Ljubavna priča koja je stvorila Međuzemlje: Istina o Tolkienu i njegovoj muzi
Iza „Gospodara prstenova“ i „Hobbita“ ne krije se samo mašta, već i snažna stvarna ljubav. Priča J. R. R. Tolkiena i Edith Bratt, obilježena zabranama, ratom i vjernošću, nadahnula je legendu o Berenu i Lúthien
Veljača je mjesec u kojem ljubav govori tiše, ali dublje. U danima koji vode prema Danu zaljubljenih – Sv. Valentinu, svakoga dana vam otkrivamo po jednu ljubavnu priču poznatih ličnosti. To su priče ispisane strašću, ljubavlju, nadom i lomovima.Neke su ljubavi uzdrmale svijet, neke su ganule srca milijuna obožavatelja, a neke su završile – u tišini i tragediji. Ovo je priča o J.R.R.Tolkienu i njegovoj supruzi Edith
Iza monumentalnih djela poput "Gospodara prstenova" i "Hobbita", koja su definirala žanr fantastike, stoji priča jednako epska, dirljiva i stvarna. To je priča o ljubavi Johna Ronalda Reuela Tolkiena i njegove supruge Edith Bratt, žene koja nije bila samo njegova životna partnerica, već i vječna muza čiji je duh utkan u same temelje Međuzemlja. Njihova veza, obilježena mladenačkom strašću, bolnom razdvojenošću i tihom postojanošću, nadahnula je jednu od najljepših fiktivnih romansi, onu smrtnika Berena i vilenjakinje Lúthien.
Sudbonosni susret dvoje siročadi
Priča započinje 1908. godine u engleskom Birminghamu, u tmurnom pansionu u ulici Duchess Road. Šesnaestogodišnji Ronald Tolkien, kako su ga bližnji zvali, i njegov mlađi brat Hilary, doselili su se u pansion nakon smrti majke. Obojica su bili siročad pod skrbništvom katoličkog svećenika, oca Francisa Morgana. U istom pansionu živjela je i devetnaestogodišnja Edith Bratt, također siroče. Ona je bila talentirana pijanistica, živahna i šarmantna djevojka čija je energija ubrzo privukla samozatajnog i studioznog Ronalda.
Iako naizgled različiti, on zaljubljenik u jezike i drevne sage, a ona u glazbu i kazalište, oboje su nosili teret samoće i gubitka. Upravo u toj zajedničkoj ranjivosti pronašli su utjehu i razumijevanje. Njihovo prijateljstvo brzo je preraslo u ljubav, ispunjenu mladenačkim nestašlucima. Postali su nerazdvojni, a omiljena zabava bila im je posjećivanje lokalnih čajanki, gdje bi s balkona bacali kockice šećera u šešire prolaznika, smijući se poput djece. U ljeto 1909. godine, shvatili su da su zaljubljeni.
Zabrana koja je iskovala zavjet
Njihova romansa nije naišla na odobravanje. Tolkienov skrbnik, otac Francis, bio je duboko zabrinut. Smatrao je da veza sa starijom djevojkom, koja je k tome bila i protestantkinja, pogubno utječe na Ronaldove studije i pripreme za upis na prestižni Oxford. Otac Morgan donio je drastičnu odluku - strogo je zabranio Ronaldu bilo kakav kontakt s Edith sve dok ne postane punoljetan, odnosno dok ne navrši 21 godinu.
Za mladi par, to je bila presuda ravna smrti. Poslušan i ovisan o financijskoj potpori svog skrbnika, Tolkien je s teškim srcem prihvatio ultimatum. Edith je uskoro odselila u Cheltenham, a Ronald je ostao sam, slomljenog srca, ali odlučan da održi obećanje. Uslijedile su gotovo tri duge godine potpune šutnje. Nije bilo pisama, nije bilo susreta, samo tišina ispunjena čežnjom i neizvjesnošću. Edith, bez ikakvih vijesti, vjerovala je da ju je Ronald zaboravio pod pritiskom obveza i novog života na Oxfordu.
Pismo u ponoć i dramatičan preokret
Ali Ronald nije zaboravio. Brojao je dane, a večer uoči svog 21. rođendana proveo je gledajući na sat. Točno u ponoć, 3. siječnja 1913., u trenutku kad je zakonski postao slobodan čovjek, sjeo je i napisao pismo Edith. U njemu je ponovio svoju neprolaznu ljubav i zaprosio je.
Odgovor koji je stigao slomio mu je srce. Edith je napisala da je već zaručena. Vjerujući da je njihova priča završena, pristala je na brak s Georgeom Fieldom, bratom svoje školske prijateljice. Ipak, u pismu je dala naslutiti da je odluku donijela iz osjećaja da ju je zaboravio. Ne čekajući ni trenutka, Tolkien je sjeo na prvi vlak za Cheltenham. Dočekala ga je na željezničkom kolodvoru. Cijeli dan proveli su u šetnji i razgovoru. Do kraja dana, Edith je raskinula zaruke i pristala postati Ronaldova supruga.
Čim su se vjenčali on je krenuo u rat
Vjenčali su se 22. ožujka 1916. godine, svjesni da ih budućnost ponovno razdvaja. Europa je bila u ratu, a Tolkien je kao mladi časnik uskoro poslan na Zapadni front. Prije odlaska, Edith Tolkien donijela je veliku žrtvu i prešla na katoličanstvo, jer to je njenom suprugu značilo mnogo.
Brak su započeli sa spoznajom da bi se on mogao nikada ne vratiti. Tolkien se kasnije s divljenjem prisjećao hrabrosti svoje supruge koja se udala za čovjeka bez posla i novca, čija je jedina sigurna perspektiva bila moguća smrt u rovovima.
Dok je on proživljavao strahote rata, Edith je kod kuće strepila. Zbog stroge cenzure pisama, osmislili su tajni kod pomoću točkica kako bi mu mogla pratiti kretanje na velikoj karti Francuske. Tolkien je preživio, ali se vratio kući bolujući od "rovovske groznice".
Tijekom njegovog oporavka 1917. godine u Yorkshireu, dogodio se trenutak koji će zauvijek obilježiti svjetsku književnost. Šetajući šumom u blizini sela Roos, Edith je zaplesala za njega na proplanku ispunjenom bijelim cvjetovima kukute. U tom prizoru, u plesu svoje tamnokose supruge, Tolkien je vidio Lúthien Tinúviel, najljepšu od svih vilenjakinja, kako pleše za smrtnika Berena. Ta je slika postala kamen temeljac središnje ljubavne priče njegovog legendarija.
Stvarnost braka i vječni zavjet ljubavi
Njihov brak, koji je trajao 55 godina i u kojem su dobili četvero djece, bio je ispunjen dubokom privrženošću, ali nije bio bajka. Edith se teško uklapala u rigidne akademske krugove Oxforda, često se osjećajući usamljeno i izolirano. Naime, Tolkien je prvo bio 20 godina profesor anglosaksonskog jezika na oxfordskom koledžu Pembroke, a zatim još 14 godina profesor engleskog jezika i književnosti na koledžu Merton.
Borila se i s katoličkom vjerom koju je prihvatila zbog supruga. Ipak, njihova je veza počivala na nečemu dubljem od puke romantike.
Tolkien je u pismima sinu Michaelu iznio iznenađujuće realističan pogled na brak, opisujući ga kao instituciju koja zahtijeva svjesno odricanje i snagu volje. Smatrao je da prava ljubav nije samo osjećaj koji blijedi kad nestane početnog zanosa, već svjesna odluka da se ostane vjeran osobi s kojom si.
Vječni počinak za Berena i Lúthien
Edith je preminula 29. studenog 1971. godine. Tolkien, shrvan tugom preminuo je 21 mjesec nakon nje. Pokopani su zajedno, u istom grobu na groblju Wolvercote. Na njihovom nadgrobnom spomeniku, ispod njihovih imena, stoje uklesana i dva druga: Beren za Ronalda i Lúthien za Edith.
Bio je to posljednji, vječni pečat na ljubavnoj priči koja nije samo oblikovala živote dvoje ljudi, već je stvorila čitav jedan svijet. U pismu sinu Christopheru nakon Edithine smrti, Tolkien je napisao: "Nikad nisam Edith zvao Lúthien, ali ona je bila izvor te priče... Ali priča je pošla po zlu, a ja sam ostao." Njihov zajednički spomenik svjedoči da, na kraju, priča ipak nije pošla po zlu. Beren je ponovno pronašao svoju Lúthien, a njihova ljubav nastavlja živjeti, kako na stranicama knjiga, tako i u kamenu pod oxfordskim nebom.
POGLEDAJTE VIDEO: Nina Violić kod Mojmire o golotinji, fašizmu i 'kazališnom filmu uživo': 'Jedino je ljubav bitna'