I dok je, doduše puževim koracima, krenula obnova obiteljskih kuća na Banovini, Zagrepčani i Zagorci još čekaju taj dan.
Bolno i žalosno. Tako nam Dijana opisuje trenutak potresa u kojem je sa suprugom i troje djece ostala bez krova nad glavom.
„Jako teško. Dijete malo, zima, snijeg je padao, izlaziti iz
kuće, stvari uzeti brzo. A žalosno“, kazala je Dijana
Božić iz Gornje Stubice.
No, još je žalosnije što već gotovo dvije godine čekaju na
rušenje svoje kuće. Obećano im je još na jesen, da bi iz mjeseca
u mjesec slušali izlike.
„Trebate neki još papir priložiti, pa izjave, pa da oni za ništa
ne odgovaraju, pa budemo za mjesec dana, pa odgađa se radi loše
vremena. Eto mi još čekamo. Sad zadnje, nadamo se da bude za
mjesec, dva. Evo, toliko vjerujemo u ovu državu da bude napokon i
to srušeno“, objasnila je Dijana Božić.
Obnova je prije dva dana krenula na kapeli u Slanom Potoku.
Radovi se financiraju iz Fonda solidarnosti.
„Na ovoj kapeli će se sanirati sva ova napuknuća. Sanirat će se
određena ojačanja i prema onome što sam s velečasnim Nikolom
razgovarao oko milijun i pol tisuća kuna zasad su vrijedni ovi
radovi“, izjavio je Jasmin Krizmanić
(HNS-liberalni demokrati), načelnik Gornje Stubice.
A onda će valjda i kuće. U Gornjoj Stubici s crvenom oznakom ih
je 34.
„Mi očekujemo tokom ljeta da bi se konačno krenulo s tim
radovima. Prošlo je dvije godine, čeka se poprilično dugo, svi
smo na neki način nervozni“, poručio je Krizmanić.
Nada se tome i 14 obitelji smještenih u kampu Jezerčica. Iako im
ovdje nije loše, ni u snu nisu mislili da će morati provesti čak
dvije godine. Treću ne žele.
„Lijepo za živjeti, ali nije to to. To je skučen prostor, nije to
moje dvorište. Ja se nadam da će krenuti jer prije par dana baš
su došli iz Ministarstva i to su sve poslikali i rekli su da bi
sad trebalo na proljeće sve krenuti“, rekao je Josip
Mucak iz Gornje Stubice.
Jer baš kao i stradali na Banovini i u Zagrebu, samo žele
povratak u svoj dom.