Američki znanstvenici procjenjuju da je ukupna količina sintetičke tkanine mikrofibre koju smo ispustili u okoliš pri pranju rublja čak 5,6 milijuna tona, od kad su se u pedesetima počeli nositi materijali od poliestera i najlona, prenosi BBC.
Iz jednog okoliša u drugi
Malo više od polovine te mase, čak 2,9 milijuna tona, vrlo vjerojatno je završilo u našim rijekama i morima. Znanstvenici kažu da je to ekvivalentno masi od sedam milijardi jakni od flisa.
Ovaj problem ne utječe samo na zagađenje mora, već i na kopno. Tim sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari (UCSB) otkrio je da je zagađenje kopna čak i veće, odnosno, na kopnu završi oko 176.500 tona sintetičkog otpada na godinu, dok vodene površine broje oko 167.000 tona tog istog otpada.
Sustav pročišćavanja otpadnih voda je solidno razvijen i relativno dobro filtrira ostatke tkanine. Ipak, ti se ostaci potom koriste na obradivim zemljištima u kombinaciji s kompostom i gnojivima ili se jednostavno zakopavaju na odlagalištima otpada.
"Slušam ljude koji govore da će problem sintetičke mikrofibre koji nastaje pranjem rublja nestati sam od sebe i to tako što će bolji sustavi pročišćavanja otpadnih voda biti rašireni diljem svijeta. Jedino što smo time napravili jest premjestili problem iz jednog okoliša u drugi", kazao je industrijski ekolog Roland Geyer sa Sveučilišta Kalifornija.
Geyer je, zajedno s nizom stručnjaka, prethodno izračunao da je ukupna količina novoproizvedene plastike, dakle one koja nije dobivena reciklažom, negdje oko 8,3 milijardi tona. Uz to, izračunali su da u oceanima godišnje završi oko osam milijuna tona plastike.
Gomilamo odjeću
Oko 14 posto sve proizvedene plastike koristi se za izradu sintetičkih materijala, uglavnom za odjeću. Kada se odjeća opere, otpušta sitne niti koje su mnogo tanje od vlasi kose.
Tim sa spomenutog Sveučilišta pokušao je odrediti koliko je sintetičke odjeće proizvedeno u posljednjih 65 godina, u koju je svrhu korištena i na koji se način pere.
Ovo je bio poprilično zahtjevan pothvat jer nije isto pere li se odjeća na ruke ili u perilici, postoje različite vrste deterdženata, a treba uzeti i u obzir da se neke perilice pune odozgo, a neke imaju otvor s prednje strane. Svi ti čimbenici utječu na to koliko će sitnih vlakana ostati iza oprane odjeće. Treba imati i na umu da se ne nosi sva odjeća jednako pa stoga neku odjeću peremo češće od druge.
Nakon što je tim s UCSB-a proveo svoju analizu prema svim navedenim varijablama, izračunali su da je ukupna masa sintetičke mikrofibre koja dolazi od pranja rublja između 1950. i 2016. godine iznosila 5,6 milijuna tona.
Čak polovica te mase proizvedena je tijekom prošlog desetljeća što je posljedica gomilanja odjeće. Naime, istraživači tvrde da je 1990. godine prosječna zaliha odjeće po stanovniku iznosila osam kilograma, a do 2016. narasla je na čak 26 kilograma po glavi stanovnika.
Borba s mikroplastikom
Otpadna vlakna sve češće završavaju na kopnenim odlagalištima, a poboljšanje dostupnosti moderne infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda samo će dodatno naglasiti taj trend.
"S obzirom na to da je nemoguće na široj razini ukloniti mikrofibru iz okoliša, moramo se fokusirati na to da spriječimo da ona dođe u okoliš. Sustavi pročišćavanja otpadnih voda nužno ne smanjuju emisiju u okoliš, stoga je bitno da probamo smanjiti te emisije i prije nego vlakna uđu u sustav otpadnih voda", kazala je Jenna Gavigan, suradnica pri UCSB-u.
Jamie Woodward s Odsjeka za Geografiju na Sveučilištu u Manchesteru kazao je da to otvara mnoga rješenja poput smanjene uporabe perilica za rublje, izrade boljeg sustava filtriranja u perilicama te razvoja boljeg sustava za pročišćavanje otpadnih voda.
"Znamo da mikroplastika već desetljećima postoji u okolišu, ali i dalje nije poznato kako bi prihvatljiva razina zagađenja tom istom mikroplastikom djelovala na njega", izjavio je Woodward te je dodao da je zagađenje mikroplastikom realnost modernog života i da tek sada postajemo svjesni njegovog utjecaja.
