Ante Balen (23) jedno je od onih radijskih lica koje Zagreb čuje prije prve jutarnje kave. Producent i voditelj na Anteni Zagreb, ali i glazbenik čiji su videi posljednjih mjeseci osvojili društvene mreže, živi ritam koji spaja rani radijski eter i kasnonoćne kreativne sesije s gitarom. Publika ga voli zbog spontanosti i iskrenosti — na radiju, u pjesmama i u videima u kojima bez filtera dijeli emocije, šalu i nostalgiju.

S Antom smo razgovarali o tome kako izgleda jutro prije paljenja mikrofona, koliko se razlikuje “radijski” od “privatnog” Ante, zašto ga uspoređuju s Balaševićem, što mu je donijela viralnost na društvenim mrežama te kakve planove ima za glazbu koja sve ozbiljnije izlazi iz okvira hobija.

Jutarnji show na Anteni Zagreb mnogima je prvi zvuk koji čuju kad se probude. Kako izgleda vaše jutro prije nego što se upali mikrofon?

Jutro mi počinje kao i svakom prosječnom radno sposobnom čovjeku. Eventualno se možda malo ranije budim. Na nogama sam od 5:15, sredim se, obučem i na putu do posla obavezno stanem na benzinsku po hot dog i neko energetsko piće čisto da preživim dan i od 6:00 smo već u eteru. Pripremu za show odradimo uvijek dan ranije tako da ujutro nema nikakvog stresa. 

'Gitara je oduvijek bila tu'

Što vas i nakon toliko vremena najviše veseli u ulozi radijskog voditelja?

Svaki dan imam priliku čuti mali milijun različitih priča, iskustava i doživljaja. Nebitno koja je tema, je l' se radi o nečem ozbiljnom ili je samo dobra zezancija. Kad radiš na poslu na kojem je osmijeh lajtmotiv čak i kad ti se ne da ustat tako rano i dovući do te poslovne zgrade, čim uđeš u studio energija se potpuno mijenja. Pogotovo kad te tamo čekaju Sale i Marina... Ne možeš ostat ozbiljan ni da hoćeš!

Koliko se Ante s radija razlikuje od Ante izvan studija?

Ne razlikuju se uopće. Ja sam jedan od onih koji dijeli svoje priče javno sa svim slušateljima. Gdje sam bio, što sam radio, je l' mi se auto pokvario, s kim sam se zakačio... Trudimo se svi skupa napraviti pravu prijateljsku atmosferu, a za to moraš bit spreman podijeliti i neke privatne stvari. Barem ako želiš da isto to napravi i ona osoba za volanom kojoj je danas pun kufer svega, zapela je gužvi i jedino što sad može je slušati tebe kako pričaš za tim mikrofonom.

Glazbom se bavite paralelno s radijem – što je prvo ušlo u vaš život: mikrofon ili gitara?

Gitara je oduvijek bila tu iako mi nije bilo ni na kraj pameti da ću se time baviti. Sada je to skroz druga stvar i malim koracima prerasta u nešto puno ozbiljnije. Ne žurim nigdje, uživam u procesu, a hoće li od toga biti neka ozbiljna karijera - vrijeme i pjesme će pokazati. Ja vjerujem da hoće!

'Usporedbu s Balaševićem smatram najvećim mogućim komplimentom'

Kako bi opisali svoj glazbeni stil nekome tko vas još nije slušao?

Iskren. Ništa drugo. Je l' to country, pop ili zabavna muzika sasvim nebitno. Mislim da osoba koja želi čuti nekoga tko pjeva o nekom svom doživljaju, o čemu razmišlja ili kako zamišlja određene situacije, bez previše glumatanja, može pronaći nešto u mojim pjesmama.

U posljednje vrijeme publika vas povezuje s Balaševićem – kako vi osobno doživljavate tu usporedbu?

Iskreno ta usporedba mi djeluje malo smiješno. Smatram to najvećim mogućim komplimentom, ali mišljenja sam da je Đole par svjetlosnih godina ispred mene. S druge strane razumijem da podsjećam ljude na njega možda načinom izvođenja ili karakterom. Vjerojatno je to i istina s obzirom na to da je sigurno imao veliki utjecaj na moje stvaranje i općenito mišljenje o glazbi. Ako me s nekim već uspoređuju, onda neka to bude s njim! 

Je li postojala bojazan kako će publika reagirati na obrade njegovih pjesama?

Nije postojala bojazan. Iskreno briga me. Objavljivao sam videe na društvenim mrežama i kad nisam mogao pogodit 3 tona sve skupa, objavljujem ih i danas kad to sve zvuči puno ljepše i ozbiljnije. Ne radim to da bi se nekom svidio, radim to jer osjećam kao da je to put kojim trebam ići. 

'Kad je glazba u pitanju previše sam samokritičan'

Postoji li neka Balaševićeva pjesma koju nikad ne bi obradili – iz prevelikog poštovanja?

Ma ne... Iz prevelikog poštovanja i pjevam njegove pjesme. Ne vidim razlog zašto bih iz tog razloga neku preskočio. Eventualno “Ja je ljubim ona podriguje”, ta je malo preintimna. Možda ako ju proživim jednom, zasad evo iz poštovanja, stvarno ne moram. 

Vaši videozapisi u zadnjim mjesecima postali su pravi hit na društvenim mrežama – jeste li to očekivali?

Rekao sam sebi prije pola godine da se moram počet ozbiljno spremat jer osjećam da će se počet događat neke stvari. I počele su... Drago mi je da ljudi primjećuju moj rad. Očekivao je možda preteška riječ, ali da sam imao osjećaj jesam. Zašto - pojma nemam. 

Kako se nosite s iznenadnom pažnjom i komentarima publike?

Na jedno ušlo na drugo izašlo. Lijepo je pročitati i čuti hrpetinu pozitivnih komentara, ali svjestan sam da se to sve okrene za tren. Kad je glazba u pitanju čak sam i presamokritičan tako da negativne komentare ne doživljavam uopće, a ovim pozitivnima uglavnom ne vjerujem...  Kad si na početku svi te vole, rijetko tko te doživljava. Na meni je da nastavim raditi ovo što radim bez previše tog vanjskog utjecaja. 

'Moje pjesme su ja'

Je li vam viralnost donijela više pritiska ili više motivacije za autorski rad?

Definitivno više motivacije za autorski rad. Pjesama ima kao u priči, samo čekaju svoje vrijeme da izađu. Trenutačno žudim za koncertom na kojem ću ih sve otpjevati,  pričati svoje priče i ponuditi ljudima nešto novo i drugačije. 

Vaše pjesme podsjećaju na Balaševića, ali nose i vaš pečat – kako balansirate između inspiracije i vlastitog identiteta?

Ne balansiram, to je sve moj identitet. Moje pjesme su ja. Podsjećaju na Balaševića vjerojatno iz prije napomenutog razloga, naslušan sam njegovim pjesama i njegov stil mi se strašno sviđa. Međutim, ima tu i Miladina Šobića, Zacha Bryana, Jure Stublića, Bana, Pušenja i ostalih izvođača u čijim tekstovima najviše uživam. 

O čemu najradije pišete: ljubavi, svakodnevici, nostalgiji ili društvu?

Teme su toliko raznovrsne da na dnevnoj bazi razmišljam jesam li normalan i zašto mi takve stvari uopće padaju na pamet. Prvi album kojeg malo po malo privodim kraju ima nit vodilju koja se dogodila sasvim slučajno, a to je rodno mjesto. Sve pjesme su provučene kroz različitu perspektivu, ali vjerojatno je taj osjećaj nostalgije najduže kuhao u meni pa je ispalo tako. 

Foto: Privatni Album

Vidimo li vas uskoro više na pozornici ili i dalje primarno za radijskim mikrofonom?

Vjerujem u to da ćemo se gledati na većim pozornicama. 2026. godina će za mene biti puna izazova, ali siguran sam da će se dogoditi neke velike stvari i nadam se da ćete biti tu da zajedno prođemo kroz sve.

Za kraj, s obzirom na to da je ljubav često tema pjesama koje izvodite, kakav je vaš ljubavni status? Je li vas neka djevojka već osvojila?

Osvaja me svakog dana. Osim kad mi ide na živce.  

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Zna se što Trump želi sa Grenlandom? Evo tko će što vikati u narednim danima