Jednom Splićaninu, koji je za kabelsku televiziju dugovao 369 kuna stiglo je ovršno rješenje na 1.490 kuna. U odnosu na njega, sreću je imao jedan Zagrepčanin koji je dugovao 335 kuna, a ovrha je se popela na 605 kuna.
U namjeri da olakša poziciju vjerovnika i ubrza naplatu dugova država je prije nekoliko godina uvela u taj posao javne bilježnike i odvjetnike. Osim što su oni počeli zarađivati 'debele' naknade, pokazalo se da taj potez nije postigao svrhu - nije rasteretio sudove od brojnih predmeta, ali nije pomogao ni komunalnim tvrtkama da što lakše naplate svoje račune.
"Velike komunalne tvrtke imaju pravnu službu koja može odraditi sve poslove vezane uz ovrhe, ali ne znam iz kojeg razloga one to prosljeđuju odvjetnicima i javnim bilježnicima", kaže za Večernji list Tomislav Lončar iz Udruge za zaštitu potrošača.
U toj udruzi često nailaze na situacija da građanin koji nije platio 80 kuna TV pristojbe dobije 500 kuna ovršnog troška. Što sve poskupljuje ovršni postupak, odnosno kako se cifra može udvostručiti, utrostručiti ili narasti još i više?
Primjerice, "jeftini" ovršni postupak za samo 335 kuna duga stoji dodatnih 222 kune i to 98 kuna javnobilježničke naknade, 36,90 kuna izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, 36,90 kuna troškova dostave te još 50 kuna za izradu ovršnog prijedloga. Kad se u sve uključi odvjetnik, cijena se penje za dodatnih 500 kuna.
"Često se ljudima dogodi da ne plate račun za jedan mjesec te ih umjesto obavijesti ili opomene šokira rješenje o ovrsi zbog kojeg dug naraste nekoliko puta. Prijedlog za ovrhu šablonski je posao, nema nikakvog razloga da ga veliki sustavi sami ne odrađuju", smatra Tomislav Lončar.
Da je ovrha sve više pokazuje podatak po kojem je podružnica zagrebačkog Holdinga Vodoopskrba i odvodnja, primjerice, samo u siječnju 2011. pokrenula 15.647 prijedloga za ovrhu zbog nepodmirenih potraživanja.
Vezani članci:
arti-201103100383006 arti-201102270027006 arti-201102100120006 arti-201102250845006
