Legendarni glazbenik Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je petak u 6.50 sati u bolničkog sobi zagrebačkog KBC-a u svojoj 77. godini. Njegovi sinovi Pavao (41) i Ivan (39) neutješni su. Svi su mislili da će biti dobro i nadali su se njegovom povratku doma. Pavao je za Jutarnji list otkrio kako je cijela obitelj živjela u neizvjesnosti čekajući vijesti iz bolnice, a kazao je i kako se trenutno osjeća.
"Gotovo je. Kićo je otišao. I ja sad ne znam uopće reći kako se osjećam. Očajan sam. Tužan sam. Boli me koliko sam tužan. A onda se pitam, koliko dugo bi se on još mučio da je ta agonija potrajala. Tatinu urnu položit ćemo u Osijeku, u krugu obitelji. Kada će to biti, ne znam kazati u ovom trenutku".
Kiću je sredinom kolovoza na zagrebačkom Rebru operirao kardiokirurg prof. dr. Hrvoje Gašparović zbog koronarne bolesti koja mu je zahvatila krvne žile, a tijekom uspješnog zahvata ugrađene su mu tri premosnice. Pjevačev sin Ivan radi kao bolničar na Rebru i prvi je bratu i Kićinim prijateljima javio da je operacija dobro prošla.
Zarko Basic/PIXSELL
Zdravstveno stanje mu se zakompliciralo
"Pao nam je kamen sa srca kad smo čuli da je operacija uspješno protekla. Tata je nakon zahvata bio prebačen u odjel za intenzivnu njegu, a mi smo se već počeli pripremati za njegov povratak kući. Jer, tata je imao puno planova. S Brankom Uvodićem dogovarao je samostalni veliki koncert na kojem bi izveo presjek pjesama koje su obilježile njegovu karijeru, a s Croatia Recordsom imao je u planu snimiti 'božićnu' ploču. Sve je on to bio isplanirao još prije operacije, uvjeren da će se, čim obavi to s doktorima, ponovo baciti na posao", ispričao je Pavao za Jutarnji.
Kići se zdravstveno stanje zakompliciralo. Rana na prsnom košu nije zarastala kako treba, dobio je bolničku infekciju, a uskoro nakon toga i upalu pluća. Kad se od svega toga oporavio, otvorila mu se ponovo rana na prsima. Najgore je to što, kaže Pavao, ni on ni brat nisu svog oca smjeli posjetiti u bolnici.
"Vijesti su nam zbog korone dolazile na kapaljku. Tata je u jeku epidemije koronavirusa tjednima, ma mjesecima ležao u bolnici, a mi ga nismo mogli vidjeti, ni čuti, ni pogladiti po ruci, niti poljubiti. Iz bolnice su dolazile uglavnom loše vijesti, ali povremeno bi nam javili da je tata bolje, pa bismo se ponadali... Teško je uopće i opisati kako smo se osjećali od ljeta nadalje. Taman ti jave da se stanje malo poboljšalo, pa na kratko odahneš, a onda opet čuješ loše, baš loše vijesti", ispričao je.
