ZA NET.HR /

Klara Bilalović Keles svojim šarmom topi i najgrublje MMA borce: 'Autentičnost me privlači'

Klara je iskreno progovorila o šuškanjima i povezivanjima s određenim borcima, otkrila je je li zaljubljena i što je u muškarcima istinski privlači

14.6.2026.

9:27

Lorena Pajić

Leon Seferović

Više od četiri godine nakon posljednjeg dolaska, Fight Nation Championship (FNC) vraća se u Osijek, donoseći u srce Slavonije najveća regionalna MMA imena. U svijetu mješovitih borilačkih vještina, gdje dominiraju snaga, adrenalin i sirove emocije, jedno ime posljednjih godina sve češće plijeni pažnju - Klara Bilalović Keles (25) iz Dugog Sela, voditeljica i zaštitno lice FNC-a.

Ono što Klaru izdvaja nije samo prisutnost uz oktogon, već njezina sposobnost da ljudsku stranu sporta približi publici. Ona je svoj put prema ovom poslu gradila postepeno. Još kao dijete pratila je borilački sport kod kuće, uz oca, strastveno gledajući svaki meč. Kasnije je diplomirala novinarstvo na VERN-u, radila iza kamera kao asistentica produkcije u FNC-u, a iskustvo je stjecala i na RTL-u.

U razgovoru za Net.hr, Klara otkriva i intimniju stranu svog života - iskreno govori o tome je li zaljubljena i što je u vezi privlači, dijeli koliko joj znače prijateljstva koja je kroz godine izgradila s borcima, a kroz priču o tome što znači biti žena u gotovo isključivo muškom svijetu MMA-a, pokazuje samopouzdanje i ljubav prema poslu kojim se strastveno bavi.

Kakvi ste bili kao dijete? Jeste li bili sportski tip ili vas sport nije nimalo zanimao?

Bila sam jako razigrano i znatiželjno dijete. Uvijek me sve zanimalo i voljela sam biti uključena u različite aktivnosti. Bila sam vrlo društvena, okružena prijateljima i često među glasnijima u društvu, ali mislim da me odmalena obilježavala i velika empatija prema ljudima.

Što se sporta tiče, rekla bih da sam oduvijek bila sportski i natjecateljski tip. Prvi sport kojim sam se ozbiljnije bavila bio je ples. Godinama sam trenirala različite plesne stilove, od cheerleadinga do jazz dancea i natjecateljskih koreografija, i mislim da me upravo ples naučio disciplini, radu u timu i nastupu pred ljudima.

Nakon toga sam se kratko okušala i u košarci, ali bez nekih velikih ambicija. Ipak, sport je uvijek bio važan dio mog života. Oduvijek sam voljela natjecanje, izazove i taj osjećaj da pomičem vlastite granice. Dok su neki tražili način kako izbjeći sat tjelesnog, ja sam bila među onima koji su jedva čekali sudjelovati. U tom smislu sam možda više bila „sin nego kći” jer sam jednako uživala u sportovima i aktivnostima koje su se tradicionalno više povezivale s dečkima.

Zato me danas ni ne čudi što sam završila u svijetu sporta. Kada pogledam unatrag, sport je na neki način uvijek bio dio mene, samo tada još nisam znala da će mi jednog dana postati i profesija.

Kad ste prvi put otkrili MMA i što vas je kod njega toliko privuklo?

MMA je na neki način oduvijek bio prisutan u mom životu. Moj tata je godinama pratio UFC, Mirka Filipovića i borilački sport općenito, pa se sjećam da su se kod nas doma često gledale borbe, čak i u kasnim noćnim satima. Nisam tada bila osoba koja će sjediti pred ekranom i analizirati svaki meč, ali sam oduvijek znala za taj svijet.

Pravi susret s MMA-om dogodio se kada sam, radeći u digitalnoj produkciji, prvi put došla na FNC 15 event u Ljubljani. Tada sam prvi put uživo osjetila atmosferu jednog velikog MMA događaja i to je bio trenutak koji me potpuno osvojio.

Bila sam na brojnim sportskim događajima prije toga, ali energija koja se osjećala u dvorani bila je nešto sasvim drugačije. Publika je živjela svaki trenutak svake borbe, a prvi put sam iz neposredne blizine vidjela koliko je taj sport zapravo sirov, intenzivan i emotivan. U svakom izlasku u kavez osjećala se ogromna količina rizika, hrabrosti i odricanja.

Ono što me najviše privuklo nisu bili samo udarci i borbe, nego ljudi iza njih. Fasciniralo me kakav mentalitet moraš imati da bi se bavio sportom u kojem nema skrivanja, u kojem si potpuno ogoljen pred protivnikom i publikom. Što sam više upoznavala borce i njihove životne priče, to me MMA više privlačio. Upravo ta kombinacija sporta, karaktera i ljudskih priča razlog je zbog kojeg sam danas tu gdje jesam.

Jeste li ikad mogli zamisliti da ćete jednog dana intervjuirati najveće regionalne borce?

Da budem iskrena, oduvijek sam vjerovala da ću raditi posao koji uključuje ljude, komunikaciju i javni nastup, ali nisam mogla zamisliti koliko će me daleko taj put odvesti. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću sjediti preko puta Mirka Filipovića, Stipe Miočića, Toma Aspinalla, Roberta Soldića, Ante Delije i brojnih drugih velikih imena regionalne i svjetske MMA scene, vjerojatno bih teško povjerovala.

Veliku zahvalnost dugujem upravo FNC-u, koji mi je dao priliku da kroz svoj rad gradim ovakve razgovore i razvijam format u kojem borce možemo upoznati i izvan samog kaveza. Kroz vrijeme sam dobila povjerenje organizacije, ali i samih boraca, a to je nešto što posebno cijenim.

Naravno da je svaki takav intervju velika čast. I danas postoje trenuci kada zastanem i pomislim koliko sam privilegirana što kroz svoj posao imam priliku razgovarati s ljudima koji su obilježili ovaj sport. No ono što mi je još važnije od samih imena jest činjenica da su mi mnogi od njih dopustili da ispričam njihove priče na jedan drugačiji, osobniji način.

Zato danas najveći ponos ne osjećam samo zbog toga s kim sam sve imala priliku razgovarati, nego zbog povjerenja koje sam uspjela izgraditi. Upravo su mi ti razgovori pokazali da su iza najvećih boraca često i neke od najzanimljivijih ljudskih priča.

Koliko je teško biti žena u MMA svijetu koji je još uvijek poprilično muški?

Naravno da biti žena u sportu koji je i dalje većinski muški nosi određene izazove, ali iskreno, ja to nikada nisam doživljavala kao prepreku. Dapače, mislim da mi je upravo ženska perspektiva u ovom poslu često bila prednost.

Od samog početka ideja FNC-a bila je ponuditi nešto drugačije. Nisu tražili još jednu osobu koja će postavljati ista pitanja o taktici i borbama, nego nekoga tko će pokazati i drugu stranu boraca. Upravo zato vjerujem da sam se tako dobro uklopila u cijelu priču.

Moram priznati da sam od organizacije, kolega i samih boraca uvijek osjećala veliko poštovanje i podršku. Nikada nisam imala osjećaj da me netko podcjenjuje zato što sam žena. Dapače, često sam dobivala komentare da sam osvježenje na sceni i da upravo taj drugačiji pristup donosi dodatnu vrijednost sadržaju koji radimo.

Naravno, na početku je bilo komentara na društvenim mrežama koji su se više bavili time kako izgledam nego onime što radim. To je vjerojatno nešto s čime se susreće velik broj žena u javnom prostoru. Međutim, tome nikada nisam pridavala preveliku važnost. Puno mi je važnije bilo što su me prihvatili ljudi čije mišljenje zaista cijenim, borci, treneri, organizacija i publika koja prati moj rad.

Mislim da sam svoje mjesto izborila radom, trudom i iskrenim interesom za sport. Uvijek sam nastojala učiti, razvijati se i borcima pristupati s poštovanjem. A upravo mi je najveći kompliment kada mi netko kaže da sam uspjela pokazati stranu borca koju publika inače nema priliku vidjeti.

Jeste li se na početku morali više dokazivati od svojih muških kolega?

Iskreno, nikada nisam previše razmišljala o tome dokazujem li se više ili manje od svojih muških kolega. Nikada nisam gledala na ovaj posao kroz uspoređivanje s drugima, nego sam uvijek bila fokusirana na vlastiti razvoj i ono što mogu napraviti bolje nego jučer.

Vjerujem da svatko od nas ima svoj put, svoj stil rada i svoj način na koji gradi odnos s publikom i sugovornicima. Imala sam sreću što sam kroz karijeru surađivala s kolegama od kojih sam mogla puno naučiti, a isto tako smo jedni drugima često bili podrška, izvor savjeta i inspiracije.

Ako sam se morala dokazivati, onda sam se prvenstveno dokazivala sama sebi. Željela sam biti što bolja u onome što radim, učiti iz svakog razgovora i opravdati povjerenje koje sam dobila. Mislim da se na kraju upravo rad, dosljednost i odnos prema ljudima uvijek najviše vide.

Ljudi često komentiraju da privlačite više pažnje od samih boraca. Kako doživljavate takve komentare?

Ne pridajem previše pažnje takvim komentarima. Naravno da je uvijek lijepo čuti nešto pozitivno, ali mislim da je važno naglasiti da su borci uvijek u središtu cijele priče. Oni su ti koji godinama treniraju, odriču se i ulaze u kavez, a moj je posao da njihovu priču što bolje prenesem publici.

S druge strane, vjerujem da se u svakom poslu neki ljudi jednostavno istaknu svojom energijom, osobnošću ili načinom komunikacije. To vrijedi i za borce i za novinare. Nekad će više pažnje privući netko tko ima izražen karakter, dobar odnos s publikom ili specifičan pristup, bez obzira na svoju ulogu.

Ono što mi je najdraže jest kada ljudi prepoznaju kemiju i odnos koji uspijem izgraditi sa sugovornikom. Mislim da upravo ta opuštenost i iskrena komunikacija često daju najbolje razgovore. Ako je zbog toga sadržaj zanimljiviji publici, onda mi je drago, ali fokus će za mene uvijek ostati na borcima i njihovim pričama.

Poznati ste po tome da imate jako blizak odnos s mnogim borcima. Kako uspijevate izgraditi takvo povjerenje?

Mislim da povjerenje dolazi iz toga što borce nikada ne gledam samo kroz njihove rezultate, pobjede i poraze. Prije svega zanimaju me kao ljudi. Uvijek želim razumjeti tko su, što ih pokreće, što ih veseli, što ih muči i kakav je njihov život izvan kaveza.

S vremenom sam shvatila da upravo zbog toga mnogi od njih sa mnom razgovaraju puno otvorenije. Često razgovori prerastu okvire klasičnog intervjua i postanu iskreni razgovori o stvarima koje nemaju veze isključivo sa sportom. Mislim da ljudi osjete kada ti je zaista stalo do njihove priče i kada ih slušaš s iskrenim interesom.

Povjerenje gradimo i kroz sam format sadržaja koji radimo. Ne sjedimo uvijek samo za stolom i postavljamo pitanja. Često zajedno odlazimo na mjesta koja su njima važna, bavimo se njihovim hobijima ili ih stavljamo u okruženje u kojem se osjećaju prirodno i opušteno. Upravo tada često dobijemo njihove najiskrenije reakcije i najbolje priče.

Jednako važno, vjerujem da znaju kako nikada neću iskoristiti njihovo povjerenje zbog naslova, pregleda ili senzacionalizma. Kada mi se netko otvori, smatram da je moja odgovornost to poštovati. Dugoročno mi je puno važnije sačuvati iskren odnos s ljudima nego dobiti jedan dobar naslov.

Mislim da upravo zbog toga danas imam privilegiju da mi mnogi borci vjeruju i da mi dopuste pokazati onu njihovu stranu koju publika inače nema priliku vidjeti.

Postoji li netko od boraca s kim ste posebno bliski ili s kim ste tijekom godina razvili pravo prijateljstvo?

Ne volim previše izdvajati pojedince jer bih sigurno nekoga nepravedno izostavila. Tijekom rada upoznala sam velik broj boraca i s mnogima sam razvila stvarno lijep i blizak odnos.

Naravno, riječ „prijateljstvo” za mene ima veliku težinu i vjerujem da zahtijeva godine poznanstva, zajedničkih iskustava i vremena provedenog zajedno. Ipak, mogu reći da danas postoje ljudi iz tog svijeta s kojima odnos odavno nadilazi okvire klasičnog intervjua ili poslovne suradnje.

Nije riječ samo o tome da su se oni otvarali meni, nego sam kroz vrijeme osjetila i drugu stranu toga odnosa. Bilo je situacija kada sam i sama prolazila kroz izazovne trenutke, a mnogi od njih pokazali su da su spremni saslušati, dati savjet ili jednostavno biti podrška. To je nešto što jako cijenim.

Upravo zato na borce ne gledam samo kao na sugovornike, nego kao na ljude s kojima sam kroz ovaj posao izgradila iskrene odnose. To mi je jedna od najljepših stvari koje mi je ovaj posao donio.

Često su vas povezivali s raznim borcima. Koliko su vas te priče znale nasmijati, a koliko nervirati?

Kada radiš s velikim brojem ljudi i provodiš puno vremena s njima, takva nagađanja su zapravo neizbježna. Iskreno, većina tih priča me više nasmijala nego nervirala.

Ako ćemo iskreno, okružena sam mladim, uspješnim, karizmatičnim sportašima koji imaju zanimljive životne priče, pa nije ni čudo da publika ponekad u nečijoj energiji, komunikaciji ili međusobnom odnosu vidi nešto više od onoga što stvarno postoji. Ljudi vole povezivati stvari i stvarati svoje teorije, a društvene mreže tome dodatno pridonose.

Nekad su ta nagađanja bila potpuno promašena, nekad su bila simpatična, ali uglavnom sam ih doživljavala kao dio posla kojim se bavim. Mislim da publika često reagira na energiju koju vidi na ekranu, a meni je zapravo drago ako smo uspjeli stvoriti sadržaj koji ljudima djeluje prirodno, opušteno i iskreno.

Na kraju dana, sve to gledam s dozom humora. Dok god su u fokusu sport, borci i dobre priče koje zajedno stvaramo, nemam problem s tim da se publika ponekad malo i zabavi.

Je li teško pronaći partnera kad ste stalno okruženi ljudima koji imaju tako snažne karaktere?

Ne mislim da je problem u tome što sam okružena snažnim karakterima jer sam i sama prilično snažan karakter. Zapravo mi je cijeli život odgovaralo biti okružena ljudima koji imaju stav, ambiciju, energiju i jasnu viziju onoga što žele postići, bilo da je riječ o prijateljstvu, poslu ili ljubavi.

Naravno da ti posao kojim se bavim daje priliku upoznati puno različitih ljudi i karaktera, a to ti s vremenom sigurno pomogne da bolje razumiješ koje kvalitete cijeniš kod drugih. Mislim da su to prije svega ambicija, inteligencija, sigurnost u sebe, smisao za humor i međusobno poštovanje.

A što se ljubavi tiče, vjerujem da se najljepše stvari u životu uglavnom događaju spontano. Ne volim na odnose gledati kao na nešto što treba planirati ili tražiti pod svaku cijenu. Otvorena sam za sve lijepe stvari koje život donosi, a ljubav je svakako jedna od njih.

Na kraju dana, mislim da nije najvažnije koliko je netko glasan, uspješan ili dominantan, nego kako se osjećate jedno uz drugo i izvlačite li ono najbolje jedno iz drugoga.

Jeste li trenutno sretno zaljubljeni?

Jesam. Sretno sam zaljubljena u sebe. Mislim da je ljubav prema sebi jedna od najvažnijih stvari koje čovjek može izgraditi jer iz nje proizlazi sve ostalo, samopouzdanje, mir, sreća i odnosi koje gradimo s drugim ljudima.

Što muškarac mora imati da bi privukao vašu pažnju i što vas kod nekoga može odbiti već u prvih pet minuta?

Mislim da pažnju najčešće privuče nešto što je drugačije i autentično. Teško mi je to svesti na jednu osobinu jer nekad je to nečija energija, nekad način na koji razgovara, a nekad jednostavno osjećaj koji imaš kada si pored te osobe. Vjerujem da svi drugačije definiramo što nam je posebno, ali meni su uvijek najzanimljiviji ljudi koji su svoji.

Naravno da cijenim samopouzdanje, inteligenciju, smisao za humor i ambiciju, ali sve to nekako pada u drugi plan ako osoba nije iskrena prema sebi. Mislim da se autentičnost jako brzo prepozna i da upravo ona najviše privlači.

S druge strane, ono što me može odbiti već u prvih nekoliko minuta jest kada osjetim da se netko previše trudi ostaviti određeni dojam ili glumiti nešto što nije. Ljudi koji su opterećeni time kako ih drugi vide često djeluju ukočeno, a tada nestaje ono što mi je najvažnije - iskrena i dobra energija.

Na kraju dana, uvijek će me više privući netko tko je opušten i svoj nego netko tko pokušava biti savršen.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.