Napišem li da je hrvatski obrazovni sustav loša birokratizirana nakupina pregažena vremenom, hoće li ta opaska biti ozbiljnije shvaćena, nego kada napišem da je HRVATSKI OBRAZOVNI SUSTAV LOŠA BIROKRATIZIRANA NAKUPINA PREGAŽENA VREMENOM? Ili ako netko napiše da je Istanbul glavni grad Turske, a da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala - ured Vlade Republike Hrvatske, hoće li to itko dovesti u pitanje dok netko ne napiše da je ISTANBUL GLAVNI GRAD TURSKE, a USKOK URED VLADE REPUBLIKE HRVATSKE?
Možeš ti kod nas, u našem sustavu, napisati i notornu neistinu, ali napiši je prema propisu, malim pisanim slovima, a ne velikim tiskanim i - sve pet.
Revni kondukteri državne mature
"Propisi su propisi", rekao bi stari kondukter Krstić iz slavnog autobusa u čuvenom filmu Slobodana Šijana "Ko to tamo peva". Na tog revnog filmskog konduktera - koji ne pušta putnika u autobus izvan stanice da ga netko nedležan ne bi vidio, iako kilometrima uokolo nema ikoga i stvar je ljudskosti pustiti čovjeka da se poveze - podsjećaju me birokrati našeg obrazovnog sustava koji provode i rukovode državnom maturom. Esej se ima pisati malim pisanim slovima, a ne velikim tiskanima! Napiši neku glupost ili prepiši bezvezariju pisanim slovima, državnomaturni kondukteri potapšat će te po ramenu. Možda neće baš biti za pet, nego dvica ili trica, ali potvrdit će ti da si poslušno i u dogledno vrijeme podobno čeljade, pa ajde…
A NAPIŠEŠ LI NEŠTO OŠTROUMNO, PRETOČIŠ LI NEKU SJAJNU MISAO ILI OPAŽAJ NA PAPIR, ISPUNIŠ LI U POTPUNOSTI SMISAO ESEJIZIRANJA O NEČEMU, E TADA ĆE TE OBRAZOVNI KONDUKTERI IZBACITI IZ RASKLIMANOG AUTOBUSA DRŽAVNE MATURE MAŠUĆI TI PONIŠTENIM ESEJOM ISPRED NOSA. JER - PROPISI SU PROPISI!
Obrazovanje branimo na prvoj liniji fonta
Vjerojatno znate o čemu pišem i zašto neke rečenice tipkam velikim slovima. Nije do nekulturnog općenja u digitalnom svijetu gdje se pisanje verzalom smatra nepristojnim vikanjem, prostačkom galamom, općenito nekulturnom gestom. Ovo je moja podrška 18-godišnjem Rikardu, maturantu iz Zagreba, koji je na državnoj maturi esej iz Hrvatskoga jezika napisao upravo tako - velikim tiskanim slovima.
Propisi su propisi - reče ekipa iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCCVO) koja provodi državnu maturu i sunovrati nesretnika na početak. Poslije je njegov otac objašnjavao u medijima da Rikard ima ružan, nečitljiv rukopis, što su mu i profesori govorili, pa je, želeći da se članovi komisija ne muče s čitanjem napisanoga, odlučio za smislenije ("preglednije i urednije" kako sam maturant reče u prigovoru NCVVO-u, naravno odbijenom) ali nepropisno rješenje - pisati velikim tiskanim slovima. Odmah ga je diskvalificiralo. Vjerojatno se nitko nije ni potrudio pročitati maturantov, navodno izvrstan esej o Krležinima "Gospodi Glembajevima".
Zadana forma nadvisila je isporučeni sadržaj. Mani ti što piše, važno je kako piše, lijepim pisanim slovima.
To su naša posla: vječita prednost birokratskoj dosljednosti tamo gdje bi trebalo dopustiti kreativnosti da se razmaše. Hrvatsko obrazovanje brani se na prvoj liniji fonta.
Svedite propise na najnužnije, ne tlačite djecu!
Još je tragičnije po nesretnog maturanta Rikarda što je on u međuvremenu prošao na upisu na studij arhitekture - četvrti je bio! - ali daleka mu lijepa kuća (a i fakultet) kad se drznuo pisati VELIKIM TISKANIM SLOVIMA umjesto malim pisanima pa će pričekati sa studijem dok valjano, po propisima, koji se nemilice krše drugdje gdje bi trebali biti "sveto pismo", ne odradi esej na državnoj maturi onako kako treba. U njegovu slučaju, nečitko ga žvrljajući. Jer, brajko moj, forma je ispred sadržaja.
Lani su, tako, birokratski maltretirali curu koja se potpisala na esej imenom i prezimenom. Sada ovo. Ne zagovaram anarhiju, normativi trebaju postojati, ali neka budu svedeni na najnužnije: piši standardnim hrvatskim jezikom i ne prepisuj. Ne tlači djecu (kraso)pisanjem! Ako su nešto naučila tijekom školovanja, ako su bila znatiželjna, žedna znanja i gladna spoznavanja, pusti ih da to kažu i napišu bez vojničkog discipliniranja i skautskog zanovijetanja. Dok s jedne strane u prostor naših privatnih i javnih života pripuštamo nepoznatu umjetnu inteligenciju ne znajući što nam nosi i kamo će nas odvesti, s druge, pak, na već trnovite puteve stvarne inteligencije postavljamo nepotrebne barikade. Dečko, izvrstan ti je ovaj esej, ALI NAPISAO SI GA VELIKIM SLOVIMA (To sad galame "kondukteri" državne mature) PA ODBIJ! NATRAG NA KRAJ REDA! PIŠI PONOVNO!
Kod nas se znaju propisi... barem na državnoj maturi
Priča mi prijatelj koji s obitelji već neko vrijeme živi u Švedskoj da njegov sin, sada pri završetku osnovne škole (koju je počeo pohađati u Hrvatskoj) jedini u razredu zna pisati (i piše) pisanim slovima.
"Tamo svi pišu velikim tiskanim slovima, a njega gledaju k'o Boga", priča mi njegov otac.
Nitko ga ne prisiljava da se prestroji na tiskana slova niti itko inzistira na toj formalnosti. Tamo u školama u nižim razredima potiču djecu da što više "rade prstima", uče ih finoj taktilnosti i spremaju za stvarni život tako što će naučiti prišiti dugme, zakrpati kušulju, nožićem obraditi komad drveta… Tablica množenja na redu je tek u petom razredu. Švedskoj susjedna Finska prije nekoliko godina izbacila je iz škola učenje pisanih slova, zadržavši samo tiskana. Odluka je iz mnogih civilizacijskih kutova diskutabilna, a tamo su je tumačili "potrebom zadržavanja koraka sa svijetom digitalne tehnologije i interneta te boljeg formalnog i lakšeg neformalnog obrazovanja". No, nitko ondje neće vraćati učenika s mature niti ga kažnjavati ako školsku zadaću ili maturalni rad u rukopisu napiše pisanim slovima.
Zato se Švedska i Finska ne mogu uspoređivati s Hrvatskom, jer kod nas se znaju propisi. Barem na državnoj maturi. A ja sam nekako uvjeren da bi Rikard, kad završi fakultet - naravno, pod uvjetom da ga ovi ikad propuste na državnoj maturi - mogao odseliti u Švedsku ili Finsku.
POGLEDAJTE VIDEO Učenik napisao esej tiskanim slovima pa pao maturu
