Da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu definitivno možete posvjedočiti ovih proteklih mjesec dana. Nogometna groznica uvelike trese podjednako i muškarce i žene i staro i mlado dok se čeka subotnji sraz protiv Maroka na Svjetskom prvenstvu. Skoro sve su se mentalne snage udružile na priželjkivanje što boljeg plasmana naših Vatrenih. I to je zaista fantastično, samo mi ide na živce činjenica da Hrvatska diše kao jedan većinom kad su utakmice u pitanju. Veliki dio našeg naroda tada dobije amneziju i zaboravi na premale plaće i mirovine, ljude koji još uvijek žive u kontejnerima na Baniji i ostale probleme.
Pale se svijeće i plaćaju mise za Dalića i ekipu da im Bog bude na pomoći u subotu. Kad bi se barem pola te mentalne snage, ufanja i sl. preusmjerilo na tegobe koje ima Lijepa naša, gdje bi nam bio kraj!? No, odlutala sam u potpuno u neke druge sfere…
Kako je god nogomet zavladao skoro cijelim svijetom, tako je postao i neizbježna tema mog ženskog kružoka. No, mi ne raspredamo o nogometu kao muškarci. Neke od nas ne znaju ni što je šesnaesterac, jedanaesterac i sl., no itekako znaju za Gvardiola, Petkovića, Livaju itd. i za to mogu zahvaliti medijskim natpisima u stilu "Top 5 najzgodnijih hrvatskih nogometaša". Istina, da, neke žene gledaju nogomet da bi naparile oči zgodnim mišićavim frajerima.
No, ima i onih koje znaju više o tom sportu od vlastitog muža ili dečka. U tu skupinu nogometnih Einsteina spada i moja susjeda Lucija koja ne samo da rastura znanjem o tom sportu, već i rasponom glasnica. Ona je pravi Luciano Pavarotti navijanja i zdušno predvodi kao prava matrona (to mislim, naravno, isključivo u pozitivnom smislu) svoju obitelj kada se poput nekog malog plemena okupe ispred televizora da bi gledali tekmu. Grmi Luca sve u 16, najglasnija je u kvartu, a vjerovano i u cijelom gradu.
Za vrijeme utakmice ukućane šalje u materinu
Slušajući svoje prijateljice došla sam do zaključka da većina žena, ustvari, voli nogomet. Doduše, ne iz istih razloga kao i muškarci. Veliki dio njih voli sve što im nabija adrenalin i testosteron, pa se onda osjećaju kao prave muškarčine, a upravo takav efekt ima gledanje vlastite reprezentacije na travnatom trenu. Za vrijeme utakmice ponašaju se kao da sudjeluju u nekoj važnoj bitki za opstanak svemira. Čak za to imaju i spremno i napunjeno "oružje" - alkohol i navijačke rekvizite, a na nogometaše gledaju kao na neke superheroje.
"Muškarci tada imaju izliku za svoje gluposti i ponašaju se kao neki trogodišnjaci", kazala je moja frendica Vesna. "Evo moja budaletina se ne pere i ne mijenja čarape i gaće već danima. To mu je, kaže, neki obred prije utakmica jer, citiram, 'tako Daliću i dečkima šalje dobre vibracije'. E, ako je njemu naša reprezentacija izlika da se ne pere, meni je onda paravan da vičem na sve okolo. Žene moje, to morate probati! Za vrijeme tekme derem se iz petnih žila na muža i ukućane i svakoga tko se tada nađe u stanu. Šaljem ih u materinu i svašta nešto. Nakon toga se osjećam super i preporođeno. Što je najluđa stvar, nitko se ne ljuti na mene jer svi misle da to radim u navijačkom zanosu", otkrila je Vesna i zdušno prasnula u smijeh.
Na to se nadovezala Mirjana. "Ma tebi, draga moja, treba dobar psihijatar! Ja jedva čekam neku utakmicu da napokon imam vremena za sebe. Dva sata, a ako sam sretna možda i više, čistog blaženstva i mira dok moj dragi gleda tekmu s frendovima. Onda fino u miru čitam neku knjigu ili odem trčati u prirodu ili si napunim kadu mirišljavom kupkom i natočim si čašu vina… Baš će mi biti žao kad se Prvenstvo završi", rekla je, a Vesna je jedva dočekala da joj vrati zbog primjedbe o psihijatru. "A šta ti ne smeta kad ti dragi mjerka one polugole starlete koje se peče na tribinama?", bocnula ju je.
"Zašto bi mi to smetalo! Pa muški ionako uvijek gledaju i mjerkaju zgodne žene, tu si ne mogu pomoći jer im je to zapisano u genima. Samo što neki od njih to dobro skrivaju", odgovorila joj je i zakucala loptu prema njenom golu: "A ti kao ne pariš oči na Gvardiolu i Livaju i ostale?". "Pa naravno da jesam! To je, osim vikanja na ukućane, još jedna od ljepota nogometa. Najdraži dio utakmice mi je kada se skoro svi oni skinu goli do pojasa!", obranila je Vesna vrlo uspješno svoj gol.
'Gomila muških budala trči za loptom na travi'
No, nije sve ipak tako bajno. Nogomet je umalo došao glave moju frendicu Ivanu kojoj bivši, kojem je dala nadimak Krpelj već četiri mjeseca nije platio alimentaciju. Izbjegavanje te obaveze mu je već godinama velika navada i postao je pravi svjetski prvak u smišljanju izlika zašto ne može platiti alimentaciju. Obično je nezaposlen ili prezaposlen ili ga je udario automobil ili ga je strefio infarkt ili je imao moždani udar ili je pokopao pola familije ili mu je pas pojeo novčanik ili su ga opljačkali itd. Ovoga puta nije mogao platiti alimentaciju jer je baš taj dan igrala naša reprezentacija.
Krpelj bi joj trebao plaćati svaki mjesec po 2.400 kuna za dvoje djece, a umjesto toga ona od njega dobije tri puta godišnje po 1.000 kuna. Ivana je skromna i puno radi kako bi joj dječica imala pristojan život, no na kraju mjeseca jedva da joj i lipa ostane i ta joj njegova milostinja zaista puno znači te je čeka kao ozeblo sunce, pogotovo sad u blagdansko vrijeme.
"Onaj krpelj me opet zavlači s plaćanjem. Umorna sam više od toga. Ponekad želim da ga vrag odnese zauvijek iz mog života. Ne čujem ga po par mjeseci i onda se odjednom javi da je skupio novac i onda opet nestane pod nekom glupom izlikom zašto ne može platiti, a ja se kao budala svaki put ponadam da će ovaj put zaista dati novac djeci i meni i nikako da naučim lekciju da je kod njega sve šuplja priča, a takav je bio i naš brak", kazala nam je tužno.
Ivani nikako nije do nogometa i baš je briga za reprezentaciju jer ima dovoljno svojih stresova i problema. "Pa gdje bih završila da ovo malo živaca pokidam i zbog te gluposti?! Gomila muških budala trči za loptom na travi. Meni je to infantilno. Panem et circenses (lat. kruha i igara)! Bilo bi im pametnije da silnim novcem koji su na bačeni na taj cirkus nahrane siročad i siromašne ljude i osiguraju im adekvatnu skrb", zaključila je Ivana raspravu o nogometu, a ja vas, dragi moji, ostavljam da malo razmislite o njenim riječima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
