Blanka Vlašić iskreno: 'Tek kad sam postala majka shvatila sam koliko sam strahova razvila'
Cilj razgovora Blanke Vlašić i psihologinje je bio osvijestiti roditelje o posljedicama koje prekomjerno izlaganje javnosti može imati na razvoj ličnosti njihove djece, i to, što je posebno naglasila, 'bez osude i kritike'
Poznata klinička psihologinja Danijela Ostojić, koja je izgradila impresivnu karijeru baveći se mentalnim zdravljem na Balkanu, ostvarila je suradnju koja je izazvala veliko zanimanje javnosti. U Instagram prijenosu uživo, koji je počeo večeras u 20 sati, pridružila joj se jedna od najvećih hrvatskih sportašica svih vremena, Blanka Vlašić (42), kako bi razgovarale o iznimno aktualnoj i osjetljivoj temi: zaštiti djece u digitalnom svijetu.
S više od petnaest godina iskustva u kliničkoj psihologiji i psihoterapiji, te s više od 350 tisuća pratitelja na Instagramu, Ostojić je postala jedan od vodećih glasova u borbi protiv transgeneracijskih trauma kroz svoj pokret "Promijeni balkanska uvjerenja". Nakon uspješne karijere u individualnoj praksi, posljednjih se godina posvetila edukaciji šire javnosti. Njezina turneja s predavanjima obuhvatila je najveće gradove regije, uključujući Zagreb, Beograd i Sarajevo, ali i centre dijaspore poput Beča i Münchena.
Vlašić u fokusu javnosti
Blanka Vlašić, majka trogodišnjeg Monda kojeg je dobila u braku s belgijskim sportskim novinarom Rubenom Van Guchtom (39), odnedavno je sveprisutna u medijskim napisima koje je potaknuo razvod od Van Guchta nakon glasina o navodnom otvorenom braku između njih dvoje te preljuba s njegove strane.
Podsjetimo, krajem veljače, otprilike tjedan dana nakon vijesti o razvodu, Rubenova sadašnja partnerica, spisateljica i producentica Charlotte Van Looy, na svoje je društvene mreže objavila da nakon dugogodišnje veze iščekuju dijete.
"Pečat dugogodišnje ljubavi ne zahtijeva daljnja objašnjenja ni opravdanja. Molimo vas da za jednom poštujete i prihvatite naš do iznemoglosti ponavljan, nedvojbeno otrcan, ali ne i manje iskren 'bez komentara'", napisala je, dodavši da će negativni komentari biti uklonjeni, a čestitke svesrdno prihvaćene.
'Ja sam odabrala javni život, a ne moje dijete'
Od rođenja sina Monda 2022. godine, Blanka Vlašić na svoje društvene mreže nije objavljivala fotografije na kojima se vidi lice njezina sina. Aktivno podupire zaštitu prava na privatnost svojeg djeteta. Kao motiv da se pridruži ovoj raspravi navela je želju da se više obrazuje o toj temi u stručnom smislu.
"Recimo, kad sam sa 17 godina nakon svoje prve olimpijade i prvog svog juniorskog zlata preko noći postala medijska ličnost, tada sam se prvi put počela suočavati s naslovima koji su izvučeni iz konteksta. Razni tračevi su dolazili do mene. I onda sam u jednom trenutku počela razmišljati. Ovo je posao koji volim i koji želim raditi jer sam osjećala odgovornost prema svom talentu, no s njim isto dolazi jedna određena težina jer biti pod povećalom javnosti nije uvijek ugodno i treba se čovjek naučiti nekom balansu koliko dati, a koliko sačuvati za sebe.", kazala je Blanka Vlašić iskreno.
"Ja sam tada sa samo 17 godina slutila da da to neće biti lako i u tom trenutku sam imala drugi izbor. Ja sam završila srednju farmaceutsku školu. Mogla sam ići na faks, mogla sam imati posao koji je daleko od očiju javnosti. Međutim, kao što sam rekla, imala sam tu odgovornost prema svom talentu. Voljela sam sport više od ičega i onda sam si rekla s vremenom ću, nadam se, naučiti se nositi s tim. I zaista, čovjek se nauči nositi s tim, ali često nije lako. Često nisam ni znala što me sve čeka. Čekalo me svašta, ali to je tada bila moja odluka. Znači, nitko je nije donio za mene. I to je ono što je meni bilo važno. Znači, sad je pitanje jesam li ja s tih sedamnaest osjetljivih godina, realno zapravo mogla slutiti svu težinu te odluke... A danas kažu, da djeca s 13 godina mogu odabrati, što mislim da je to prerano.", zaključila je Vlašić i istaknula da djeca ne mogu dati osobni pristanak za eksponiranje na intrernetu u mladoj dobi.
Psihologinja Ostojić predstavila je problem gdje djeca kad su starija postanu žrtve bullyinga među vršnjacima radi sadržaja koji je objavljivan kad su bili mali: "Ja sad već u ordinaciji imam djecu koja se žale na vršnjačko nasilje jer su njihovi roditelji na neki način prezentirali njihov život u javnom sektoru", kazala je.
Nema pozitivnih aspekata
"Prikazivanje djece u javnom prostoru automatski povlači ovo što se tebi događalo: negativni komentari, izvlačenje iz konteksta, portali, novine i novinari... Što god ti se događalo u životu, iako si zrela žena, opet će netko nešto izvući. Kad pročitaš na nekom portalu 'Blanka je popila kavu, udala se, razvela se. Naravno da nije ugodno, a sad zamisli kako je djeci koja nisu još završila proces razvoja svoje ličnosti. Zaista ne vidimo mnogo pozitivnih aspekata u dijeljenju fotografija djece na internetu.", kazala je psihologinja Danijela Ostojić.
Strahovi roditelja
Najčešće pitanje roditelja u digitalnom odgoju djece je gdje postaviti granicu. Zna se da zabrana nije rješenje, no kako odrediti koliko i kako. O toj je dilemi progovorila i sama Blanka:
"Tek kad sam postaja majka shvatila sam koliko sam strahova razvila. Sjećam se kako sam ja odrastala i i znam da je to potpuno drugačije vrijeme od danas i sad moje dijete mora odrastati u digitalnom dobu i ja ga pod svaku cijenu želim zaštititi, ali isto tako znam da će se on koristiti digitalnom tehnologijom i znam da će biti dio toga, ali nekako uvijek idem stavom 'neka bude dijete koliko god može'. Ako ja odlučim svoje dijete stavljati na društvene mreže, znači da ono već jest dio društvenih mreža, a s druge strane ću mu možda zabraniti da ima mobitel i društvene mreže do četrnaest-petnaest godina."
Ipak, psihologinja Ostojić smatra da je ključno rješenje u umjerenosti po vlastitom osjećaju.
"Život je pitanje mjere. Dakle, što to znači? To znači da nije dobro ići u krajnosti. Mi smo u digitalnom dobu. Smatram da nije dobra ideja da mi zabranimo nešto našoj djeci u potpunosti.", zaključila je.
POGLEDAJTE VIDEO: One žive dodirom, a svijetu daju snagu i eleganciju: Bili smo na modnoj reviji gluhoslijepih žena