Vlada je, podsjetimo, početkom svibnja dala suglasnost na prijenos ugovora o koncesiji za crpljenje vode s Jamnice na Jamnicu plus, koja je od Ministarstva zaštite okoliša i energetike zatražila prijenos ugovora o koncesiji za crpljenje termalne vode za tehnološke potrebe i za prodaju na tržištu.
S obzirom na to da se sva imovina Jamnice prenosi kao gospodarska cjelina na Jamnicu plus, prijenosom ugovora koncesije ugovorene količine zahvaćene vode ostaju iste kao i rok na koji je prvotno dana koncesija. Naznačeno je i da će Ministarstvo u roku od 60 dana sklopiti dodatak postojećem ugovoru koncesiji, a sve isto odnosi se i na prijenos koncesije za crpljenje mineralnih voda.
Sjednica Vlade
Sjednica Vlade (Patrik Macek/Pixsell)
Hrvatski pravni centar (HPC) ovih je dana uputio prijedlog Andreju Plenkoviću da promijeni Vladinu odluku upozoravajući da se radi o interesnom pitanju i pozivaju Banske dvore da koncesiju povjere javnom poduzeću jer je voda opće dobro i ljudsko pravo.
''Riječ je o ugovorima sklopljenim za vrijeme važenja raznih pravnih režima kojima je voda, kao ljudsko pravo i opće dobro, bila nedovoljno zaštićena i u velikoj mjeri prepuštena volji koncesionara. Brojne kontradikcije pojavljivale su se prilikom dodjeljivanja tih koncesija, a sada se takvi ugovori prenose na novog koncesionara, čime se neodgovorno i nezakonito postupanje nastavlja'', upozorava u pismu Plenkoviću predsjednica HPC-a Goranka Lalić Novak s Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Koncesije same, ali i njihov prijenos na zrcalna društva i ne samo kada je voda u pitanju – sjetimo se pitanja zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, intrigiraju javnost već duže vrijeme. Jamnica je, pak, posebna priča s obzirom na to da je jedno od najznačajnijih hrvatskih poduzeća – riječ je o zdravoj profitabilnoj kompaniji čiji udio na hrvatskom tržištu iznosi više od dvije trećine tržišnog udjela flaširane vode u RH. A odnos prema koncesiji i ranije je bio pod upitnikom s obzirom na to da se propitivalo u dijelu javnosti je li plaćala ono što je zahvaćala na adekvatan način?
(Marko Lukunic/PIXSELL)
Iako se često pitanje Jamnice propitivalo u nacionalističkom ključu – 'samo da ne ode u tuđe ruke', često se zaboravlja iskustvu unatoč da strani vlasnici ne moraju nužno biti lošiji od domaćih. Pritom je važno podsjetiti i da voda ne može biti u vlasništvu. Ona je opće dobro i može se povjeriti gospodarskom subjektu na korištenje, time i na ostvarivanje profita, za što je potrebno dobiti koncesiju.
No s obzirom na to da je povijest regulacije instituta koncesije i njezine primjene puna nedorečenosti i nepravilnosti, HPC je i ranije upozoravao Sabor i Vladu da u restrukturiranju Agrokora posebnu pozornost posveti upravo pitanjima prijenosa koncesije za crpljenje vode koju ima Jamnica.
''Očito prenošenje postojećih ugovora na novog koncesionara Vlada smatra tehničkim pitanjem, no s obzirom na upitnu kvalitetu tih ugovora radi se zasigurno o interesnom, tj. političkom pitanju'', ističe HPC, koji je još prije dvije godine upozoravao Vladu da u slučaju Jamnice ne prenese ugovore o koncesijama za korištenje vode na nove koncesionare jer su sklopljeni za vrijeme važenja raznih pravnih režima.
Kako podsjećaju, čak i u vrijeme kada je to područje reguliralo samo 10 članaka Zakona o koncesijama iz 1992. godine od kojih čak ni lako primjenjiva odredba o osnivanju registra koncesija nije provedena prije 2004. godine, a istovremeno i propisi koji su uređivali područje voda u pogledu koncesija bili su vrlo nedorađeni.
koja je razlika između destilirane i demineralizirane vode
(Pixabay)
''Takvim reguliranje voda kao opće dobro i ljudsko pravo bila je
nedovoljno zaštićena i u velikoj mjeri prepuštena volji
koncesionara. Na temelju odluka Vlade RH jedan od koncesijskih
ugovora sklopljenih u takvim pravnim režimima prijenosom na novu
pravnu osobu sada važi do 2032. godine, a drugi do 2019. godine.
Gotovo je apsurdno da se koncesijski ugovor za crpljenje iz
bušotine Sveta Jana sklopljen 2002. godine na temelju odluka
Vlade pozivom na Zakon o vodama iz 1995. sada prenosi na novog
koncesionara pozivom na važeći Zakon o vodama. Do 2029. godine
može se crpiti mineralna voda iz Pisarovine na temelju odluke od
12. studenog 2009. bez pozivanja na tada važeći Zakon o
koncesijama iz 2008. godine'', upozorava HPC.
Ističu da su to primjeri brojnih kontradikcija prilikom
dodjeljivanja koncesija koje se uporno nastavljaju, a sada kada
je, smatraju, ''bilo vrijeme da se takvi upitni ugovori ne
prenose na nekog trećeg i da se konačno afirmira vladavina prava,
neodgovorno i nezakonito postupanje se nastavlja''. Stoga se
postavlja pitanje jesu li stručne službe nadležnih tijela pomno
analizirale postojeće ugovore da bi se s punom odgovornošću
predložile nužne promjene za zaštitu vode kao ljudskog prava i
općeg dobra.
Interes multinacionalnih i drugih kompanija za biznis s vodom
samo raste, a riječ o, upozoravaju, ''biznisu gotovo bez rizika''
pa stoga žale što nije razmatrana mogućnost da se koncesije za
vodu povjere javnom poduzeću.
''Koncesije u privatnim rukama nisu garancija dobrog upravljanja,
a posebno kada je u pitanju održivost najvažnijeg resursa – vode.
U slučaju da se koncesije povjeren javnom poduzeću, dobit koja je
neupitna ulazila bi u državni proračun i mogla bi se
distribuirati za potrebe javnog sektora – zdravstvo, obrazovanje
… - čime bismo se najviše približili idealu općeg dobra za dobro
svih'', zaključuju u Hrvatskom pravnom centru.
(Pixabay)
Od Vlade očekuju da pažljivo sve razmotri i da odluči da se
izrade novi ugovori visoke kvalitete koji jasno određuju
međusobna prava, obaveze i odgovornosti, vodeći naročito računa o
zaštiti vode kao općeg dobra i time potvrđujući da Vlada želi u
najvećoj mogućoj mjeri štititi interese Republike Hrvatske.
Jamnica plus, podsjetimo, nalazi se u sastavu Fortenova grupe u većinskom vlasništvu ruskih banaka, a Vlada je prenijela koncesije za crpljenje termalnih voda iz bušotine Sveta Jana te za crpljenje mineralnih voda iz bunara Pisarovina.
Ta je odluka Vlade došla usred zategnute atmosfere s obzirom na prijenos koncesija na zemljište s bivših Agrokorovih kompanija na zrcalne tvrtke Fortenova grupe. Naime, dvadesetak načelnika i gradonačelnika u Slavoniji protivi se automatskom prijenosu koncesije na zrcalne tvrtke iz bivšeg koncerna Agrokor, koje nisu podmirivale sve troškove, a traže i veće cijene. Dobili su i potporu Hrvatske udruge poljoprivrednika koja je bila najavila i da će, ako dođe do prijenosa podnijeti kaznene prijave protiv djelatnika i dužnosnika Ministarstva poljoprivrede te protiv onih koji će potpisati ugovore o prijenosu koncesija.
Kad je riječ o koncesijama za vodu, valja podsjetiti i na analizu Instituta za političku ekologiju i Zelene akcije 'Poruka u boci', koja je pokazala da je sustav koncesija za flaširanje vode u Hrvatskoj i dalje nedovoljno transparentan te da postoje velike nepodudarnosti, između podataka najrelevantnijih državnih institucija, o količini crpljene vode pojedinih proizvođača, na temelju čega se plaća naknada.
izvor rijeke Save
(Pixabay)
S obzirom na sve navedeno, poticaj je ovo za otvaranje široke rasprave o našem odnosu prema vodi koja u slučaju Hrvatske predstavlja jedno od najvećih bogatstava te za podizanje kulture dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru.
U svakom slučaju, jasno je da voda kao ljudsko pravo ni u kojem slučaju ne smije biti privatizirana, a na slučajevima gradova popu Berlina i Pariza pokazalo se i da privatizacija komunalnih usluga općenito nije rješenje za bolje upravljanje, već su to kompetencije i društvena odgovornost.
I da, u susjedstvu nam je Ljubljana gdje je upravo tamošnja izgradnja mreže javnih česmi doprinijela izgradnji svijesti o važnosti vode što je rezultiralo i time da je Slovenija 2016. građanima i građankama Ustavom zajamčila pravo na pitku vodu kao javno dobro.
