U spomenutom statusu napisala je, između ostalog:
'Zdravo, bagro bošnjačka, srpska i hrvatska! Zdravo, balije, četnici i ustaše! Zdravo, mrzitelji, hajvani, besposleni i retardi! Ili kako god se volite nazivati samo kako biste izbjegli nazivati se “ljudima”, “građanima”, “sunarodnjacima”. Zdravo vama kojima su anarhija i bezakonje štit i zdravo vama koji mislite da ste najpametniji, a niste se makli milimetar s mjesta. Ovo je Sacha. Njoj je 11 godina. Inače, moja kći. Da, ta o kojoj ste godinama slušali u medijima. Djevojčica kojoj su prvi dan škole, te neke 2011. godine, nanosili tjelesne povrede jer ima drukčiju boju kože, jer je lijepo odgojena i jer je moja kći.'
Ika Ferrer Gotić ispričala je kako je kap prelila čašu u trenutku kad je starija kći Sacha (11) zbog nasilja u školi odlučila baciti se pod jureći automobil. Sacha ke omaće tamnoputa djevojčica kubanskog podrijetla.
Sarajevska novinarka tjedan dana nakon što joj se kćer umalo ubila, i dalje se bori s emocijama.
Dijete joj je u depresiji
'Sacha je dobro, odlazi na terapije, redovita je kod psihologa, odlazi na borilačke vještine da malo ojača samopouzdanje. Pokrenuli smo sve moguće aktivnosti da dijete iziđe iz te depresije u kojoj se nalazila toliko dugo. Teško je suočiti se s činjenicom da sam umalo izgubila dijete', iskreno je rekla.
Pokušaju samoubojstva prethodilo je zlostavljanje u razredu, koje je eskaliralo potkraj nastave. Nastavili su s time i dok su je pratili na putu kući.
'Rekli su mi da je stala nasred ceste i čekala da je auto udari. Neka djeca iz razreda ohrabrivala su je riječima: 'Hajde, ubij se, hajde', vozači su trubili, izmicali se, ali na sreću, naišla su druga djeca i, kad su vidjela da se ona nimalo ne šali, odvukli je s ceste.
Bila je odlučna da umre
Na sreću, Sacha nije uspjela u svojoj namjeri, ali bila je odlučna da umre. To je ono što me je najviše uplašilo. Kada sam kod kuće razgovarala s njom, bila je blijeda, potpuno drugo dijete, nekoć vesela i nasmijana, puna života. Pitala sam je li htjela samo privući pozornost, je li se naljutila na prijatelje, a ona me zaustavila i rekla: 'Mama, ja sam se željela ubiti. Skočila sam na cestu da se ubijem', ispričala je tad.
Sacha je zbog vršnjačkog nasilja u nekoliko godina bila prisiljena promijeniti četiri škole. U posljednjoj, na Grbavici, zlostavljanje se posljednjih mjeseci intenziviralo. Maltretirali su je na nastavi, tijekom odmora, poslije škole, ali i preko društvenih mreža. Ika je otkrila i grupu na Viberu koju su maloljetni zlostavljači nazvali 'Bela ciganka', tamo je Sacha svakodnevno mogla čitati uvrede koje su joj upućivali. Rugali su se i sestri Tanyji, pričavši o njezinim grudima ili menstruaciji. Nazivali su ih crnčugama i cigankama. Zovu ih 'Bela' jer zlostavljači misle da su Srpkinje, iako su djevojčice Nizozemke kubanskog podrijetla, piše Večernji.
Dolazila je kući krvava i s ogrebotinama
'Uvijek je bilo “djeca su se potukla”, ali samo moje dijete dolazi kući krvavo i s ogrebotinama po tijelu. Još od prvog razreda traje taj period koji je Sacha prošla u nevjerojatnim psihičkim i fizičkim bolovima, pa još od šeste godine posjećuje psihologa. Djeca su je prisilila da razmišlja o tome koje je boje kože i zašto je drugačija. Smršavjela je sedam kilograma jer su joj u jednom trenutku rekli da je debela. U posljednja dva mjeseca prestala je odlaziti na sportske aktivnosti, prestala se družiti, inače pričalica koja je vodila glavnu riječ, postala je šutljiva djevojčica. To je šest godina trajalo, nakupilo joj se svega, a za to vrijeme nitko nas nije saslušao, ministarstvo nije odgovorilo ni na jedno pismo koje smo slali, kampanje smo radili protiv vršnjačkog nasilja, ja sam istupala o tome u medijima, nema što nisam radila jer nisam mogla vjerovati da me nitko ne čuje', ispričala je Ferrer Gotić.
Dodaje kako su joj obje kćeri diskriminirane.
'Zbog svega, sada plaćam ženu koja je uz mlađu kćer Tanyu neprekidno, svaki put kad izađe iz kuće, jer ne želim da prolazi kroz ono što je morala sestra', kazala je novinarka.
I nju redovito vrijeđaju
Priznaje kako i sama često iskusi govor mržnje na svojoj koži.
'Nikako da otkriju koje sam nacionalnosti jer se smatram građankom BiH pa me vrijeđaju riječima poput “četnjikušo, naći ćemo te”, “balijko jedna ti ćeš nama govoriti”, “ako si se parila s crncem to je tvoj problem”, “kada te sretnem, iskasapit ću te”. Svi su se zakvačili za tu nacionalnu priču i promašili poantu jer mi ovdje govorimo o djetetu koje je željelo počiniti samoubojstvo. Taj sam status napisala četiri dana nakon izbjegnute tragedije jer jedino što sam čula u svojoj okolini bilo je: “Saša? Je li ona Srpkinja?” I zato sam tako reagirala, i mene su doveli do ruba. Svi oni koji mrze mene i moje crno dijete i sada mi prijete krijući se na društvenim mrežama iza lažnih imena neka slobodno dođu', kazala je Ika.
