Kad pogledam sve ove muškarčine oko sebe ponekad se zapitam što bi oni bez nas žena? Ne mogu se oteti dojmu da bi bili skroz-naskroz izgubljeni bez nas, svojih boljih i ljepših polovica. To mislim doslovno i figurativno!
Uvriježeno je mišljenje da se žene loše orijentiraju u prostoru, dok muškarcima to, navodno, odlično ide i prekrivenih očiju. Mislim da to nije istina, jer su žene snalažljivije od muškaraca. Primjerice, moj muž će, kad god mu se pruži prilika, nemilice iskomplicirati put od točke A do točke B, a pri tome se izvlači na to da je avanturističko-adrenalinski tip koji voli akciju. Taj ne bi ni pred streljačkim vodom priznao da nije u pravu.
Nikad neću zaboraviti kad smo prvi put išli na ljetovanje u Podstranu. Njemu je trebalo 45 minuta da nađe put od Splita do te destinacije koji inače traje 20 minuta. Moj muškarčina ne bi pitao za upute ni da mu život o tome ovisi. Kad smo došli u Podstranu nije mogao naći apartman jer njegova lokacija nije postojala na GPS-u.
No, on se nije predavao. Hrabro je povikao "No pasaran!" i bjesomučno tražio adresu po tablicama svake ulice. Kružili smo okolo kao neki astronauti na važnoj misiji u svemiru još dobrih 35 minuta dok meni nije pukao film pa sam nazvala gazdaricu da nam pomogne. Da se mog muža tada pitalo, proveli bi cijeli godišnji u autu tražeći apartman. E da, zaboravila sam vam reći da se gazdarica ljubazno ponudila da nas dočeka u Splitu odmah kad smo krenuli iz Zagreba, no moj muž ju je još ljubaznije otpilio jer ipak je on sveznajući muškarac koji ima GPS!
Izgubio je četverogodišnju kćer u trgovini
Osim što se baš ne snalaze u prostoru kako se hvale, muškarci uvijek gube različite predmete, dokumente prijevozna sredstva, a ponekad čak i djecu. Da mi je kuna za svaki put kad me je moj muž pitao gdje su mu kliješta, ljepilo, gaće, gdje je parkirao automobil i sl. bila bih milijunašica. Ispočetka sam mislila da s njegovim klikerima u glavi nešto ne štima i planirala sam ga poslati na MR mozga, no onda sam primijetila da i moje prijateljice imaju sličnih problema sa svojim muškarcima.
Muž moje frendice uspio je izgubiti četverogodišnju kćer u jednoj velikoj trgovini prehrambenih proizvoda. Dok se on dopisivao s frendom na mobitel, malena je nečujno odlutala i izgubila mu se iz vidokruga. On se odmah nabrijao kao Bruce Willis u filmu "Umri muški" te krenuo u tihi herojski pohod po trgovini kako bi ju pronašao. Probijao se kroz redove namirnica kao kroz džunglu, no bezuspješno.
Nije mu palo na pamet da djeca vole slatkiše i igračke, pa da je potraži među policama s tim artiklima te da se odmah javi prodavačicama i zaštitaru. Umjesto toga on je u glavi razradio strateški plan potrage i izračunao koliko mu vremena treba da stigne od jedna police do druge… Da skratim, malenu je sasvim slučajno pronašla prodavačica kod odjela s čokoladama i preko razglasa pozvala nesmotrene roditelje da dođu po svoje dijete. Navečer je mudrac mojoj frendici predložio da kćeri ugrade GPS. Ne moram vam ni govoriti kako se nakon toga proveo!
Ovo sve me nedvojbeno dovelo do zaključka da se muškarci bez žena uopće ne bi mogli orijentirati u životu. Mi njima dođemo kao neki sveopći GPS.
Muškarci bi bez žena bili goli i bosi
Osim što mi žene moramo znati gdje su našim dlakavijim polovicama razni alati, gadgeti, osobne iskaznice, zdravstvene i sl., moramo ih podsjećati i da jedu. On bi doslovno umrli od gladi da nema žena. Jelo im je zaista posljednja rupa na svirali posebice ako se zabave nečim što ih jako zanima poput igrica na plejki, raspravljanja o važnim problemima čovječanstva na društvenim mrežama, mijenjanja lanca na motociklu i sl.
No, najviše od svega fascinira me njihova nemarnost kad je odijevanje u pitanju. Većina muškaraca ne voli pratiti modu i to je sasvim u redu. No problem je u tome što baš ne vole ni nositi odjeću. Sva garderoba koja njima treba su donja majica i gaće. Dečko moje dobre prijateljice odmah čim dođe s posla s vrata sa sebe baca hlače, košulju, cipele… i ostaje u donjem rublju.
Njega savršeno boli uho za to što dostavljačima, poštarima, susjedima, gostima itd. otvara vrata u gaćama. Muška Pret-a-Porter kolekcija dijeli se na zimsku i ljetnu. Zimska podrazumijeva duge donje gaće i majicu kratkih rukava, a ljetna bokserice i majicu bez rukava. Čarape su opcionalne tijekom cijele godine. Da nema moje frendice da svom dečku napomene da se obuče, on bi na posao u odvjetnički ured došao u donjim gaćama i šlapama. Slične primjere mogu vam do sutra nabrajati. I da dalje ne duljim, zaključak koji se nameće je da bi muškarci bez žena bili goli i bosi.
Drage moje, kad kažu da je pračovjek izumio kotač, misli se na praženu koja je najvjerojatnije otkrila i vatru. Muškarci bez nas ne bi znali ni da su živi! Još samo kad bi oni to i uvidjeli… Možda da izmislimo i neki GPS koji bi im na to ukazao?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
