Zvijezda 'Divljih pčela' za Net.hr o skorašnjem vjenčanju: 'Dobrano smo uronjeni u organizaciju'

Uloga Marka Vukasa u RTL-ovoj seriji Divlje pčele donijela je 30-godišnjem glumcu Marinu Klišmaniću novo poglavlje u karijeri, ali i promjene u privatnom životu. I dok ga publika tek upoznaje u popularnoj dramskoj priči, iza kamera se odvija jednako uzbudljivo razdoblje, ono u kojem, kako sam priznaje, sve više bira mir, stabilnost i život u dvoje.

Kazališne daske zamijenio je intenzivnim snimanjima, prilagodio dnevnu rutinu i naučio “sebičnije” čuvati slobodno vrijeme, no najveća mu je životna uloga trenutno ona budućeg supruga. Već godinu dana zaručen za svoju Katarinu, Marin se polako priprema za proljetno vjenčanje, uronjen u slatke brige organizacije i iščekivanja dana koji će, kaže, biti kruna njihove tihe, ali snažne ljubavne priče.

Kako se nosi s novom televizijskom prepoznatljivošću, zašto ga danas više puni odlazak na Sljeme nego noćni izlasci i kako izgleda razdoblje zaruka iz muške perspektive, otkrio je u iskrenom razgovoru za Net.hr u kojem je, možda više nego ikad, u prvi plan stavio privatni život i planove koji ga čekaju izvan seta.

Foto: RTL

'U liku sam se najviše pronašao kroz osjećaj nepripadanja'

Nakon kazališnih uloga, kako vam je iskustvo snimanja serije Divlje pčele promijenilo svakodnevicu i ritam života?

Definitivno sam morao promijeniti neke stvari u svojoj svakodnevnoj rutini, pogotovo kad je riječ o treninzima. Morao sam pronaći teretanu bliže studiju kako bih mogao ostati dosljedan i ne ispasti iz ritma. Lakše mi je uklopiti trening između snimanja i drugih obaveza, a pritom ostajem u kontinuitetu koji mi je jako važan. Što se tiče slobodnog vremena, tu sam možda napravio još veću promjenu. Danas ga koristim puno sebičnije u najboljem smislu te riječi. Ne dopuštam da mi ga netko drugi diktira ili rasprši. Ako imam slobodan dan ili nekoliko sati za sebe, trudim se da ih provedem onako kako meni stvarno odgovara. Taj balans između rada i privatnog mira postao mi je jako važan.

Koliko ste sebe pronašli u liku koji igrate i postoji li neka osobina koju ste “posudili” od njega i privatno? 

U liku sam se najviše pronašao kroz taj osjećaj nepripadanja. Mislim da se svima nama barem jednom u životu dogodilo da smo se osjećali kao da negdje ne pripadamo onoliko koliko bismo željeli. Taj osjećaj izdvojenosti može biti vrlo snažan i bolan. Ono što je zanimljivo jest da svatko na to reagira drugačije. Netko se povuče u sebe, zatvori i utiša. Netko drugi postane agresivan, kao što Marko postaje, ili počne utapati tugu u alkoholu, kao što on radi. To su samo različiti mehanizmi obrane, različiti načini nošenja s istom vrstom boli. Zato mislim da se u tom segmentu svatko može pronaći. Svi smo barem jednom, ako ne i više puta, osjetili da smo negdje višak, da nismo dovoljno viđeni ili prihvaćeni. Upravo zbog toga taj lik nije jednostran – on u sebi nosi nešto univerzalno, nešto ljudsko, i zato ga razumijem.

Publika vas sada gleda i izvan kazališnih dvorana, kako se Marin Klišmanić nosi s većom pažnjom i prepoznatljivošću?

Još uvijek to zapravo nije krenulo, ali imam osjećaj da će uskoro. Svjestan sam da prva dva ili tri tjedna vjerojatno neće biti najugodnija. Publika je navikla na drugog glumca u toj ulozi, povezala je lik s njegovim licem, energijom i interpretacijom. I sada se pojavljuje netko novi i to je uvijek izazov, i za publiku i za mene. Mislim da će taj period prilagodbe biti proces za obje strane. Njima će trebati vremena da prihvate novu verziju lika, a meni da pronađem svoje mjesto unutar već postojećeg svijeta serije. To je prirodno i toga sam svjestan. Ali vjerujem da, ako budem iskren i dosljedan u onome što radim, publika to prepozna. Na kraju krajeva, svaka promjena traži malo vremena – a kad se dogodi organski i s poštovanjem prema onome što je bilo prije, onda može donijeti i nešto novo, svježe i autentično.

Foto: RTL

'Danas me više puni mir nego buka'

Kad se kamere ugase, kakav ste privatno? Introvert koji puni baterije u miru ili netko tko voli društvo i izlaske? Kako uspijevate balansirati intenzivan glumački raspored i privatni život?

Kako vrijeme prolazi, a sada sam već ušao i u tridesete, sve mi više odgovara biti kod kuće i stvoriti neki svoj mali ritual, neku osobnu rutinu. Danas me više puni mir nego buka. Veseli me jednostavnost, skuhati nešto, pogledati dobru seriju, pročitati par stranica knjige ili samo provesti večer u tišini. Ako je lijepo vrijeme, radije ću otići na izlet na Sljeme, u Samoborsko gorje ili negdje na fin ručak izvan grada. Taj bijeg u prirodu i sporiji ritam postali su mi pravi način punjenja baterija. Prije su to definitivno bili izlasci, druženja i noćni život. To me tada pokretalo i davalo mi energiju. Ali s vremenom se to prorijedilo i nekako prirodno zamijenilo drugačijim oblicima odmora. Danas me više veseli stabilnost i mir nego stalna dinamika i mislim da je to samo znak da sam ušao u neku novu, zreliju fazu života.

Na društvenim mrežama rado dijelite fotografije s djevojkom Katarinom, kako je započela vaša ljubavna priča?

Naša ljubavna priča započela je vrlo tiho, gotovo neprimjetno, u malom parkiću ispred njezine zgrade. Upoznala nas je moja i njena prijateljica Tena Nemet Brankov, onako sasvim spontano i bez velikih planova. Iz tog naizgled običnog susreta krenulo je nešto posebno. Počeli smo se sve češće viđati, intenzivnije družiti, a s vremenom smo shvatili da među nama postoji nešto dublje prepoznali smo se, povezali i otkrili da smo, zapravo, srodne duše.

Sjećate li se trenutka kad ste znali da je ona “ta” i čime vas je najviše osvojila?

Ne mogu točno odrediti trenutak u kojem sam shvatio da je ona „ta“. To nije bio jedan veliki, dramatični trenutak, nego niz sitnih spoznaja koje su se slagale same od sebe. Primijetio sam da iz mene izvlači najbolju verziju mene. Od kad sam s njom, krenuo sam jasnije i sigurnije putem kojim zaista želim ići. Postao sam stabilniji, otvoreniji i hrabriji u nekim odlukama. A istovremeno sam vidio da i ona, otkad je sa mnom, ide smjerom koji je njoj važan i koji je ispunjava. Negdje u tom međusobnom rastu, u toj podršci i osjećaju da jedno drugo guramo naprijed, shvatili smo da je to to. Da nismo samo partneri, nego suputnici koji zajedno postaju bolji ljudi.

'Vjenčanje nas čeka na proljeće'

Planirate li uskoro vezu odvesti na višu razinu ili vam je za takve planove još uvijek rano govoriti?

Pa ne znam jeste li primijetili, ali Katarina i ja smo već godinu dana zaručeni, tako da su planovi već odavno u tijeku. Vjenčanje nas čeka na proljeće, i iskreno jako se veselimo tom trenutku. Već smo dobrano uronjeni u organizaciju, u sve te slatke brige i planove koji dolaze uz takav korak. To je jedno posebno razdoblje puno uzbuđenja, iščekivanja i neke tihe sreće. I lijepo je prolaziti kroz sve to zajedno.

Kako izgleda vaš idealan slobodan dan kad nemate probe ni snimanja?

To je stvarno super pitanje, ali iskreno nemam jedan konkretan odgovor kako bi idealan dan trebao izgledati. Uvijek je drugačiji. Zapravo, trudim se da mi svaka nedjelja bude nekako „idealna“, ali na kraju ispadne da je svaka posebna na svoj način. Često to bude kombinacija malih planova i spontanosti. Neki ručak, šetnja, možda odlazak u kino. Evo, baš prošli vikend Katarina i ja bili smo u kinu, gledali smo film Svadba i stvarno smo se dobro zabavili i nasmijali. Cijeli dan prije toga bio je ispunjen nekim sitnim planovima, ali i neplaniranim trenucima koji su ga učinili posebnim. Mislim da je za mene idealan dan onaj u kojem nema velikog pritiska, ali ima malih radosti. Nema formule samo osjećaj da sam prisutan, opušten i okružen ljudima koji mi znače.

Za kraj, u jednom ranijem intervjuu izjavili ste kako je gluma oduvijek bila vaš poziv, ali, da se niste ostvarili u glumačkom svijetu, čime bi se danas bavili?

Ne mogu baš razmišljati iz perspektive da nisam krenuo ovim putem, jer mi je gluma oduvijek bila prirodan izbor. Ali mogu razmišljati iz današnje perspektive što bi me sada zanimalo da sam krenuo nekim drugim smjerom. Otkako je došao AI boom i cijela ta digitalna ekspanzija, počeo sam istraživati razne online poslove i mogućnosti koje danas postoje. Fascinira me koliko su se stvari promijenile i koliko tehnologija može ubrzati procese. Ono za što ti je prije trebalo dvadeset sati rada – primjerice montaža videa za YouTube danas uz pomoć AI alata možeš napraviti u pet sati. To je ogromna razlika i velika privilegija. Zato mislim da bih se, da nisam u glumi, sigurno okušao u nekom online poslu koji ima veze s AI-em možda u kreiranju sadržaja, digitalnoj produkciji ili nečemu što spaja kreativnost i tehnologiju. Danas je stvarno moguće uz relativno malo resursa i pametno korištenje alata stvoriti nešto kvalitetno i od toga pristojno živjeti. Ta kombinacija kreativnosti i novih tehnologija mi je izuzetno zanimljiva i mislim da bih upravo u tom smjeru tražio sebe da nisam na sceni ili pred kamerom.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: