Umirovljeni hrvatski nogometaš je itekako zanimljiv njemačkoj javnosti budući da je u ožujku 1991. godine, kao član Nürnberga, u dva uzastopna kola Bundeslige postigao po jedan autogol čime je gurnuo svoju momčad u poraze - najprije protiv Stuttgarta (1:0), a potom i protiv Karlsruhea (2:0).
Bio je osumnjičen za namještanje utakmica kako bi otplatio svoje kockarske dugove, ali tužitelj mu to nikad nije uspio dokazati. Zbog nekadašnjeg igrača Dinama, danas 50-godišnjaka, do Zagreba je potegnuo Kickerov novinar kojeg je iznenadilo što Kasalo sjajno priča njemački iako već gotovo 20 godina živi u Hrvatskoj. "Danas mogu reći da mi nedostaje Njemačka. U početku mi je bilo teško jer nisam znao jezik, ali Bundesliga je bila moj dječački san. Iako sam 1989. imao predugovor s Romom, završio sam na kraju u Nürnbergu. Dobio sam dobar novac, kuću, lijepi automobil. Osjećao sam se kao kralj", kazao je Kasalo. Ljudi su bili iznenađeni što ste vozili Mercedes koji je bio na predsjedničkoj razini. "To je bio moj zahtjev tijekom pregovora. Želio sam imati automobil poput predsjednika. Rekli su mi da nema problema. Svaki muškarac voli brze i lijepe aute." Nekad odnos prema strancima nije bio kao danas. Je li vam nedostajala podrška? "Ne znam. Ponekad sam se osjećao usamljenim. Mogu reći da sam u Nürnbergu osjećao i malo neprijateljstvo. Kasnije je u Mainzu bilo drugačije. Tamo su ljudi bili otvoreni i prijateljski raspoloženi." U Njemačkoj ste uhićeni zbog vožnje bez dozvole i ilegalnog klađenja. Zašto vam je bilo tako teško držati se zakona? "Bio sam naivan. Mislio sam da je tamo isto kao u Jugoslaviji. Sjećam se točno: kad sam prvi put uhvaćen bez vozačke dozvole, platio sa 5300 maraka i dobio sam tri mjeseca zabrane vožnje. Nakon toga sam platio 15.300 maraka i dobio šest mjeseci zabrane, pa 25.300 maraka i godinu dana zabrane." Kockarnice su vam bile drugi dom? "Ne, drugi dom mi je bio nogometni teren. Tamo sam se dobro osjećao. Ali, jedno je sigurno: nisam bio dijete tuge." Izgubili ste puno novca. Što vam je ostalo? "Ništa. Vjerojatno sam jedini čovjek koji je zaradio milijune, a u Hrvatsku se vratio s 50.000 maraka duga. Jedne se lijepe priče dobro sjećam." Ispričajte nam. "U listopadu 1990. Hrvatska je igrača prvu međunarodnu utakmicu protiv SAD-a. Morao sam biti tamo iako je trener Arie Haan bio protiv. Za vikend smo izgubili od Borussije (M), u ponedjeljak sam otišao u Hrvatsku, a u četvrtak se vratio. Kazna: 25.000 maraka. Ali, znate što? Platio bih 200.000 maraka! Hrvatska je pobijedila s 2:1 i bilo je to sjajno iskustvo." Na čemu ste još izgubili novac? "Na autima, putovanjima, prijateljima. A i moj odvjetnik je zaradio puno na meni." Gospodine Kasalo, jeste li ona dva autogola zabili namjerno? "Ne, to je bila i jest laž!"
Možete li se sjetiti odakle se pojavila takva optužba? "Taksist iz Nürnberga je pustio tu priču u cirkulaciju. Taksist!" Pričalo se da ste povezani s jugoslavenskom kladioničarskom mafijom. "Kladioničarska mafija? Ma dajte. Nikad nije bilo mafije. Pa i Franz Beckenbauer je zabio pet autogolova u karijeri." Sjećate li se još svojih autogolova? "Da, tada mjesecima nisam spavao. Srušio mi se svijet." Utakmica protiv Stuttgarta? "Bila je dobra. Kicker mi je dao ocjenu 2 i proglasio me gospodarom zraka." I onda opet autogol protiv Karlsruhea. "Sa stražnjom stranom glave. Nemoguće je takvo što napraviti namjerno. Otto Rehhagel je rekao: ako je Kasalo to zabio namjerno, onda treba raditi u cirkusu." Nakon karijere ste se borili u ratu za Hrvatsku. Što ste vidjeli? "Bio je to pakao koji nikome ne želim. Poginuli su mi i bili prognani članovi obitelji." Jeste li ubijali? "Ne. I to je dobar osjećaj." Nakon rata ste završili u zatvoru zbog posjedovanja oružja i droge. "Bilo je to poratno razdoblje kada nikome nije bilo lako. Svi su tada imali oružje."
