Hrvatski premijer Andrej Plenković izložio je svoju doktrinu na pozornici Grand Continent samita, a ista je objavljena i na stranicama Grand Continenta.

Plenković je u svojoj doktrini naveo ključne izazove i smjer Europe. Istaknuo je hrvatsko iskustvo rata i tranzicije kao važnu perspektivu za razumijevanje aktualne sigurnosne prijetnje koju predstavlja Rusija. Naglasio je da je energetska sigurnost temelj europske suverenosti te da je tranzicija prema čišćim i stabilnijim izvorima energije nužna i iz geopolitičkih razloga. Premijer je pozvao na jačanje tržišta, inovacija i industrijske baze, u kontekstu suočavanja s klimatskim promjenama i globalnom konkurencijom. Demografija je, prema njemu, najveći dugoročni izazov, jer Europa i Hrvatska bilježe pad stanovništva. 

U sigurnosnom okviru naglasio je važnost potpore Ukrajini, jačanje obrambenih kapaciteta i ulaganja u modernu tehnologiju, uključujući dronove. Hrvatska povećava obrambene izdatke, modernizira vojsku i ponovno uvodi kratku vojnu obuku, naveo je te istaknuo da EU treba produbiti integraciju, ubrzati proširenje i učvrstiti stratešku autonomiju. Europa treba biti otvorena, ali dovoljno snažna da štiti svoje interese i vrijednosti. Premijer je zaključio da predstojeći trenutak zahtijeva odlučnost, hrabrost i ulaganje u zajedničku budućnost. 

Cijeli premijerov tekst pročitajte u nastavku: 

"Europa se nalazi na prekretnici. Dok nastoji izgraditi stratešku autonomiju u više područja, želio bih vam iznijeti stajalište Hrvatske.

Sada je deseta godina mog mandata na mjestu predsjednika Vlade i želio bih vam dati uvid u trenutačno stanje u Hrvatskoj te način na koji percipiramo ključne izazove za Uniju i europski kontinent.

Više temeljnih stupova oblikovat će naš zajednički put u budućnost. Točke koje želim istaknuti važne su iz perspektive posljednje države koja se pridružila Europskoj uniji. U Uniju smo ušli 1. srpnja 2013. Tada je brojila 28 država članica. Nažalost, nakon Brexita danas smo 27 država članica.

Ali mi smo i jedna od rijetkih zemalja — možda jedina, osim Slovenije i Cipra — koja je iskusila rat vrlo sličan napadu i agresiji Rusije na Ukrajinu tijekom posljednjih deset godina.

Goleme razlike između Hrvatske i Ukrajine

Upravo prije tri desetljeća četvrtina našeg teritorija bila je okupirana.

Morali smo primiti 700 000 izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što je predstavljalo jednu sedminu našeg stanovništva.

Sve to morali smo činiti dok smo se branili pod nepravednim međunarodnim embargom na oružje — što se danas često zaboravlja.

Postoji golema razlika između nas i Ukrajine: ona uživa golemu potporu, dok smo se mi oslanjali na vlastite ograničene resurse.

Početkom 1990-ih svako oružje, svaki metak koji je došao u Hrvatsku za obranu praktički je bio prokrijumčaren. Suočavali smo se s mnogo većim i snažnijim neprijateljem: jugoslavenskom vojskom pod vodstvom Miloševićeve Srbije.

Uz velike ljudske gubitke oslobodili smo veći dio teritorija 1995., četiri godine nakon početka agresije, a preostala područja mirno smo reintegrirali 1998.

Od uništene zemlje do najbržeg oporavka u EU

Zatim smo obnovili zemlju, iako je 15 % kuća bilo uništeno u ratu.

Kako bih vam dao predodžbu o razmjerima razaranja, štete su — s obzirom na veličinu naše ekonomije — bile 20 puta veće od onih koje je pretrpio Japan nakon tsunamija 2011.

Uspostavili smo stabilnost, obnovili prosperitet i, na kraju, učvrstili sigurnost pristupanjem NATO-u te našu budućnost pristupanjem Europskoj uniji.

Tijekom mog mandata pridružili smo se europodručju i schengenskom prostoru.

Bili smo prva zemlja koja je to učinila iste godine, istog mjeseca i istog dana. Nitko nikada prije nije pristupio dvjema tako dubokim integracijama na isti datum.

Danas smo pred ulaskom u OECD i uživamo investicijski rejting kategorije A, nakon što smo u samo sedam godina ostvarili napredak od pet razina — najbrže poboljšanje među svim državama članicama EU nakon krize uzrokovane Covidom i energetske krize.

Danas smo samouvjerena europska demokracija, jedna od tri najdinamičnije ekonomije europodručja posljednje četiri godine.

Jedna smo od dvadeset najposjećenijih turističkih destinacija svijeta s više od 20 milijuna posjetitelja — pet puta više od našeg stanovništva: omjer koji ne doseže nijedna druga mediteranska država. Hrvatska je sedma u Uniji po udjelu obnovljivih izvora energije i osma u svijetu u provedbi ciljeva održivog razvoja. S te povlaštene pozicije, oblikovane žrtvama, obnovom i uspješnom europskom integracijom, Hrvatska pristupa izazovima pred kojima se Europa danas nalazi.

Europska energetska autonomija

Energija je prvi stup o kojem sam želio govoriti danas.

Po našem mišljenju, ona je nevidljivi temelj svih udobnosti, sve industrije i sve slobode koju uživamo. Sve što konzumiramo bilo je transportirano — uglavnom kamionima ili brodovima — gotovo uvijek zahvaljujući nafti. Bez nafte nema prijevoza. Bez prijevoza nema gospodarstva.

Ipak, količina energije dostupne po stanovniku u Europi pada već dva desetljeća — ne zato što se potrošnja smanjila, nego zato što Europa proizvodi znatno manje nafte i plina nego prije. To djeluje kao skriveni porez na svakodnevni život, potiče nesigurnost i političko nezadovoljstvo.

Jedan od najdostupnijih — i najkorisnijih — odgovora jest obnova naših zgrada. Oko 40% ukupne potrošnje energije u Uniji odlazi na zgrade — za grijanje, hlađenje i električnu energiju — i svaki ušteđeni kilovatsat jača kućne proračune.

Našu ranjivost povećava ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Europa uvozi 95% svoje nafte, gotovo 90% plina i dvije trećine ugljena: to nisu samo klimatske brige, to također utječe na suverenitet i otpornost.

Istodobno, jačanje konkurencije između SAD-a, Kine i Europe pretvara energiju u strateško pitanje.

Zato energetska tranzicija nije samo ekološki nego i geopolitički imperativ. Europa mora izgraditi čišći, učinkovitiji i manje izložen energetski sustav. Moramo razvijati obnovljive izvore, uvoditi nove tehnologije, modernizirati infrastrukturu i poboljšati energetsku učinkovitost. Oko trećine europske električne energije dolazi iz fosilnih goriva, četvrtina iz nuklearnih izvora, a nešto manje od polovice iz obnovljivih.

Važnost JANAF-a za susjedne zemlje

Energetski miks u Hrvatskoj nešto je uravnoteženiji: 54% iz obnovljivih izvora, 26% iz fosilnih goriva i 20% iz nuklearne elektrane Krško, koja se nalazi u Sloveniji, manje od 50 km od mog ureda, u jednakom vlasništvu dviju država.

Hrvatska smatra nuklearnu energiju ključnom za dugoročnu sigurnost i dekarbonizaciju.

Pomno pratimo razvoj malih modularnih reaktora kao buduću mogućnost za Europu. Svojom infrastrukturom Hrvatska podupire diverzifikaciju u središnjoj i jugoistočnoj Europi.

Naš jadranski naftovod ključna je alternativa za susjedne zemlje bez izlaza na more.

Omogućuje nam da pokrijemo sve potrebe u opskrbi naftom Srbije te da u potpunosti opskrbimo rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, bez ikakvog rizika i bez tehničkih ograničenja.

Izuzeci od sankcija koje te zemlje traže na razini Unije ili SAD-a nepotrebni su: ne postoji nikakva tehnička ni infrastrukturna prepreka za transport neruske nafte u te dvije zemlje bez izlaza na more.

Brutalna stvarnost i put prema zelenoj tranziciji

Nekoliko riječi o zelenoj tranziciji i klimi.

Europa se suočava s brutalnom stvarnošću.

Klimatske promjene više nisu daleka prijetnja nego poremećaj koji već preoblikuje naša gospodarstva, sigurnost i način života. Od rekordnih toplinskih valova do teških suša i poplava, fizički učinci ubrzavaju se — nigdje tako brzo kao u južnoj Europi, gdje se Sredozemlje zagrijava 20% brže od globalnog prosjeka.

To stvara dvostruki izazov.

Europa mora odlučno smanjivati emisije, a istovremeno ostati ekonomski konkurentna — i mora to učiniti na društveno pravedan i politički održiv način.

Ne radi se o dovođenju tranzicije u pitanje.

Riječ je o tome možemo li je provesti na način koji jača našu konkurentnost, štiti najranjivije i daje predvidivost ulagačima. Mora biti pravedna i izvediva, s predvidljivom regulacijom i dovoljnom potporom kućanstvima i poduzećima.

Velika prepreka jest naša ovisnost o kritičnim sirovinama i ključnim mineralima.

Zelena i digitalna Europa ne može se temeljiti na krhkim opskrbnim lancima.

Moramo diverzificirati izvore, izgraditi pouzdana partnerstva i ojačati otpornost cijelog vrijednosnog lanca.

Najsloženije okruženje od završetka Hladnog rata

Europa se danas suočava s najsloženijim sigurnosnim okruženjem od završetka Hladnog rata.

Putin je pokrenuo šest velikih vojnih agresija otkako je došao na vlast.

Svi se sjećamo rata u Čečeniji, invazije na Gruziju tijekom francuskog predsjedanja Vijećem 2008. i Olimpijskih igara, ilegalne aneksije Krima, rata u Donbasu, intervencije u Siriji u korist Assadova režima i, naposljetku, sveopće ofenzive protiv Ukrajine u veljači 2022.

Osim otvorenih vojnih agresija, Rusija je izvela i neprijateljske, destabilizirajuće akcije diljem Europe i svijeta.

Izvodila je cyber-napade protiv Unije i SAD-a.

Pokušala je i podržala državni udar u Crnoj Gori — što smo gotovo svi zaboravili — te sabotirala skladišta streljiva u Češkoj.

Kroz svoje paravojne skupine poticala je nestabilnost u Libiji, Srednjoafričkoj Republici, Maliju, Sudanu i nedavno — preko Africa Corpsa — u Nigeru.

Te krize nisu izolirane: njihova se učestalost uklapa u svjesnu strategiju i teritorijalni revizionizam čiji je cilj srušiti međunarodni poredak temeljen na vladavini prava i zamijeniti ga svijetom kojim upravlja jedna sila.

U takvom svijetu granice se mogu mijenjati silom, slabije države više se ne mogu osloniti na kolektivnu sigurnost ili na načelo da se teritorijalna osvajanja neće priznati.

Podrivanje tih temelja značilo bi uništavanje europske sigurnosne arhitekture koja je desetljećima sprječavala ratove i agresiju.

Naivno bi bilo vjerovati da će invazija na Ukrajinu 2022. biti posljednji pokušaj prekrajanja granica silom.

Od ukrajinskog otpora do obrane kontinenta

Izvanredna otpornost Ukrajine je herojska.

Gotovo četiri godine Ukrajinci se odupiru mnogo snažnijem agresoru, s izvanrednom hrabrošću i odlučnošću.

Unatoč ruskim naporima, njezini pomaci ostaju ograničeni, iako je to trebala biti „munjevita“ operacija.

Tijekom posljednje dvije godine bojišnica se jedva pomaknula. Nažalost, ljudska cijena rata je golema.

Ukrajina je de facto prva linija obrane Europe i ključno je da Unija nastavi pružati potporu.

To je ključna tema rasprave koja trenutačno traje na razini Unije uoči nadolazećeg Europskog vijeća u Bruxellesu krajem mjeseca.

Ako mirovni sporazum ikada bude postignut, mora biti prihvatljiv Ukrajini i uključivati sigurnosna jamstva dovoljno snažna da spriječe Rusiju da obnovi snage i nastavi rat.

Europa također mora igrati središnju ulogu u svakom budućem sigurnosnom aranžmanu: ne smijemo biti isključeni iz odluka koje oblikuju sigurnosnu arhitekturu našeg kontinenta.

U isto vrijeme Rusija nastoji povratiti legitimitet na međunarodnoj sceni — što je, po mojem mišljenju, bio njezin glavni cilj posljednjih desetak mjeseci: izvršiti pritisak za ukidanje sankcija i promicati svoju „rehabilitaciju“ u svijetu, pretvarajući suradnju u unosne trgovinske aranžmane.

Sankcije su i dalje jedan od najučinkovitijih alata za usporavanje ruske ratne industrije, i svako popuštanje mora biti uvjetovano stvarnim, provjerljivim promjenama ruske politike.

Putin izdvaja oko 40% saveznog proračuna — više od 10% ukupnog BDP-a Rusije — za vojsku i širi sigurnosni aparat.

Prema procjenama obavještajnih službi, Rusija godišnje proizvodi između 3 i 4,5 milijuna topničkih granata — potencijalno tri puta više od kombinirane proizvodnje Europske unije i Sjedinjenih Država.

Na papiru, njezina mornarica i zrakoplovstvo ne mogu se mjeriti s NATO-om. No Moskva ima jednu značajnu prednost: veliko, ratom prekaljeno pješaštvo i brzo rastuću industriju dronova na koju se Europa mora prilagoditi.

Dronovi su postali odlučujući element modernog ratovanja.

Hrvatska lider u području FPV dronova

Iako je mala zemlja, s malim gospodarstvom i industrijom, Hrvatska je doprinijela europskoj otpornosti i strateškoj autonomiji.

Postajemo jedan od globalnih lidera u području FPV dronova proizvedenih bez kritičnih kineskih komponenti.

Radimo i s Nizozemskom i Latvijom u sklopu nove europske koalicije za dronove na zajedničkoj proizvodnji i nabavi borbeno dokazanih FPV sustava. Zahvaljujući inovativnim hrvatskim tvrtkama, držimo i 80 % svjetskog tržišta daljinski upravljanih strojeva za razminiranje — još jedne ključne sposobnosti modernih sukoba, razvijene zbog nasljeđa razminiranja velikog dijela hrvatskog teritorija tijekom gotovo trideset godina.

Taj proces, koji je započeo 1991., bit će završen za tri mjeseca.

Ovo pogoršanje sigurnosnog okruženja zahtijeva da odvraćanje, obranu i otpornost stavimo u samo središte naših napora.

To je egzistencijalna i geopolitička nužnost ako Europa želi oblikovati vlastitu budućnost, a ne reagirati na strategije drugih.

Otpornost obuhvaća upravljanje krizama, hibridne prijetnje, dezinformacije, kritičnu infrastrukturu i energetsku sigurnost. Ona zahtijeva sveobuhvatan pristup cijelog društva — javnog, privatnog, akademskog i civilnog. Hrvatska podržava rastuću odgovornost Europe za vlastitu sigurnost — i njezinu stratešku autonomiju — u okviru Unije i NATO-a, što nam omogućuje objedinjavanje resursa, izbjegavanje dupliciranja i osiguravanje interoperabilnosti.

Hrvatsko ulaganje u naoružanje

Europa mora ispuniti svoje obveze u vezi s obrambenom potrošnjom.

Hrvatska je utrostručila svoj obrambeni proračun u posljednjih deset godina i ostaje odlučna dosegnuti 2,5% BDP-a do 2027. i 3% do 2030. Poštovat ćemo i obvezu preuzetu na NATO summitu u Haagu — 5% do 2035.

Tijekom mog mandata napustili smo određene vojne tehnologije istočnog podrijetla i prešli na zapadnu vojnu opremu: od Francuske smo nabavili borbene avione Rafale, od SAD-a helikoptere Black Hawk i Kiowa Warrior, borbena vozila Bradley, transportere Patria, dronove Bayraktar i drugu operativnu opremu.

Trenutno, zahvaljujući inicijativi SAFE, nabavljamo tenkove Leopard, raketne sustave HIMARS i haubice CAESAR.

Naše sljedeće ulaganje bit će u mornaricu. Jadransko more cijelo je unutar NATO-a: tehnički, nije ga očekivano da bude ugroženo.

Hrvatskoj je privremeno dodijeljeno 1,7 milijardi eura SAFE zajmova, i vjerujemo da će to doprinijeti ispunjenju naših ciljeva ulaganja u sljedeće dvije godine.

Naše borbeno zrakoplovstvo sada je najmodernije — između Njemačke i Grčke.

Dvomjesečni vojni trening

Od idućeg siječnja uvodimo obvezni dvomjesečni ubrzani vojni trening za sve mladiće starije od 19 godina.

Godine 2008., nakon NATO samita u Bukureštu na kojem je odlučeno o ulasku Hrvatske u Savez, George Bush je tijekom povratka u SAD nakratko posjetio našu zemlju: od tog trenutka, izjavio je, nitko nam više neće moći oduzeti slobodu.

Taj je politički trenutak bio važan: zbog prigovora savjesti dijela mladih, Hrvatski sabor prethodno je ukinuo obvezni vojni rok. To znači da današnji Hrvati mlađi od 35 godina — osim profesionalnih vojnika — kao jedino „oružje“ poznaju svoj pametni telefon.

Osim toga — važna napomena, iako nismo jedini u takvoj situaciji — rasprave o inovacijama i novim tehnologijama u kontekstu obrane morat će se u velikoj mjeri oslanjati na iskustva s bojišta koja je Ukrajina stjecala tijekom posljednje četiri teške godine.

Sljedeći višegodišnji financijski okvir — o kojem će se prve rasprave voditi 18. prosinca — također će morati dati odgovor o odgovarajućem financiranju obrane, istraživanja i inovacija, kako bi se očuvala naša tehnološka suverenost.

Ova inovacija mora ojačati Europu, a da ne oslabi NATO, koji ostaje kamen temeljac naše kolektivne obrane.

Napokon, Hrvatska neprestano naglašava stratešku važnost stabilnosti na zapadnom Balkanu, gdje EU i NATO imaju veliku ulogu.

Hrvatska u konkurentnijoj Europi

Nekoliko riječi o još jednom stupu: konkurentnosti.

Naši globalni konkurenti brže inoviraju, više ulažu i učinkovitije se razvijaju.

To se jasno vidi u području novih tehnologija: Europa prednjači u idejama, ali drugi nas često prestižu u njihovoj primjeni.

Kako bismo odgovorili na taj nesrazmjer, Europa mora smanjiti fragmentaciju, osloboditi inovacijski potencijal i dovršiti jedinstveno tržište.

Izvješća Draghija i Lette, koja su poslužila kao temelj programu Komisije i mnogim zakonodavnim inicijativama, trebaju nam pomoći da se usredotočimo na ključne prioritete: pametniju regulaciju, potpuno iskorištavanje potencijala jedinstvenog tržišta, smanjenje inovacijskog jaza, odgovaranje na demografske izazove i razvoj kvalificirane i prilagodljive radne snage za zelenu i digitalnu tranziciju, održavanje klimatskih ambicija — uz usklađivanje rasta i održivosti — te smanjenje energetske ovisnosti pouzdanim i konkurentnim opskrbnim izvorima.

Za Hrvatsku je članstvo u Uniji snažan pokretač konvergencije: naš BDP po stanovniku, kada sam postao premijer, porastao je s 62% prosjeka Unije 2016. na 78% 2025.

To je bilo ostvarenje našeg motiva: sustići one koji su ušli u Uniju gotovo deset godina prije nas.

Dosegli smo razinu razvoja nekih država koje su se priključile 2004., što je bila snažna poticajna poruka za nastavak reformi.

Demografski izazov

Dopustite mi da kažem nekoliko riječi o demografiji.

U Hrvatskoj smatramo da je demografski izazov najpresudniji od svih.

Naša društva stare, radna snaga se smanjuje.

Stope nataliteta znatno su ispod razine potrebne za obnavljanje generacija.

Da bi se održala populacija, stopa fertiliteta treba biti 2,1; no prosjek Unije u 2022. bio je samo 1,47.

Isto je stanje i u Hrvatskoj, što znači da moja zemlja — mala zemlja — svake godine izgubi grad od oko 20.000 stanovnika, kao da nikada nije postojao.

Nijedna europska zemlja ne doseže 2,1; najviše stope bilježe neke zemlje oko 1,8.

Nitko ne pobjeđuje. Svi gube.

Početkom 20. stoljeća Europa je činila četvrtinu svjetskog stanovništva.

Danas smo oko 7,5% — 5,5% u Europskoj uniji.

Istodobno, svjetska dinamika dramatično se mijenja.

Kada sam postao premijer u listopadu 2016., Europa je imala oko 450 milijuna stanovnika, isključujući Ujedinjeno Kraljevstvo.

Afrika je tada imala 1,25 milijardi.

U devet godina, Afrika je narasla za 300 milijuna stanovnika.

Od 2025. do 2050. Europa će i dalje imati 450 milijuna stanovnika — kao 2016. — dok će Afrika imati 2,5 milijardi.

Drugim riječima, u 34 godine afričko stanovništvo udvostručit će se.

To će oblikovati strukturu dijaloga između Afričke unije i Europske unije — i značajno utjecati na europske politike.

Brojevi koje sam naveo imat će posljedice na opću atmosferu, političku klimu i izborne odluke stranaka različitih ideologija u godinama koje dolaze.

O demografskoj revitalizaciji Hrvatske

Hrvatska je imala 4,8 milijuna stanovnika 1991.; danas ih ima 3,8 milijuna.

Pokušavamo masovno ulagati u obiteljske politike — pristupačno stanovanje, porezne mjere, pomoć roditeljima…

Kao nikada prije, nastojimo sve mjere kako bismo usporili negativni trend i postupno ga preokrenuli.

Osmislili smo poseban program za demografsku revitalizaciju.

Nakon godina ulaganja, neki pokazatelji nagovještavaju poboljšanje.

Ali još je prerano za slavlje.

Godine 2019. predložio sam, zajedno s drugim čelnicima, da se ta tema stavi na strateški dnevni red Europskog vijeća tijekom rumunjskog predsjedanja.

Danas je hrvatski povjerenik zadužen za portfolio demografije, iako to nije isključiva nadležnost Unije, pa čak ni podijeljena.

Ipak, smatramo da taj horizontalni problem zahtijeva horizontalnu pozornost i djelovanje na razini Unije.

Pozdravljam i što, uz naše napore u sklopu nacionalne strategije za dostupno stanovanje, cijeli plan stanovanja sada spada među aktivne politike Komisije.

To je naš doprinos državama članicama.

O ključnom problemu suvremenog svijeta

Naša snaga mora nam pomoći da se snažnije afirmiramo u svijetu koji se brzo mijenja, a koji bi, u teoriji, trebao funkcionirati prema jednostavnom načelu: demokracije se oslanjaju na kooperativan pristup međunarodnim odnosima, obvezuju se na poštovanje međunarodnog prava i globalnih pravila upravljanja — bilo da je riječ o trgovini, klimatskim promjenama ili političkoj stabilnosti.

No autoritarniji sustavi, s manje demokracije, manje ravnoteže moći, manjom slobodom medija i manje prostora za različita mišljenja, imaju prednost: nemaju stvarnih izbornih izazova i mogu planirati mnogo dugoročnije, dok se mi svi moramo pitati hoćemo li biti na vlasti za četiri ili pet godina, u sljedećem izbornom ciklusu.

To je, po mom mišljenju, ključni problem suvremenog svijeta.

Ti drugi sustavi imaju konfliktan pristup međunarodnim odnosima.

Njihov pristup toliko je drugačiji — i problemi koje trebamo rješavati dolaze iz potpuno drugačije pozicije — da je radikalno suprotan našem.

Ipak, smatram da Unija treba nastaviti produbljivati integraciju i jačati svoju autonomiju, u sigurnosnom i gospodarskom smislu.

Proširenje Europske unije

Proces proširenja, koji je nakon ulaska Hrvatske vrlo sporo napredovao, danas je možda prvi put u fazi u kojoj vidim veću političku volju i odlučnost da se pojedini pristupni procesi dovrše — osobito u državama zapadnog Balkana.

Dva su skupine — bivši istočni susjedi, Ukrajina i Moldavija, s jedne strane, i zemlje našeg susjedstva sa zapadnog Balkana, s druge — koje su sada dio procesa proširenja.

Moram priznati da, do drugog mandata Komisije Ursule von der Leyen, nisam imao dojam da je itko doista bio spreman ozbiljno ga provesti.

Danas smatram da smo napravili korak naprijed — iako mnogi uvjeti još nisu ispunjeni. Kada budu — ako budu — prevladavat će stav koji podupire primanje novih članica.

Zaključak

Nekoliko završnih napomena.

Doista se nalazimo u odlučujućem trenutku u pogledu toga kako nas naši partneri u svijetu percipiraju.

Razvijanje naše strateške autonomije ne znači odustajanje od naše otvorenosti.

Upravo nam to omogućuje da ostanemo otvoreni pod vlastitim uvjetima — samouvjereni u sposobnost da zaštitimo vlastite interese i obranimo svoje vrijednosti — što je, smatram, iznimno važno.

Zato je strateška autonomija relevantna za Hrvatsku i Europu na mnogim razinama politika — od obrane, preko pristupačne energije, konkurentne i zelene industrijske baze, svjetske razine istraživanja i inovacija, do otpornog opskrbnog lanca i digitalnog prostora temeljenog na europskim standardima.

Dublja integracija smanjit će naše prekomjerne ovisnosti.

To radimo na nacionalnoj razini u svim područjima politika.

Moramo biti dovoljno snažni da računamo na sebe, ali i dovoljno integrirani kako bismo proveli temeljno europsko načelo: solidarnost među državama članicama i jačanje naše sposobnosti da branimo demokraciju — kod kuće i u svijetu.

Trenutak koji je pred nama ne smije izazivati strah.

Mora potaknuti našu odlučnost.

Našu odlučnost da donosimo hrabre odluke, da ulažemo u našu zajedničku budućnost i da vjerujemo u puni potencijal Europe", zaključio je premijer Plenković. 

POGLEDAJTE VIDEO: Plenković o Thompsonovom koncertu: 'Vučić, SDP i Možemo! imaju isti talking point'