Zagrebački poduzetnik, 37-godišnji Filip Višić, odlučio se upustiti u avanturu gradnje obiteljske kuće svjestan da će do krova nad glavom za svoju obitelj morati najprije proći mnogo šaltera te usput potrošiti gomilu živaca i novca kako bi preživio hrvatsku "šaltersku stvarnost".
Hrvatska, naime, spada među najbirokratsklije države na svijetu, u što se uvjeri svatko tko uđe u državne institucije tražeći neki poslovno ili privatno uvjetovani dokument.
Sve etape u gradnji kuće opisuje u blogu
Sve je to iskusio i Višić, inače član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra, koji je sa svojom 35-godišnjom suprugom Larom te kćeri i sinom odlučio krenuti u projekt pod nazivom "Moja kuća". Taj projekt podrazumijeva inventivno digitalno djelo dokumentiranja svih etapa izgradnje vlastitog doma kroz šumu hrvatske birokracije, nepreglednu hrpu dokumentacije, široku problematiku kreditiranja, glavobolje financiranja, mučninu projektiranja, ali i pronalaska majstora, potrebnog materijala te izvedbe svih radova.
Jedna od najtežih etapa svakako je ishođenje potrebne dokumentacije za gradnju kuće što Višić detaljno opisuje kroz svoj blog, te uz web video ističući da će u slučaju mu biti potrebno i četiri godine da u cijelosti riješi sve vlasništvo ("papirologiju") na parceli gradnje.
Najmanje tri mjeseca za 'papirologiju'
"Potrebna dokumentacija za izgradnju kuće obuhvaća idejni projekt gradnje, rješenje o uvjetima građenja, dokaz o vlasništvu, geodetski elaborat te, ako je potrebno rušiti staru kuću kako bi se sagradila nova kao u našem slučaju, treba provjeriti i uvjete gradnje u općinskom odsjeku za graditeljstvo i urbanizam. Za naš objekt bilo je potrebno dokazati legitimitet (građevinska dozvola s nacrtima ili potvrda iz katastra da je isti izgrađen prije veljače 1968. godine) prijašnjeg objekta i svu popratnu dokumentaciju o legalizaciji ukoliko se ista radila.
Ako ne postoje nacrti prijašnjeg objekta tada je potrebno napraviti arhitektonsko snimanje i iscrtavanje projekta što će kasnije služiti za smanjenje troškova komunalne naknade za novi objekt. Sve skupa vremenski najmanje tri mjeseca hodanja i vađenja dokumenata, što je vrlo optimistična prognoza koliko će vam trebati dana (mjeseci, godina) da odradite ovaj dio papirologije", ističe Višić.
Tomu dodaje da je posebno poglavlje obilazaka šaltera dogovor oko priključaka na opskrbu električnom energijom, plinom, vodom, kanalizaciju, telefon...
Filip Višić s obitelji na gradilištu obiteljske kuće
'I u birokraciji ima svijetlih primjera'
U hrvanju s hrvatskom birokracijom problema, kaže Višić, ima previše, a najčešći su ti što sami službenici plaćeni da rade svoj posao, ne znaju ili ne žele raditi te pružaju krive, a nerijetko i proturječne informacije o istom slučaju. Stoga ne začuđuje, kaže, da čak i kada prikupite sve informacije opet ne znate što točno trebate činiti i što od dokumentacije morate imati. Ipak, ističe da i u takvoj birokraciji ima svijetlih primjera.
"Pohvalno je što postoji aplikacija e-građanin pa nije bilo potrebno odlaziti na dva mjesta kako bi se ishodili dokumenti o vlasništvu. Ukoliko je vrijeme godišnjih odmora ishođenje građevinske dozvole produžuje se za otprilike dva mjeseca jer službenika nema, a nitko ih ne mijenja u to vrijeme. Što se tiče isključenja priključaka, sve se relativno brzo obavilo, a posebno treba pohvaliti zagrebačku Gradsku Plinaru jer su sve izvršili u roku, naravno nakon izvršene uplate", prepričava Višić svoja pozitivna iskustva.
'Čak smo razmišljali o odlasku iz Hrvatske'
Višićev blog Moja Kuća – prvi takvog tipa u Hrvatskoj koji obuhvaća sve etape od financiranja i pripreme glavnog plana, preko rušenja i gradnje objekta, pa do uređenja interijera i okućnice, bila je posve razumljiva digitalna gesta u koju je, kaže, pretočio svoju obiteljsku stvarnost.
"Svi govore o demografskoj obnovi, o potpori mladim ljudima da bi zasnovali obitelj, da bi ostali u Hrvatskoj, a nitko ne govori koliki nas problemi u navedenom čekaju. Pa sam odlučio pisati i snimati sve što radim i sve što prolazim gradeći vlastiti krov nad glavom. Supruga i ja smo razmišljali o odlasku iz Hrvatske, no ipak smo ostali.
Rođenjem prvog djeteta shvatili smo kako je vrijeme za odluku o kupnji veće nekretnine no što je ova u kojoj trenutno živimo, a živimo u stanu koji nije dovoljno velik za sada već četveročlanu obitelj. I sada se lovimo u koštac s hrvatskom stvarnošću, koju kroz blog Moja kuća želim objektivno, bez uvijanja, kroz i najsitniji detalj koji nekome može biti od koristi, pokazati kakav je to križni put. I vjerujem da ću uspjeti u dva cilja: da to zorno prikažem i da sagradim kuću za dvije godine koliko sam procijenio da mi treba vremena", kazao je ovaj mladi zagrebački poduzetnik.
