Zlobnici i dušobrižnici posebno uživaju ovih dana jer se Nikolina Ristović, točnije rečeno životna tragedija koja ju je snašla, nemilosrdno razvlači po medijima i svim silama se nadaju da će ona spasti na prosjački štap. Vjerojatno su neki od njih u to ime i platili mise. Društvene mreže pune su odvratnih, zlih i hejterskih komentara, a taj medijski linč predvodi otac njenog pokojnog supruga.
U Hrvatskoj katolici čine preko 80 posto stanovništva i obzirom na nauku i propovijedanjima te religije bilo bi za očekivati da su Hrvati civiliziran i miroljubiv narod, pun empatije i sućuti koji "ljubi bližnjega svoga kao samog sebe". No, ako je suditi prema svakodnevnim hejterskim komentarima u kojima se Nikolini i ostalim celebovima i wannabe celebovima zdušno želi svo zlo ovoga svijeta, u Lijepoj našoj vjerojatno je od tolikog mnoštva katolika 50 posto sotonista.
Nikolinu privatno ne poznajem dobro jer smo bile isključivo profesionalno povezane te imamo zajedničke prijatelje. Ona je daleke 2005. godine pozirala za naslovnicu Klika, koji je o njoj radio priču, a u njemu je u istom broju izašao i moj prvi tekst za taj magazin, sjećam se i famoznog "Glamour Cafea"… No, da skratim, o Nikolini sam kroz godine čula samo riječi hvale. "Odana prijateljica, uvijek je tu kad treba pomoći, požrtvovna i brižna mama, iznimno vrijedna i pametna…", sukus je svega što su njeni prijatelji, kolege i poznanici o njoj govorili, a sličan dojam ostavila je i na mene.
No, oni koji je uopće ne poznaju nazivaju je pogrdnim imenima, uključujući i njenog svekra koji ju je, sudeći po njegovim izjavama u medijima, u životu vidio svega par puta. Zašto neki ljudi sude o drugima, a da ih uopće ne poznaju? Što ima loše u tome da je žena obrazovana, uspješna i lijepa te da se uda za istog takvog muškarca koji je k tome još i materijalno osiguran? U našoj regiji navada je odmah jednu takvu okruniti titulama "Kurve", "Sponzoruše" i sl. te konstatirati da "nešto s njom nije u redu", aludirajući pri tome da je mentalno bolesna.
Psiholozi takav način poimanja i razmišljanja nazivaju projekcijom. A ako niste upoznati s tim terminom, evo malo ukratko o njemu: poznata psihoterapeutkinja i motivacijska govornica Karen R. Koenig tvrdi da se "projekcija odnosi na to da nesvjesno uzimate neželjene emocije ili crte koje vam se ne sviđaju u vezi s njima i pripisujete ih nekom drugom. Projiciranje nečega što ne volite u sebi na nekog drugog štiti vas od toga da morate priznati dijelove sebe koji vam se ne sviđaju…".
Udovice svojih snova pljuju i kleveću gdje god stignu
Mogla bi do sutra analizirati profil jednog prosječnog regionalnog hejtera jer zasigurno, osim projekcije, našao bi se popriličan broj psihičkih poremećaja, no ne da mi se zbog toga gnjaviti psihijatre i psihoterapeute da mi budu sugovornici. Ipak, napomenula bih svim dušobrižnicima da se na psihoterapiju i liječenje u psihijatrijskoj bolnici može ići i besplatno uz uputnicu doktora opće prakse. Liječite se hejteri dragi, možda za neke od vas još nije kasno!
Zaista mi je bed pisati o Nikolini jer još jedan tekst podrške u moru sličnih ne može joj pomoći niti ublažiti bol zbog gubitka voljenog muža i oca njene predivne kćeri, niti dirnuti u dušu njenog zabludjelog svekra koji evidentno gubi razum dok ga proždire zloća… No, ionako sam negdje u budućnosti mislila pisati o problematičnim i lošim svekrvama i svekrovima, pa zašto ne sada?!
Svaka normalna žena, kad se uda, smatra da bi joj svekar trebao biti drugi otac i oslonac, a svekrva druga majka i dobra prijateljica. No, nažalost u većini slučajeva to nije tako. Općepoznata je netrpeljivost između snahe i svekrve jer neke mamice ne podnose da im se za sinčića brine druga žena, no ni mnogi svekri nisu ništa bolji.
I sama Nikolina na svom je Instagramu napisala da joj je "inbox pun stravičnih priča žena koje su prolazile isto šikaniranje, a njihova borba za djecu je predstavljena kao nepoštovanje obitelji preminulog". Jadno i sramotno je to da svekrovi poput njenog, kukaju i plaču preko medija, rodbine i poznanika, kako nemaju ništa i da su ostali sami na ovome svijetu, a ne kuže da su im unuci i snahe obitelj. I onda udovice svojih snova pljuju i kleveću gdje god stignu, a za unuke ih nije briga, niti provode vrijeme s njima. Sve do čega im je stalo jest prokleti novac kojeg buksaju ispod madraca i po sefovima te ga slijepo čuvaju od svojih dušmana, čitaj: snahi.
Moja frendica, koju sam u prošloj kolumni spomenula u Aferi puding, već godinama ima problema sa svekrom i svekrvom. Oni je, naime, uopće ne doživljavaju i ponašaju se kao da ne postoji, a svekrva je često zna "počastiti" uvredama. Moja prijateljica, suprug i njihova kćer žive kao podstanari, dok njegovi roditelji veliku kućetinu imaju samo za sebe jer gospoda "žele imati svoj mir" i "smeta im kad razmaženo derište priča, pjeva i smije se jer to preglasno radi". Prijateljičin muž radi dva posla kako bi preživjeli i spojili kraj s krajem, dok se njegovi roditelji skitaju po svijetu i troše novac na gluposti kojeg, usput budi rečeno, nisu zaradili nego su ga naslijedili poput kućetine u kojoj žive.
Buksaju novac za zagrobni život
Frendica i njen muž zaista su dobre osobe i vrlo su skromni, pa štede za svoj stančić jer znaju da im roditelju tu ne žele i neće pomoći. Oni se ponašaju kao će cijeli svijet nestati kad umru. I onda valjda buksaju novac za zagrobni život je vraga vjerojatno treba potplatiti da ih pusti na miru kako bi došli u raj…
"Vrijeđalo me je to sve prije i bila sam bijesna. Samo sam htjela da smo u dobrim odnosima, a ne nikakvim. No, to je nemoguće jer su prema meni hladni, a svaki moj pokušaj da im se emocionalno približim i pokažem da mi je stalo do njih odbijaju kao da imam kužnu bolest. Fućka mi se za njihov novac i mužu sam sto puta rekla da bude ponosan i da ništa od njih ne traži. No, on me tu baš ne doživljava jer smatra da ipak ima pravo na dio obiteljskog novca kojeg mu je pokojni djed ostavio, pa ipak od oca traži svoj dio.
On ga tada uvijek hladno presiječe s 'antologijskim' izjavama tipa 'Nemam novca za tebe! Ti si svoj dio davno potrošio!' i onda vadi neke bilježnice u koje je popisao koliko je potrošio na njega od kada se rodio, pa mu drži predavanje kako je on ustvari njemu dužan novac jer ga je othranio i školovao, a nije mu dao ni da fakultet završi pod izlikom da se mora zaposliti odmah nakon srednje škole jer on njega neće više uzdržavati… Užas jedan!
Mom mužu i kćeri je najgore. Ja sam se pomirila s time da me šikaniraju. Ludo, pa živi! No, kako malenoj objasniti da su joj baka i djed psihopati koji brinu samo za svoje dupe te ne žele imati ništa s njom, a ona se želi igrati s njima. Uvijek joj prosipaju neke izlike, poput, da su trenutno prezaposleni ili da će se vidjeti sljedeći vikend. I onda dođe taj vikend, a moja kćer čeka da joj se jave, što oni, naravno, ne naprave. Moja mrvica je onda tužna i po par dana. Da ti se srce pukne!", ispričala mi je frendica sa suzama u očima.
Ostavljam vas, dragi moji, s njenom pričom za kraj današnje kolumne, a Nikolini i svim ženama koje prolaze sličan pakao kao i ona od srca želim svu sreću, ljubav i snagu ovoga svijeta! Mudra Nora Ephron jednom je prigodom kazala: "Prije svega - budi heroina svog života, a ne žrtva".
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
