Dinko Tomljanović, Dalibor Pavičić, Lada Furlan Zaborac i Hrvoje Zaborac daleke su 1994. godine snimili su svoj prvijenac ilegalno u ZKM-u pod imenom The Bambi Molesters.
Od tada su objavili četiri studijska albuma te dvostruki live album, a njihovi su se instrumentali pojavljivali na brojnim kompilacijama izdavačkih kuća diljem svijeta.
Velikim koncertom Sonic Bullets festival u Tvornici kulture slavite 20 godine svoje zaista impresivne karijere, a i pridružit će vas se bliski suradnici i prijatelji. Da vam je netko rekao 1994. godine, kada ste snimili svoj prvijenac, da ćete u nepromijenjenom sastavu kao bend doživjeti drugo desetljeće i ovako ga proslaviti, kako biste reagirali? S koliko ste nade u svijetlu glazbenu karijeru ušli u sve ovo?
L: Kad smo počinjali, bend je bio dobar način da se iskoristi vrijeme. Ništa više ni manje od toga. Na početku doista nismo imali nikakve velike planove. Nemamo ih zapravo ni sad, ali sada, s odmakom, možemo bolje sagledati bena kao nekakvu zasebnu jedinku, kao nešto što nas je sve preraslo. Da nam je netko te '94 ispričao samo nekoliko stvari koje će se dogoditi, mislim da nema šanse da bi mu tada povjerovali. U jednom dijelu, stvari koje su nam se događale, i sada se čine nevjerojatne i ja ih se zapravo sjećam kroz neku maglicu, kao da se radi o nekom drugom, drugačijem životu.
Bez sumnje ste jedan od najcjenjenijih surf bendova na svijetu. Što misliš, što vas je oduvijek odvajalo od drugih surf bendova? Neki smatraju da je jedan od razloga taj što se ne oslanjate na standarde i imate pregršt originalnih skladbi. Što misliš o tome?
L: Naš je pristup bio drugačiji. Velika većina surf bendova ima taj neki, kako ga ja zovem, 'puritanski' pristup onome što sviraju i slušaju. U tom okviru iz kojeg ne žele (ili ne mogu) izaći, sve što i malo odskače od žanra kao da je podložno progonu nekakve 'vintage' policije. Kad tako postaviš stvari, lako se upada u ponavljanje već viđenog, a i ono što odsviraš može zvučati kao da je već mnogo puta odsvirano. Mi smo se već nakon prvog albuma počeli otvarati prema utjecajima koji su dolazili iz drugih žanrova, kako autorski, tako i svirački. Svi imamo različite glazbene utjecaje i slušamo doista šaroliku glazbu. Taj razvoj nije bio svjesna radnja, već se samo dogodio. Mislim da smo pronašli neki, samo nama svojstven zvuk. Kad nas uspoređujem s drugim surf bendovima, mislim da smo mi žanr podredili sebi, odnosno upotrijebili ga da bismo pronašli svoj zvuk, a ne obrnuto. Čini mi se da je to najveća razlika.
//www.youtube.com/embed/expdxldXIa4
Priznanja od kolega i kritike koje ste dobili teško je nabrojati. Koje vam je priznanje najviše značilo od svih? U kojem ste trenutku karijere shvatili da vas The Bambi Molestersi zaista vode nekuda?
L: To je baš dobro pitanje. Vjerojatno je taj trenutak svakome od nas bio drugačiji, ali ja se sjećam da mi je negdje između prvog i drugog albuma jedne večeri samo sinula misao o tome da se sve oko benda kreće nekim pozitivnim smjerom i da bi to moglo postati dosta ozbiljno. Mislim da sam prala suđe, u studentskom stanu, trebala sam pisati nekakav seminar i samo odjednom sam pomislila, "Pa ovo ima smisla!". Od priznanja, meni su nekako važniji odnosi koje smo izgradili s ljudima koje smo sretali i sa kojima smo svirali i surađivali. To je jedan od segmenata svirke koji ti omogućava da se razvijaš, mijenjaš…
Vaša se stvar Chaotica, s kultnog albuma Sonic Bullet: 13 from the hip, našla i u popularnoj i nagrađivanoj seriji Breaking Bad. Kako ste saznali za to, kakav je bio osjećaj?
L: Bilo nam je to veliko iznenađenje. Osjećaj je bio totalno lud zato što smo ugovorom bili vezani da o tome ne govorimo u javnosti sve dok ne bude emitirana epizoda u kojoj je upotrijebljena Chaotica. Bilo je to tri mjeseca šutnje koju smo teško ispoštovali. Kad smo pogledali epizodu, ono što nas je najviše veselilo bila je činjenica da su upotrijebili dvije minute pjesme, da su kadrovi bili montirani u skladu s pjesmom, tako da ona nije korištena samo kao zvučna kulisa, nego je stilski obogatila kadrove. Mislim da je to jedna od važnijih stvari koja nam se dogodila.
//www.youtube.com/embed/9KDnfMpt4-Q
Način distribucije glazbe se uvelike promijenio otkad ste počeli svirati, kao i način dopiranja do nove publike. Današnji bendovi oslanjaju se uvelike na društvene mreže, gotovo kao i na live svirke, kako vi to doživljavate? Održavate li neki kontakt s obožavateljima?
L: Live svirke i trebaju biti najvažniji način komunikacije s publikom. Album je jedna stvar, bez obzira na vrstu nosača zvuka, ali interakcija benda i publike je ono nekakvo 'međuzemlje' ili 'zona' u kojoj pjesme doista žive. Mislim da je taj kontakt najvažniji. Što se tiče društvenih mreža, one su super način komunikacije, pogotovo za bendove. Imaš instant feedback, nisi geografski ograničen i puno olakšavaju stvari.
Tijekom vaše dva desetljeća duge karijere, svirali ste po cijelom svijetu. Imate li neki grad ili zemlju u koju se volite vraćati, negdje gdje vam je publika najomiljenija?
L: Ja uvijek volim otići u Berlin, ali super nam je znalo biti i u Frankfurtu, Beču, Tromsu, Nottinghamu, svirke su bile super i u Francuskoj. Za Ljubljanu i Zagreb nas vežu neke od najboljih svirki. Međutim, meni se najviše sviđa izazov kad prvi put nastupamo negdje, pred publikom koja nas ne zna, tako da u tom smislu mislim da nas očekuje još dosta dobrih mjesta i super publike.
Ovoga ste ljeta svirali na krovu Muzeje suvremene umjetnosti. Koje je najneobičnije mjesto na kojem ste svirali? L: Krov MSU-a spada u tu kategoriju. Najneobičnije mjesto bila je pomična pozornica, zapravo modificirani autobus u kojem smo svirali na jednom od koncerata na Novom Zelandu.
Također, možeš li izdvojiti neki trenutak u vašoj povijesti koji vam se činio potpuno nadrealan, sulud ili nevjerojatan?
L: Nadrealan trenutak bio je, nakon cjelonoćne vožnje, izaći pred dvadeset tisuća ljudi u Schonbrunnu prije REM-a. Suludo i nevjerojatno mi je zapravo sve što se dogodilo unatrag dvadeset godina, kad sad razmislim o tome.
Najavili ste da ćete uskoro snimati novi album. Do sada ste snimali u Novom Mestu, Zagrebu, Seattleu. Gdje će nastati nove stvari? Imate li već što snimljeno? Uvijek ste koketirali s raznim žanrovima u svojim instrumentalima. Ima li neka vrsta muzike na koju se trenutno 'palite' kao bend?
L: Naše stvari nikad nisu nastajale u studijima. U studiju zapravo provodimo jako malo vremena. Snimamo u trenutku kad imamo potpuno dovršene i uvježbane pjesme. Mislim da nas rad na novom albumu očekuje sljedeće godine, a o tome kako će zvučati trenutno možemo svi zajedno samo nagađati. Za koncert u Tvornici uvježbavamo neke pjesme koje dugo nismo svirali, pa ih evo otkrivano u nekom novom svjetlu i zanimljivo je kako ista pjesma može zazvučati drugačije kad je sviraš nakon desetak godina…
I za kraj, što očekujete od koncerta u Tvornici? Što slijedi nakon toga u svijetu Bambi Molestersa? L: Voljela bih da se svi dobro zabavimo! I u Tvornici, a i inače.
