Moje singl prijateljice zanima kako sam pod stare dane i, po mišljenju nekih od njih, pomalo tulava našla super muža koji je uračunljiv, super pametan, vrijedan, zgodan, koji ne blagoslivlja kvartovske birtije kao svećenik oltare… Šanse da vam se to dogodi u mojim godinama jednake su onima da u Petrinjskoj budete prvi u redu za izradu osobne iskaznice - skoro pa nikakve.
Općenito je problem kod većine žena što kako su starije, to sve više snižavaju kriterije prema kojima traže svoju srodnu dušu. Ti njihovi prohtjevi obrnuto su proporcionalni njihovim godinama. Dozvolite da vam pojasnim!
Kad ste mlađe, a to podrazumijeva razdoblje od 20 i kusur godina, onda imate cijeli popis i viziju svoga idealnog životnog partnera. Kod većine žena on izgleda ovako: pametan, romantičan, zgodan, voli trenirati, vodi zdrav život, ima karijeru, ima slične interese kao i njegova odabranica itd. No, kad već prevalite 30-u lagano uviđate da ne postoji baš takav savršen muškarac (čast iznimkama), pa ste spremne napraviti i poneki kompromis.
Tada lista osobina vaše srodne duše manje-više izgleda ovako: pametan, smije imati omanju škembicu, voli barem povremeno prošetati, zaposlen, u redu je da baš i nemate previše zajedničkih interesa itd. Većina žena se tada i uda jer poprilično svi frajer pristaju u taj kalup poput staklene cipelice na Pepeljugi. No, one koje nisu bile te sreće, prisiljene su popis osobina srodne duše poprilično skresati.
Važno je da je muško i da ima glavu na ramenima
Većina žena koje spadaju u kategoriju 40+ zadovoljit će se s muškarcem koji: može imati i neku lakšu psihičku bolest, ima prosječnu inteligenciju, dođe doma iz birtije, pa taman u cik zore, barem povremeno radi, nije važno što nezdravo živi ili je latentni alkoholičar, uopće ga ne moraju zanimati iste stvari kao i njih itd.
E, sad je problem što se dobar dio muške populacije oženio, a oni koji su ostali singl redoviti su pacijenti u ludarama zbog raznih ovisnosti, bilo o seksu, pornjavi, drogi, alkoholu…, a neki od njih imaju i poremećaje ličnosti poput narcisoidnosti i sl. ili su razvedeni jer su obiteljski nasilnici ili sve to zajedno, pa su muškarci s gornjeg popisa rijetki kao povišica plaće u Hrvata.
Ako kojim slučajem žena u šestom desetljeću života još nije našla munjaru svog života, njezina lista izgleda ovako: važno je da je muško i da ima glavu na ramenima te da nauči put do kuće, nije važno što je nezaposlen itd., a kod žena u sedmom: bitno je da diše, pa nema veze ako je na aparatima. Uopće se ne čudim što je to tako jer dugogodišnja samoća ponekad može razdirati srce željno ljubavi poput noža. Većini usamljenih dušica bolje je išta nego ništa.
Ipak, strah od samoće ne bi vam trebao biti motiv da se vežete za nekog pošto-poto jer previše kompromisa ubija vlastitu sreću. Osim toga, možete se pretvarati koliko hoćete da volite svoju "bolju polovicu", dok u dubini duše dobro znate da je to samo obmana. Zbog toga ćete kad-tad postati jako frustrirani. Zapitajte se želite li imati cimera ili ljubav svog života uza sebe dok vas smrt ne razdvoji!?
Moja frendica je bila singl sve do 46. godine, jer je, prema riječima, njezine mame, "previše sitničava i izbirljiva". Nije joj se više dalo trpjeti njezino kvocanje i fraze tipa "probirač nađe otirač", pa je dobrano srozala svoje kriterije. Srodnu dušu našla je preko jedne društvene mreže i ubrzo se preselila svom gastarbajteru u Njemačku.
Nemojte potpisivati kapitulaciju
Tada je bila presretna jer je našla muškarca koji će je oženiti, brinuti se o njoj, s kim će proputovati svijet… No, lika je, dva mjeseca nakon njihovog vjenčanja, strefio infarkt jer je bio bucko, volio je i dosta potegnuti iz boce, a masna hrana bila mu je kao Očenaš zadrtom rimokatoliku. Sada se moja frendica brine o njemu, a umjesto da putuje kuglom zemaljskom, svakodnevno se vozi na relaciji kuća - posao. Ne moram vam niti pričati koliko je frustrirana i prestrašena… Od srca se nadam da će gastarbajter njezinog života ubrzo ozdraviti i osoviti se na noge junačke. Liječničke prognoze su mu zaista dobre.
Za razliku od moje frendice, odlučno i tvrdoglavo sam ostala na svojoj listi iz 30+ perioda. Mene nije bilo strah samoće jer imam djecu, veliku obitelj, super prijateljice, poznanice, kolege na poslu kojeg obožavam… Previše sam samu sebe razmazila i zavoljela da bih pristala na ikakvi kompromis i sada mi je drago zbog toga.
No, nisam jedina koja je po pitanju životne ljubavi bila tvrdoglava kao mazga. Jedna moja poznanica (39) već je digla ruke od tog, po njezinom mišljenju, mitskog stvorenja. No, onda joj je u život ušetao frajer kakvog je odvjek priželjkivala. Dobro, nije baš ušetao, već je na nju naletio biciklom i umalo ju pregazio. Odveo ju je taksijem na hitnu i negdje u redu za rendgen, dok su pričali da se bolje upoznaju, rodila se ljubav…
Drage moje, ljubav vas drmne po srcu i opali po glavi k'o grom iz vedra neba kad se tome najmanje nadate. Nemilosrdna bitka vlada na ljubavnom polju i nemojte potpisivati kapitulaciju. Tretirajte sebe kao kraljicu i nemojte trošiti vrijeme na budaletinu koja se prema vama isto tako ne odnosi. Sjednite hrabro za pregovarački stol te iznesite svoje zahtjeve, i najvažnije - prikažite se u pravom svijetlu. Samo tako ćete dobiti ono što želite!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
