Pjevačica Karolina Ilić posljednjih dana našla se u središtu medijske pažnje zbog neočekivane diskvalifikacije s Dore na kojoj je trebala nastupiti sa svojom pjesmom ''Breathe Her In''. Naime, mlada švedska pjevačica, balkanskog podrijetla, na spomenutom glazbenom natjecanju ne može sudjelovati jer nije državljanka Republike Hrvatske, što je izazvalo mnoge reakcije u javnosti. No, Karolina se nije dala obeshrabriti. Umjesto toga, odlučila je progovoriti o cijeloj situaciji i podijeliti svoja razmišljanja o glazbenoj industriji, životu u Švedskoj, seksualnosti i svojim iskustvima kao umjetnica.

Kada ste saznali da postoji problem s pravilima oko državljanstva i sudjelovanja na Dori? 

Već prilikom prve prijave primijetila sam da postoji pitanje državljanstva, ali sam također čula od drugih osoba da su ranije postojale određene iznimke. Nisam to željela uzimati zdravo za gotovo, pa sam pokušala riješiti državljanstvo, no vrijeme je bilo vrlo ograničeno i nažalost se nije stiglo realizirati, iako moji roditelji imaju državljanstvo.

Jeste li imali dojam da je produkcija trebala ranije prepoznati taj administrativni detalj?

Ne baš. Svi smo ljudi i vjerujem da je svatko dao najbolje od sebe u tom procesu. Ne želim stavljati teret ni na koga niti upirati prstom, dogodilo se što se dogodilo i nadam se sretnijem ishodu u budućnosti.

Osjećate li se na bilo koji način oštećeno time što ste diskvalificirani nakon što ste već prošli proces prijave i priprema?

Ne, ni na koji način se ne osjećam oštećeno. Ponosna sam što sam uopće dobila priliku sudjelovati s obzirom na to da sam još uvijek relativno nepoznata na hrvatskoj glazbenoj sceni, jer sam veći dio karijere radila na srpskoj, tamo sam se prirodno našla u glazbenom okruženju. To mi samo potvrđuje da je pjesma imala potencijal i da je poruka prepoznata onako kako je trebala biti. Možda se okušam ponovno sljedeće godine.

Što vas je uopće motiviralo da se prijavite na Doru?

Bila sam u Italiji sa svojom partnericom dok je radila i tada sam spomenula ideju. Njezina prva reakcija bila je pružanje ohrabrenja da napišem pjesmu i prijavim se. Zahvaljujući njoj sam se i prijavila, a pjesma je bila posvećena upravo njoj. Zbog toga sam iznimno zahvalna.

Kako biste opisali svoj glazbeni stil i ono što želite poručiti kroz svoje pjesme? Postoji li nešto što smatrate svojim jedinstvenim potpisom?

Svoj glazbeni stil ne bih vezala uz jedan žanr. Vodim se osjećajem, emocijom i trenutkom u kojem se nalazim. Svaka pjesma nastaje iz drugačijeg unutarnjeg stanja, pa se i zvuk prirodno mijenja. Ono što je zajedničko svim mojim pjesmama je iskrenost. Pišem iz osobnog iskustva, bez uljepšavanja i bez kalkuliranja. Ako postoji moj prepoznatljiv potpis, onda je to emocija, želim da se ljudi prepoznaju u onome što pjevam i da osjete da nisu sami. A ponekad jednostavno želim napraviti nešto što zvuči cool.

Živite u Švedskoj – kako je to okruženje utjecalo na vas, i kao osobu i kao glazbenicu? Što iz švedske kulture nosite sa sobom u svoju umjetnost?

Da, živim u Švedskoj i na tome sam iskreno zahvalna. Odrastanje u otvorenom društvu, okružena ljudima koji potiču slobodu i razmišljanje, dalo mi je prostor da budem svoja i da sanjam bez ograničenja. Švedska glazbena scena je jedna od najjačih u svijetu i to se sigurno odrazilo na moj način stvaranja. Taj senzibilitet, melodije i strukture prirodno su se uklopile u moj balkanski glazbeni izraz, što smatram nečim pozitivnim jer donosi nešto novo publici ovdje.

Gdje vidite svoju buduću karijeru – u Švedskoj ili Hrvatskoj?

Teško mi je svoju budućnost vezati uz jedno mjesto. Voljela bih da moja karijera obuhvati cijeli Balkan, ali i dio Švedske. Ponekad u pjesme ubacujem i švedski jezik, jer tamo živi puno ljudi s naših prostora i lijepo je povezati te svjetove. Nadam se kombinaciji oboje.

Otvoreno govorite o svojoj seksualnosti, koliko vam je bilo izazovno ili oslobađajuće to podijeliti s publikom i kako je reakcija okoline utjecala na vas?

Otvoreno govorim o svojoj seksualnosti, ali za mene je to samo mali dio onoga što jesam. Ne smatram to velikom temom, osim u društvima gdje se o tome ne govori dovoljno otvoreno. Tada to postaje važno, jer šutnja često stvara osjećaj zatvorenosti i straha. Svjesna sam da Balkan još uvijek nije uvijek otvoren po tom pitanju i upravo zato smatram da je važno zauzeti stav i biti vidljiva, kako bi oni koji šute znali da nisu sami. Za mene je to bilo oslobađajuće i nisam imala negativnih reakcija, a one rijetke komentare shvaćam s dozom humora.

Body positivity pokret sve je glasniji, ali još uvijek izaziva otpor. Kako osobno doživljavate svoje tijelo i je li ta filozofija utjecala na vaš javni nastup ili glazbenu estetiku?

Svoje tijelo danas doživljavam kao nešto u čemu se osjećam dobro i mirno. Za mene body positivity nije trend, nego jednostavna ideja da svatko ima pravo osjećati se ugodno u vlastitom tijelu, bez obzira na to kako ono izgleda. Donijela sam neke osobne odluke vezane uz svoje tijelo jer sam znala što mi daje slobodu i osjećaj sklada sa sobom. Danas sam zadovoljna i to se prirodno odražava na moj javni nastup i estetiku, opuštenija sam, prisutnija i svoja. Smatram da dok god netko ne šteti sebi ni drugima i osjeća se dobro u svojoj koži, nitko drugi nema pravo to dovoditi u pitanje.

S čim vas je osvojila vaša partnerica i kolika vam je podrška?

Mogla bih napisati knjigu na ovu temu. Osvojila me svojom iskrenošću, toplinom i načinom na koji vidi ljude oko sebe. Uz nju se osjećam sigurno i slobodno biti potpuno svoja. Razumije me, smiruje i istovremeno me gura naprijed da budem hrabrija i bolja verzija sebe. Podrška koju mi daje je ogromna, vjeruje u mene i u ono što radim čak i u trenucima kada sama sumnjam. Imati takvu osobu uz sebe je neprocjenjivo.

Koje su najčešće predrasude s kojima ste se susreli – bilo zbog identiteta, izgleda, seksualnosti, stila glazbe?

Predrasude se najčešće javljaju kada ljudi pokušavaju svrstati nekoga u jednu ladicu. Bilo zbog identiteta, izgleda, seksualnosti ili glazbe, često postoji potreba da se pojednostavi ono što je zapravo složeno. S vremenom sam naučila da te predrasude više govore o strahu ili neznanju drugih nego o meni. Umjesto da se borim protiv toga, trudim se biti dosljedna sebi i kroz svoj rad pokazati tko sam. Iskrenost i autentičnost su mi najbolji odgovor.

Prošli ste kroz veliku fizičku transformaciju. Što je bio okidač za tu promjenu i što ste o sebi naučili tijekom tog procesa?

Okidač za tu promjenu bio je unutarnji osjećaj da želim živjeti u većem skladu sa sobom. Nije se radilo o vanjskim očekivanjima, nego o potrebi da se u vlastitom tijelu osjećam slobodno i mirno. Tijekom tog procesa naučila sam koliko je važno slušati sebe i imati povjerenje u vlastite odluke. Shvatila sam da promjena ne mora biti dramatična da bi bila ispravna, ponekad je to jednostavno čin brige o sebi. Taj me proces učinio sigurnijom, smirenijom i povezanijom sa samom sobom.

POGLEDAJTE VIDEO: Damir Urban za Direkt iskreno o Hrvatskom sudjelovanju na Eurosongu