Svjesni svoje odgovornosti vraćanja glasa psihologije kao struke u javnost, i ove godine u Zagrebačkom psihološkom društvu (ZPD), između ostalog, provode akciju "Zamijenimo zablude znanošću" u sklopu 13. Tjedna psihologije. Cilj je upravo povratak znanosti i spoznaja iz psihologije u ključne i aktualne teme te informiranje i odvajanje mitova, zabluda i ideologije od znanstvenih spoznaja.
VEZANE VIJESTI
- 'Pošasti suvremenog doba': Čuli ste za hipohondriju i koronavirus, a znate li što je kiberohondrija?
Potaknute i nedavnim raspravama o novim ''preuređenjima'' i prenamjenama prostora glavnog grada u svrhu ''gospodarskog napretka'' psihologinje Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat otvorile su Tjedan psihologije promišljanjem koliko ima istine u tome da je gospodarski razvoj osnovni preduvjet za kvalitetan život građanki i građana, odnosno subjektivnu dobrobit.
Što je to 'subjektivna dobrobit'?
Pojam subjektivna dobrobit u psihologijskim se
istraživanjima i literaturi odnosi na to kako ljudi doživljavaju
i procjenjuju svoje živote, određena područja života - odnose s
obitelji, prijateljima, svoj posao, svoje zdravlje, roditeljstvo,
susjedstvo i slično, te svoje aktivnosti, objašnjavaju
psihologinje. Posljednjih desetljeća ovo područje istraživanja
jako se razvilo i često je tema stručne javnosti kada je riječ o
tome što je potrebno da ljudi budu sretni i zadovoljni svojim
životima.
''Dok se ranije dobrobit mjerila gotovo isključivo objektivnim
pokazateljima kao što su materijalni resursi i prihod obitelji
ili domaćinstva, akademsko postignuće, okolinski uvjeti života,
gospodarska razvijenost zajednice, … pokazalo se da oni nisu
ključni u razumijevanju koliko su ljudi zapravo sretni i koliko
se dobro osjećaju ''u svojoj koži''. Dakle, iako postoji značajna
pozitivna povezanost između čovjekovog dohotka i njegove sreće,
Easterlin je utvrdio da te varijable nisu linearno povezane
i to se naziva Easterlinov paradoks. Točnije, ukoliko su
zadovoljene osnovne životne potrebe pojedinca, povećanje
materijalnog bogatstva neće značajno utjecati na subjektivnu
mjeru kvalitete života'', objašnjavaju Trbus i Rajhvan
Bulat.
VEZANE VIJESTI
- Što radi država: 'Podrška mentalnom zdravlju treba biti dostupnija svima, a ne samo povlaštenima'
- Propaganda zdravog života 'vrišti' sa svih strana, ali mentalno zdravlje ima samo dvije opcije: Tabu ili trivija
''Jedno od objašnjenja je i u samom ekonomskom rastu uzimajući u obzir negativne učinke gospodarskog rasta, kao što su: zagađenje, nejednakost, kriminal i stres. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Svi ovi događaji pretvaraju naše okruženje u sve manje dobrodošlo za životinjske i biljne vrste, a onda i za ljude. Zbog toga, pitanje kako sačuvati okoliš i time ljudski osjećaj dobrobiti, postaje jedan od važnih predmeta istraživanja sreće'', pišu psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva.
Zelenilo i izgradnja - što sreća ima s tim?
Kada govorimo o osjećaju subjektivne dobrobiti, jedna od najvažnijih briga je zaustavljanje degradacija zelenog okruženja. Mnoge studije, naglašavaju psihologinje, jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, a da je zelenilo važno pokazuje i niz podataka:
- Vjerojatnije je da će osoba okružena zelenim pogledom i krajolikom biti sretnija od osobe koje živi u manje kvalitetnom, betoniziranom okruženju. Istraživanja pokazuju da ljudi imaju duži životni vijek i bolji osjećaj subjektivne dobrobiti kada borave u području sa zelenijim okruženjem
- Provođenje vremena u prirodi (u kojoj se osjećamo sigurno) reducira stres (snizuje krvni tlak, razinu hormona stresa – kortizola, pobuđenost središnjeg živčanog sustava, anksioznost, agresivnost, ADHD, povećava imunitet, samopoštovanje, bolje raspoloženje i mentalno zdravlje)
- Okruženje zelenilom poboljšava radnu efikasnost i pomaže u ublažavanju negativnih zdravstvenih stanja
- Usporedba dva susjedstva s različitom količinom zelenila pokazuje veću razinu sreće u zelenijem susjedstvu i to zato što su oni zadovoljniji svojim kvartom; pogled iz dnevnog boravka na zelenilo značajan je za veće zadovoljstvo susjedstvom
Zeleno okruženje važno je i za dobrobit djece i mladih:
- Količina zelenog prostora proporcionalno povezana s dobrobiti tijekom cijelog djetinjstva, a podaci, pokazuju da je još važnija za adolescente
- Sve češći projekti izgradnja parkova u velikim gradovima, škola okruženih drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom) posljedica su znanja koja dobivamo kroz ovakva istraživanja
''U longitudinalnoj studiji slučaja u Pennsylvaniji za razdoblje od 1972. do 1982. otkriveno je da je stopa oporavka pacijenata koji su imali sobe s pogledom na drveće bila mnogo veća od onih koji su bili u sobama sa zidom od opeke. Također, oni okruženi pogledom na zelenilo zahtijevali su mnogo manje lijekova'', ističu Trbus i Rajhvan Bulat.
U ovom kontekstu potrebno je istaknuti i to da je veliki dio osjećaja subjektivne dobrobiti pozitivno povezan (iako ne linearno) s boljim upravljanjem. Dobro upravljanje možemo definirati kao postojanje transparentnosti te sudjelovanje građana u donošenju odluka, otvorenu vlast i efikasno upravljanje sredstvima i proračunom neke zajednice ili države. Drugim riječima, ako građani imaju osjećaj vladavine prava i da su njihova sredstva i resursi dobro korišteni i čuvani, uz očuvane zelene površine, sigurniji smo da ćemo imati i zdravije i zadovoljnije građane.
Psihologe i psihologinje često pitaju da komentiraju rezultate koje Hrvatska postiže na međunarodnim mjerenjima tzv. “indexa sreće”, a psihologinje Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD) zaključuju: ''Rezultati psihologijskih istraživanja neosporno pokazuju da su, uz još neke druge faktore, zelenilo u gradu kao i osjećaj da se gradske vlasti prilikom odlučivanja vode potrebama građanki i građana u ovom kontekstu od izrazite važnosti''.
VEZANE VIJESTI
Urbano zelenilo nezamjenjivi je element gradskog krajobraza i
preduvjet je za zdrav, ugodan i lijep život ljudi u gradu, a
već sada oko 70 posto europskog stanovništva živi u gradovima.
Stoga struka, pogotovo krajobrazni arhitekti često upozoravaju da
je urbano zelenilo jedini prirodni, živi element, urbane
strukture i nipošto ga ne smijemo zanemariti, ugroziti i
'žrtvovati'. Svjesni sve naglašenijih pritisaka gradnje i
razvoja, upravo su krajobrazni arhitekti nezamjenjivi dio
multidisciplinarne skupine prostornih planera, kojima je važna
zadaća 'pomiriti' potrebe razvoja i gradnje s vitalno važnom
potrebom očuvanja zelene infrastrukture gradova.
Također, grada, na to valja uvijek iznova podsjetiti,
nema bez građanki građana, a oni su sve više svjesni
javnog prostora i stoga bi generalni urbanistički planovi (GUP)
trebali služiti ravnoteži i razvoju grada, a ne zadovoljenju
trenutnih potreba onih na vlasti. Koliko to (ne) razumiju oni
koji te planove izrađuju i gradom upravljaju, vidimo na primjeru
Zagreba, kao i koliko građane (ne) uključuju u kreiranje
gradskih odluka. Da može i drugačije, podsjetimo, pokazuju
primjeri Kutine i Koprivnice, koji aktivno rade na uključivanju
stanovnika i stanovnica u stvaranje urbanih prostora u kojima
žive i rade.
VEZANE VIJESTI
