Međunarodni je dan zaštite ozonskog omotača. Obilježavamo ga u sjećanje na potpisivanje Montrealskog sporazuma kojim je 1987. godine stavljena točka na sve prijepore između znanstvenika koji su ukazivali na štetan utjecaj takozvanih freona na atmosferu i industrije koja je freone ugrađivala u hladnjake i klima uređaje.
Inače, Freon je zapravo trademark američke biotehnološke korporacije DuPont Company, a pod tim imenom podrazumijevamo zapravo klorofluorougljike, hidroklorofluorougljike i hidrofluorougljike te njihove sastojke. Za razliku od Kalodonta i Digitrona, robnih marki čija imena koristimo za sve zubne paste i kalkulatore zbog mentalne lijenosti, nazivanje ovih kemijskih spojeva freonima čini se svakako opravdanim. Malčice je teže reći klorofluorougljik, hidroklorofluorougljik ili hidrofluorougljik, nego zubna pasta ili kalkulator, zar ne?
Istraživanja o štetnosti ovih plinova počela su u 70-im godinama prošlog stoljeća kada je pokazano da se, 50 do 100 godina nakon dolaska ovih opakih plinova u srednju stratosferu, iz ultraljubičastim zračenjem razbijene molekule oslobađaju klor ili brom koji mogu razoriti velike količine stratosferskog ozona. Ozon je za ljude otrovan plin i kad ga se nakupi previše ovdje gdje živimo, izdajemo upozorenja da djeca i ostali osjetljivci ne dišu taj zagađeni zrak. Volimo ga, ipak, imati na visinama od 10 do 50 kilometara jer tamo predstavlja prirodnu zaštitu Zemlje od štetnog UV zračenja. Inače, ozonska rupa nije baš prava rupa. Naime, 1979. godine znanstvenici su prvi put primijetili da je debljina ozonskog sloja pala ispod 220 takozvanih Dobsonovih jedinica, a početkom osamdesetih primijetili su da se taj dramatični pad ponavlja svakoga proljeća. Ta je vrijednost proglašena kritičnim pragom, a sve ispod toga naziva se rupom.
Freon je zabranjen u samo 14 godina
Sve je ovo zapravo samo maleni dio priče o štetnom utjecaju antropogenih plinova na Zemljinu atmosferu što uzrokuje njezino pretjerano zagrijavanje iz čega opet proizlazi sve više i više posljedica na sve oblike života na plavom planetu. Ozonski sloj i klimatske promjene nalaze se, uostalom, rukom u ruci u zajedničkom Zakonu koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a budući da neki od plinova koji su koristili kao zamjena za plinove uništavače ozonskog sloja djeluju i kao staklenički plinovi, tako ih i treba tretirati. Kao i ozonska, klimatska kriza imala je neki povijesni znanstveni moment, odnosno nekoliko njih. Prve teze o tome da bi emitirani CO2 u atmosferi mogao imati štetne posljedice datiraju još iz 19. stoljeća, a znanstvena istraživanja o tome gomilaju se u posljednjih pedesetak godina. I klimatska kriza ima neke granice koje ne bismo smjeli prijeći da bismo sačuvali život ovakvim kakvoga danas poznajemo. Manje-više.
Samo 14 godina prošlo je od objava prvih znanstvenih rezultata koji dokazuju da freoni razaraju ozonski omotač do potpisivanja sporazuma kojim je dogovoreno da se ovi štetni plinovi postupno izbace iz upotrebe. Kofi Annan, tadašnji glavni tajnik Ujedinjenih naroda, proglasio je to najuspješnijim međunarodnim dogovorom u povijesti. Iz perspektive klimatskih promjena i današnje borbe, to je zaista impresivno kratak rok!
Ozon
(Foto: Thinstockphotos)
Otpori "znanstvenoj fantastici"
Dakako, bila je i ta borba dosta burna. Znanstvenoj tezi kemičara Rowlanda i Moline suprotstavili su se, logično, predstavnici aerosolne industrije nazivajući je znanstvenom fantastikom, hrpom smeća i potpunom besmislicom. Zvuči vam poznato? U zagovaranju borbe s klimatskom krizom s takvim se etiketama svakodnevno susrećemo, a predstavnicima fosilne industrije u napadima na znanstvenike pridružuju se i nebrojeni trolovi s titulama stečenim u par minuta skrolanja. Budući da su klimatske promjene višestruko složeniji problem od problema ozonskog omotača, i znanost je znatno kompleksnija, a studije brojnije.
Nakon zakonske regulacije kojom je utvrđen redoslijed i rokovi za izbacivanje freona iz sprejeva, a s obzirom na životni vijek razarača u visokim slojevima atmosfere, tadašnja znanstvena predviđanja upućivala su na to da će se količina ozona u stratosferi vratiti na staro između 2050. i 2070. godine. Danas je NASA desetak godina opreznija.
Dvije djevojčice
Prvo privremeno zatvaranje ozonske rupe zabilježeno je 30 godina nakon potpisivanja Montrealskog protokola. Gotovo 30 godina prošlo je i između govora koje su u Ujedinjenim narodima održale dvije djevojčice, dvanaestogodišnja Severn Cullis-Suzuki i šesnaestogodišnja Greta Thunberg, obje s bogatog sjevera, slučajno ili ne, upravo nasuprot područjima nad kojim se nalazi ozonska rupa.
Odlučna, ali blaga, Severn je u lipnju 1992. jasno dala do znanja da je došla reći odraslima da moraju promijeniti način života. Naglasila je da se bori za budućnost svih generacija koje dolaze. Spomenula je izumiranje životinjskih vrsta i pitala UN-ovce jesu li se i oni u djetinjstvu brinuli o tome hoće li njihova djeca imati prilike vidjeti sve te organizme koje su oni poznavali. Rekla je da noću plače zbog onoga što odrasli rade zajedničkom planetu. Prozvala ih je i za to što ne znaju kako ukloniti kemikalije iz atmosfere.
Ozon su odrasli ipak spasili, no sve ostalo je i dalje neriješeno. I iako se Severn i danas bori za okoliš, nova su vremena donijela novu heroinu. I nove načine borbe i komunikacije. Tužna i ljuta Greta, kako se sama opisuje, u rujnu 2019. proziva neke druge odrasle kako se usuđuju pričati nam bajke. Namrštena i bijesna, kako su je neki drugi okarakterizirali, optužuje ih za prazne riječi kojima su ukrali njezine snove. Optužuje ih za sve aktivnosti kojima i dalje uništavaju planet i zrak koji ga okružuje. Jer, ako smo mogli provesti ono što je potpisano u Montrealu i imamo jasne dokaze da je znanost bila u pravu, krajnje je vrijeme da se uhvatimo onoga što je potpisano u Parizu.
Za razliku od ozonske rupe, globalna temperatura sve brže raste.
