ZA NET.HR /

Sinovi Alena Nižetića ukrali show u novom spotu, on otkriva: 'Bio sam više nervozan nego oni'

U razgovoru za naš portal legendarni glazbenik otkriva sve o projektu na kojem su mu se priključili i sinovi Toni i Karlo

26.4.2026.

10:31

Irena Grgić

NexGen

Nakon godina provedenih na domaćoj glazbenoj sceni, kako kao izvođač tako i kao autor brojnih hitova za druge, Alen Nižetić (54) ponovno je u fokusu s novim singlom koji nosi snažnu emotivnu poruku. Pjesma "Žena mog života" označava njegov povratak vlastitim glazbenim izdanjima, ali i otvara jedno osobnije poglavlje u kojem spaja iskustvo, zrelost i priče koje ga okružuju.

U razgovoru za Net.hr otkriva što stoji iza nove pjesme, kako je izgledalo snimanje spota u kojem su se okupila brojna poznata dalmatinska imena, ali i koliko mu znače dugogodišnja prijateljstva na sceni. Govori i o obitelji, sinovima Toniju i Karlu koji su se našli pred kamerama, supruzi Heleni kao najvećoj podršci te o tome kako danas gleda na glazbu, karijeru i život.

Vaš novi singl "Žena mog života" je ugledao svjetlo dana, što vama znači ta pjesma osobno i kome je posvećena?

Evo, prošlo je već gotovo sedam, osam mjeseci od posljednjeg singla. Puno mi znači pjesma, draga mi je, ali iskreno, nije upućena nikome osobno. Nastala je iz različitih priča koje čujem oko sebe. Možemo reći da govori o jednoj propuštenoj ljubavi iz mladosti.

Spot je sniman u konobi i okupio je brojna poznata dalmatinska imena, kako je došlo do ideje i kako je prošlo okupljanje?

Ideja je zapravo krenula od Katarine i Marijan iz produkcijske kuće NexGen koja stoji iza spota. Predložili su da kroz dvije generacije ispričamo priču pjesme – jednu mlađu ekipu, koja nas predstavlja u vrijeme mladosti, i jednu stariju, današnju. Taj koncept nam se odmah svidio. Ubrzo smo shvatili da bi bilo sjajno da mlađu ekipu utjelove moji sinovi i njihovi prijatelji, a da stariju čine moji prijatelji, među kojima su i dobro poznata imena s dalmatinske glazbene scene. Iskreno, okupljanje svih tih ljudi na jednome mjestu bio je pravi logistički izazov. Ljudi imaju svoje obaveze, rasporedi se sudaraju... No, isplatilo se. Našli smo jadan ponedjeljak navečer kad su svi mogli doći. Kad se ekipa napokon okupila, atmosfera je bila fantastična, stvarno im svima hvala.

U spotu se pojavljuju Dražen Zečić, Jole, Dalmatino, Petar Dragojević... Koliko vam znači ta glazbena zajednica i prijateljstva koja traju već godinama?

Naše prijateljstvo traje već godinama. Jolu znam više od tri desetljeća. Savršeno je utjelovio konobara u spotu, vidjet ćete. Dalmatino, Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara su ljudi s kojima sam počeo, svirali smo zajedno nekoliko godina u Tutti Frutti bendu. Petra Dragojevića znam također jako dugo, a u zadnje vrijeme mu radim i pjesme kao autor. Dražen Zečić isto dugo, s njim sam rado igrao i nogomet. Pa Pero Panjković... To su sve moji dugogodišnji prijatelji. Zato je baš lijepo da smo se ovaj put uspjeli okupiti. Rijetke su situacije kad se svi možemo naći na jednoj lokaciji i u ovako velikom broju, tako da je ovo bilo stvarno i ugodno i korisno druženje.

Poseban detalj u spotu su vaši sinovi, Toni i Karlo, koji glume mlađu verziju vas. Kako to da su oni odlučili biti u spotu? Jeste li imali tremu što će utjeloviti vas u nekim mlađim danima?

Više sam zapravo imao tremu hoće li oni uopće pristati na to, ali su odmah prihvatili ideju. Nakon toga više nisam imao nikakvih briga. Znam da su dosta samopouzdani i vjerovao sam da će to odraditi dobro. I stvarno, cijela mlađa ekipa, njihovi prijatelji koji su također sudjelovali u spotu, odradili su sve jako profesionalno, kao da im je to posao. Čak nije bilo puno ponavljanja, većinu stvari su snimili iz prve ili druge.

Idu li Toni i Karlo vašim stopama ili ih više privlače neki drugi životni putevi? Biste li ih podržali da uđu u glazbene vode?

Podržao bih ih. Toni je prije par godina čak imao i jednu pjesmu, došlo mu je da bi nešto probao snimiti, ali rekao bih da su ih životni putevi odveli u neke druge smjerove. Ipak, da postoji želja, naravno da bih ih kao otac podržao u bilo čemu što bi odlučili raditi.

Jeste li kao otac više strogi ili opušteni, pogotovo kad su u pitanju životne odluke sinova?

Bio sam donekle strog, ali to ovisi o situaciji. Nekad sam bio opušten, nekad stroži – roditeljstvo je zapravo velika odgovornost i tu treba biti jako oprezan. Nije dobro biti ni previše strog, ali ni previše popustljiv, pa sam to uvijek pokušavao dozirati. Sada su oni već odrasli ljudi i njihove odluke su njihove. Ono što mogu reći je da ću ih uvijek podržati, jer vjerujem u njih i znam da su iskreni u onome što rade.

Često ističete da vam je supruga Helena najveći oslonac, koja je tajna vašeg braka koji traje više od tri desetljeća?

Ona mi je najveći oslonac i međusobno se podržavamo u svemu. Ja njoj u njezinim stvarima i problemima, kao i ona meni. Tajna je zapravo u tome da uz ljubav, morate biti i prijatelji i oslonac i “psiholog” jedno drugome. Veoma je važno i međusobno poštovanje, i to je, u suštini, to.

Koliko vam je važno njezino mišljenje kad radite novu pjesmu ili donosite velike odluke u karijeri?

Što se tiče mišljenja moje supruge, ono mi je jako važno, i kad radim novu pjesmu i kad donosim velike odluke u karijeri. Uvijek želim čuti što ona misli.

Publika vas pamti i po Tutti Frutti Bandu, koja vam je najdraža uspomena iz tog razdoblja i imate li neku anegdotu koju i danas rado prepričavate?

Ja sam u Tutti Frutti došao jako mlad. Uvijek se sjetim prvog koncerta, bio je u Frankfurtu, u velikoj dvorani Festhalle, pred dvanaest tisuća ljudi. Bila je to Hrvatska noć i znam da mi je to bilo... baš horor. Do tada sam nastupao pred 200-300 ljudi, a odjednom 12.000. Tresle su mi se noge, ali ajde već nakon druge pjesme trema je nestala. Da stvar bude bolje, kad smo išli u Njemačku, došli smo na granicu i ja sam izvadio putovnicu od svoje majke. Zamijenio sam je i, naravno, nisam imao svoju. Morali smo se vratiti u Opatiju i naravno svi su me zezali: “Koga smo to uzeli da pjeva s nama, ovaj ni putovnicu nema!” Šalim se malo, ali stvarno smo se morali vratiti. Moji su mi onda poslali moju putovnicu busom. Fora je bila kad je carinik počeo čitati ime i pitao: “Tko je Inga Nižetić?” Onda nam je svima bilo jasno što se dogodilo.

Nakon godina autorskog rada za druge izvođače, ponovno ste se vratili vlastitim singlovima, što je bio okidač za taj povratak?

Radio sam za dosta izvođača, najviše za Petra Dragojevića, Thompsona, Đulijana, Joli jednu pjesmu i tako dalje. Onda sam u jednom trenutku malo prestao pisati. Okidač je zapravo bila korona. Dvije godine se ništa nije radilo i ja sam ponovno uzeo papir i olovku i počeo pisati. To je bio pravi trenutak, jer imali smo vremena koliko god hoćemo. Nisam se htio zatvoriti između četiri zida bezveze pa sam se uhvatio pisanja tekstova. Tako sam opet krenuo stvarati. To je zapravo dovelo do toga da se posvetim više i pjevačkoj karijeri.

Kako danas gledate na dalmatinsku glazbenu scenu i postoji li još uvijek ona "stara" energija zajedništva među izvođačima?

Pa ja tu energiju više ne osjećam kao prije. Nas su tada povezivali i ti neki festivali. Recimo Zadar Fest, kojeg više nema, pa Splitski festival, koji još postoji, ali više nema onu ekipu izvođača kao nekad. Mi bismo se svi tamo našli: Dražen Zečić, Gulijano, Goran Karan, Hari Rončević, pokojni Čubi, pokojni Remi Kazinoti, i to je bila ta ekipa koja je bila i na onom nogometu u Split Stars timu. I pokojni Oliver Dragojević je bio s nama. Dolazio bi i Jole, naravno. To bi bila zezancija do ranih jutarnjih sati. Mislim da toga danas više nema. Možda je razlog tome što u zadnje vrijeme, ne samo Splitski festival, već i drugi slični festivali postaju – dođeš, otpjevaš i ideš svojoj kući. A prije bismo se dogovorili dva dana ranije gdje ćemo se naći, tko sve dolazi... i to bi bila prava zezancija. To su bile face, teške legende. Sjeli bi, pričali svoje priče, doživljaje, ludosti – i tu je bila ta luda energija koja nas je držala. Nažalost, dosta njih više nije s nama i malo se sve to raspalo, manje se svi vidimo. A i dolaze neke nove generacije. Ali meni je ipak uvijek drago vidjeti te ljude.

Za kraj, što publika može očekivati od vašeg novog albuma i u kojem smjeru glazbeno idete u ovom životnom poglavlju?

Ovo što sada radim većinom je bazirano na, hajmo reći, dalmatinskom popu. I ono što radim za Petra Dragojevića i ono što radim za sebe dosta je slično, možda aranžmanski malo drugačije, ali u biti riječ je o dobrim dalmatinskim tekstovima s glazbom koja ima primjese Dalmacije, ali i pop aranžman. Talijani lijepo rade svoju glazbu, to volim. Negdje se i mi vrtimo oko tog smjera.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Već ste kupili avionsku kartu, hoće li vam odmor propasti? 'Što će dalje biti? Ne možemo predvidjeti'

Alen Nižetić Nova Pjesma

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.