajemo počast onima koje i danas rade za napredak položaja žena, ali i ukazujemo na one društvene probleme koji nam tek slijede za riješiti.
Tim se povodom novim tekstom na svom blogu Rudan.info oglasila i popularna spisateljica Vedrana Rudan, koja se društvenom statusu žena više puta posvećivala, kako usmeno, tako i pismeno.
'Osmi mart! Koja sreća!'
U svom je sarkastičnom tonu “uskočila” u uloge različitih žena s različitim iskustvima današnjeg dana, naglasivši pritom sve ostale dane u godini, odnosno surovu realnost.
“Osmi mart! Koja sreća! Danas me neće prebiti, bit će previše pijan, slavit će Dan žena. Šef nam je rekao, žene, danas radite do jedan. Koja radost. Na trgovima će nam političari dijeliti ruže. Kako je lijepo biti žena”, najavila je ton teksta na samome početku.
“Večeras će navući kondom, zna da ne želim djecu”, aludirala je na “moje tijelo, moja prava” borbu, pritom se odmah dotaknuvši i žrtvi zlostavljanja: “Neće me ubiti na Osmi mart, čekat će deveti, imat ću vremena oprati rublje, skuhati ručak i odvesti djecu u vrtić, da ne gledaju.”
Nije zaobišla ni ljubavnice, među kojima su mnoge, prema mišljenju Rudan, danas pomislile: “Danas me neće poje*ati na svom radnom stolu, mora majku i ženu odvesti u restoran.”
Nasuprot njima su, pak, supruge: “Poklonio mi je tange i grudnjak. Grudnjak je njezin broj, možda se zaje*ao? Gledala sam ga ravno u oči. Pomislila sam, ako me danas prebiješ, odlazim, danas je Osmi mart.”
'Ako danas neću biti žena, kad ću?'
Danas je dan kada žene mogu bez ikakve zamjerke odbiti i ses, zaključilo bi se po njezinim riječima: “Htio me jeati jutros u šest ujutro. ‘Odje*i’, rekla sam, ‘danas je Osmi mart.'”
Idealno za sve žene koje smatraju da ne moraju svakoga dana biti svježe depilirane, što i sama Rudan primjećuje: “Gledala sam u noge, gledala sam međunožje, gledala sam u brkove u ogledalu koje povećava deset puta. Dlakava sam, ali nisam uzela britvicu. Ako danas neću biti žena, kad ću?”
Nakon niza svakodnevnih ženskih situacija, Rudan se prisjetila dviju junakinja, koje su svojim djelovanjem mnogo učinile za ženska prava. “Sloboda je uvijek za one koji misle drukčije”, kazala je Rosa Luxemburg, a potom je podsjetila i na Claru Zetkin te se zapitala: “Čemu borba kad su sve naše bitke izgubljene?”
“Nas veseli skraćeno radno vrijeme na Osmi mart i uvela ruža i muž koji nam danas neće razvaliti glavu”, kritizira Rudan današnje žene, tvrdeći pritom da se Clara i Rosa “okreću u grobu”. “Mi žene, ma gdje bile, imamo samo jedan problem. Nemamo hrabrosti sebi pucati u glavu. Samo mrtva žena je slobodna žena”, zaključuje Rudan.
