Dok ste se vi spremali za doček 2018., svemirske su sonde i teleskopi neumorno radili kako bi za vas napravili sjajne snimke, piše Wired.
Tako je Juno, mala svemirska letjelica u Jupiterovoj orbiti snimila prepoznatljive vrtložne oblake ovog plinovitog diva. Jedan od razloga zašto je Juno uspjela snimiti tako spektakularne snimke je činjenica da svakim oblijetanjem leti sve bliže Jupiteru, te je sada njena udaljenost od gornjeg dijela Jupiterovih oblaka podjednaka promjeru Zemlje. Iako to na prvi pogled djeluje kao velika udaljenost, no u slučaju najvećeg planeta u Sunčevu sustavu letjeti na visini od 13.200 kilometara iznad oblaka je jako nisko.
Punih 65 milijuna svjetlosnih godina od nas nalazi se galaktika NGC 1398. U trenutku kada su ljudi na Zemlji nazdravljali jedni drugima šampanjcem, ovu je galaktiku fotografirao Jako veliki teleskop (VLT) Europske južne zvjezdarnice u Čileu. Koristeći svoj spektrografski instrument FORS2 VLT je mogao napraviti vrlo detaljne snimke galaktika, pa čak i identificirati objekte s jakim magnetnim poljima.
U međuvremenu je teleskop Hubble snimao nešto stvarno intrigantno: sliku galaktike Kiso 5639, koja izgleda kao da je slikar umočio kist u zvjezdanu svjetlost i razmazao je preko crnog platna svemira. Galaktika Kiso 5639 djeluje poput nekakve svemirske cigare. Ova neobična galaktika s jedne je strane obasjana svijetloružičastom bojom koju stvara vodik, gorivo novih zvijezda. Kiso 5639 sadrži izuzetno aktivno područje u kojem se formiraju zvijezde. Ono je toliko gusto ispunjeno novim zvijezdama da je masa tog područja jednaka onoj od oko milijun Sunca.
Astronomi širom svijeta željno iščekuju lansiranje novog svemirskog teleskopa James Webb (JWST), većeg i snažnijeg Hubbleova nasljednika. Pomoću njega nadaju se razriješiti misterij kako nastaju neobični svemirski objekti, poput smeđih patuljastih zvijezda u ovom zvjezdanom klasteru, nazvanom NGC 133. Ove 'neuspjele zvijezde' raštrkane su širom svemira te intrigiraju znanstvenike još od svog otkrića 1995. Smeđi patuljci su nedostajući dio slagalice između zvijezda crvenih patuljaka (što na kraju čeka i naše Sunce) i plinovitih divova kao što je Jupiter. Počinju se formirati, ali prestanu prije nego što započne fuzija atoma ugljika, što je ključan korak u formiranju zvijezda.
Dok je Juno 16. prosinca jurila pored Jupitera, asteroid 3200 Phaethon došao je najbliže Zemlji, na udaljenost od samo 10,3 milijuna kilometara. Astronomi iz zvjezdarnice Arecibo u Portoriku snimili su asteroid u seriji ovdje prikazanih slika.
Ovaj prekrasan crveno-plavi sjaj predstavlja nebulu (maglicu) koja okružuje umiruću zvijezdu. Kada manja zvijezda, poput naše, umre, to ne bude junačka smrt u obliku supernove. Umjesto toga, transformiraju se u zvijezdu crvenog patuljka. Zatim kada život crvenog patuljka bude gotov, on počne otpuštati materijal sa sebe i izbacivati plin u svemir, što predstavlja zvjezdani materijal od kojeg kasnije nastanu nove zvijezde.
