Neb Chupin o hit filmu 'Gospodar Oluje': 'Jako je teško vjerovati Hollywoodu...'
Producent Nebojša Čupin (Neb Chupin) stoji iza ambicioznog znanstveno-fantastičnog spektakla Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu, koji spaja holivudsku i hrvatsku produkciju u dugogodišnjem projektu koji je iz ideje prerastao u međunarodni kino fenomen
U svijetu u kojem se filmske ideje često rađaju brzo i nestaju još brže, rijetko se pojavi projekt koji se razvija gotovo kao vlastita životna priča svojih autora. Upravo takav je Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu, ambiciozna znanstveno-fantastična akcija koja spaja Hollywood i hrvatsku produkcijsku upornost u jedan vizualno i narativno zahtjevan filmski svemir.
Iza tog projekta stoji producent Nebojša Čupin, poznat i kao Neb Chupin, koji je tijekom gotovo desetljeća rada na filmu prošao put od početne ideje do međunarodne kino distribucije, IMAX projekcija i premijera na više kontinenata. Ono što je krenulo kao jednostavna kreativna zamisao postupno je preraslo u kompleksan filmski pothvat s višeslojnom pričom, velikim produkcijskim izazovima i jasnom autorskom ambicijom da se izgradi prepoznatljiv filmski svijet. Više od 30 godina živio je u Americi, a posljednjih pet godina svoju sreću pronašao je u Zagrebu. No, zbog potrebe filma, često je bio na relaciji SAD-Hrvatska.
U razgovoru s njim otvaramo priču o nastanku filma koji je stalno rastao izvan vlastitih okvira, o balansiranju između europskog i američkog produkcijskog sustava, o borbi za vlastitu viziju u industriji koja rijetko čeka, ali i o tome što danas znači “preživjeti” u filmskom i stvarnom smislu.
Premijera je krenula - kako ste zadovoljni prvim reakcijama publike? Imate li tremu?
Završio sam sve četiri premijere. Prva je bila u Las Angelesu prije mjesec dana, onda smo bili u Beogradu pa Zagreb dan poslije, a posljednja je bila u Vodicama. Mogu vam reći da sam umoran, ali da sam se dobro izvježbao pričati pred publikom. Mislim da sam imao najveću tremu u Zagrebu jer su došli svi moji prijatelji, poznanici i ljudi iz medija te ostali poznati ljudi. No, spasio nas je IMAX ekran. Znači, kakvo je to bilo iskustvo. Dobili smo desetke. I ovacije i aplauze. Ovo je film baš za IMAX.
Kakav je zasad odaziv u kinima i razlikuju li se reakcije između Hrvatske i SAD-a?
Još je rano, film je tek krenuo u kinima. U Americi su nam dali najviše osmice i devetke, ali ima dosta zlonamjernika pa nam je rezultat malo lošiji nego u Hrvatskoj. Komentari kažu da je ovo Europski Art Film. Isto tako nije lak za razumjet. Film je više za pametnije ljude ili za ljude koji prate radnju, a ne gledaju u mobitel. Običan film izdrži tri priče, a mi imamo sedam. No, kažem, lako se razumije ako se prati...
Kad ste prvi put shvatili da radite na filmu koji je puno veći od vaše početne ideje?
Čim smo se vratili s prvog snimanja 2018. godine smo shvatili da smo zagrizli lubenicu umjesto jabuke. I onda je tek počelo. Morao sam samostalno naći put kako dalje. Kada smo složili priču, znali smo da imamo nešto posebno... Bila je čista magla, mislio sam kako će film biti završen za godinu ili dvije. Ne znam, samo me je vuklo da riješavam zapreke koje su bile na putu...
Koliko je “Gospodar Oluje” zapravo film o bijegu, a koliko o suočavanju?
Jedan od sedam priča je da djed kaže unuku da se mora suočiti sa svojim strahom, to mu kažu i drugi, iako on ne pokazuje taj strah toliko, koliko ga drži u sebi. Nije lako biti osoba kojoj se u mozgu stalno miješaju vizije budućnosti i prošlosti.
Post-apokaliptični svijet je već puno puta viđen - gdje ste pazili da ne skliznete u klišej?
Nismo pazili na klišej jer smo imali svoju originalnu priču, na kraju nas uspoređuju s Mad Maxom, Ben-Hurom... Dok smo osam godina radili ovaj film, izašle su dvije Dune i novi Mad Max. I nismo se obazirali jer smo htjeli završiti svoju priču.
Je li američka produkcija pokušavala “ublažiti” ili prilagoditi vašu viziju? Jeste li morali nešto možda kompromitirati da bi film završio u 300 američkih kina?
Jako je teško vjerovati Hollywoodu i tim ljudima tamo, ima svašta, preko nekoliko milijuna glumaca, producenata, raznih malih i većih produkcija. Prvo su nas nagovorili da radimo dva filma pa su onda nestali, vrlo brzo sam shvatio da se nikom ne može vjerovati i da sve treba raditi sam. Teško je dobiti pažnju od velikih studija, nemoguće. Oni žele sve na gotovo. Samo uspjeh. Odlučili smo se za samostalnu distribuciju. Znači, sami smo išli u kina.
Koji je bio najveći logistički izazov snimanja na toliko različitih lokacija poput otoka i otvorenog mora?
Logistika je bila izazov, ali da vam iskreno kažem, imali smo jako dobru domaću ekipu pa nismo ni osjetili neke izazove osim vremena s obzirom na to da smo se upotpunosti oslonili na sunce i svjetlo dana. Došle su nam iznenadne kiše i orkanska bura kad smo snimali trke kod otoka Paga... Često je ekipa radila preko 12 sati dnevno i svaka im čast, bili su jaki i otporni. To su naši Hrvati.
Kako je izgledala suradnja s međunarodnom glumačkom ekipom - je li bilo razlika u pristupu radu?
Glumci su bili savršeni - nismo imali nikakvih problema.
Film govori o preživljavanju - što je za vas osobno danas “preživjeti”?
Preživljavanje je progres i borba. Bez progresa i borbe nema opstanka... Konkurencija će te pojesti.
Možete li objasniti simboliku Oluje – je li ona više prirodna sila ili metafora za nešto dublje?
Naravno da oluja simbolizira veliki problem i teškoće u životu. I ako se ne suprotstaviš kad-tad će te dostići. Isto tako u Dalmaciji znaju doći oluje iznenada i biti brutalne, tako da imamo i jedno i drugo.
Koliko su mladi buntovnici u filmu refleksija suvremenih generacija koje preispituju autoritete i sustave?
Iako smo mi pisali ovaj scenarij davno, dok se još nismo pitali tko to vlada našim svijetom, izgleda da je to sada vrlo aktualna tema. Nekako smo to napisali prije nego se društvo osvijestilo da nešto nije normalno. Današnja generacija se pita - zašto su neke stvari toliko nelogične. I ja se pitam jer sam isto sazrio politički u posljednjih osam godina.
Koliko vam je bilo važno da film nosi prepoznatljiv “hrvatski potpis”?
Naravno! Htio sam zaokružiti svoju priču koju sam počeo s džemovima. Nasi džemovi su ogroman uspjeh u Americi samo što se to ne zna jer nije glamurozna tema. Sljedeće je bilo u filmu vizualno pokazati kako sam odrastao s djedom i cijeli taj osjećaj Dalmacije. Želim to pokazati cijelom svijetu. Međutim, duže je trajalo nego sam mislio, postao je već i životni projekt, ali sam ponosan na svoj film. Svaka scena mi je odlična i svi glumci su bili na najvišoj razini.
Jeste li morali prilagođavati scenarij zbog produkcijskih ograničenja ili budžeta?
Nismo imali budžet, odnosno imali smo ga, ali smo ga premašivali i to dosta. Nakon 2023. sam prestao brojati, ali smo štedjeli gdje smo mogli, tražio sam od redatelja kreativne odluke da uštedimo što više, ali opet se dosta toga i baci. Mislim da smo odbacili čak desetak CGI kadrova jer nisu bili na razini filma.
Kako vidite budućnost ovakvih međunarodnih koprodukcija za hrvatsku kinematografiju?
“Sve ovisi o ovom filmu. Trenutačno imamo dobar trend na IMDb-u – ušli smo među 500 najboljih filmova, većinom dobivamo ocjene 8 i 9, a više od šest tisuća ljudi čeka da film izađe na platformama. Ako ostvarimo dobru prodaju, mogli bismo dobiti i ugovor za streaming. Sve sada ovisi o filmu i o tome kako će pronaći svoj put. Neizvjesnost i dalje traje.
Postoji li potencijal za nastavak priče ili čak širenje u serijal?
Postojimo, ali smo novi brend i novi koncept na svjetskom tržištu. Nadamo se da će kroz nekoliko godina projekt dosegnuti dovoljnu popularnost kako bismo mogli snimiti drugi dio.
Što biste željeli da publika ponese iz kina nakon gledanja ovog filma?
Očuvanje hrvatske i kršćanske tradicije, gdje je obiteljska složnost na prvom mjestu. Poštivanje djedova i očeva, ali i poruka očevima da ponekad poslušaju svoju djecu, jer ona možda imaju bolju intuiciju. Film ima više priča, ali se u posljednjih 40 minuta sve počinje razotkrivati i postaje jasno. Komentari iz Amerike govore nam da imamo jedan od najboljih završetaka. Poruka gledateljima je, ako vam sredina filma bude malo sporija, bez brige – posljednjih 40 minuta držat će vas u napetosti svake sekunde.
POGLEDAJTE VIDEO: Petar iz 'Gospodina Savršenog' stao je pred naše kamere: 'Volim prvi klik i mogu se brzo zaljubiti'