Sveučilište u Cincinnatiju poduprlo je projekt Renee Sewarde, asistentice profesora digitalnog dizajna, nazvan Reading by Design: Visualizing Phonemic Sound for Dyslexic Readers 9-11 Years Old. Razvitak programa za cilj ima pomoći edukatorima u učinkovitijem poučavanju djece s disleksijom pomoću korištenja vida, zvuka i fizičkih kretnji kako bi se poboljšalo čitanje i razumijevanje djece s disleksijom u dobi od 9 do 11 godina, prenosi Biologija.com.hr..
"Željela sam pomaknuti naglasak sa 26 slova abecede i prebaciti ga na 44 uobičajena zvuka u engleskom jeziku", pojasnila je Seward i dodala kako je, prije svega, važno razumjeti da uzrok disleksiji nisu problemi u vizualnoj percepciji, nego u pamćenju. Djeca s disleksijom imaju poteškoće u prisjećanju i stvaranju brze veze između zvuka i slova koji taj zvuk predstavlja.
Stoga u programskom alatu koji je razvila, Seward započinje s najmanjim dijelovima zvuka i pomaže im u povezivanju sa slovima. Dodirom miša, učitelj koji radi s djetetom prelazi preko slova, npr. slova "p", koje se potom preobražava u predmet s kojim se dijete često susreće, a koji je povezan sa zvukom koji proizvodimo kad govorimo slovo "p" (pepermint, pita, piano).
U programu su razvijene i druge opcije učenja, poput povezivanja igrača košarke koji je zabio koš i pratećeg zvuka oduševljenja gomile kako bi se opisale veze između vizualnih kombinacija samoglasnika, kao što je "ooo" ili "aaa" s pripadajućim zvukom. Postoji i opcija promjene pokazivača miša u animirani prst koji se pomiče po tekstu, kao što to čini većina djece koja uče čitati.
