Kada je Davor Filipović, neuspjeli kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba, dobio mjesto u Nadzornom odboru Ine, poziciju na kojoj se za minimalno posla dobiva mjesečno oko 18 tisuća kuna neto, izgledalo je kao da je namiren i osiguran, kao da su mu plaćene sve duševne boli koje je možda trpio dok je morao igrati ulogu kandidata za gradonačelnika u vrijeme dok je HDZ još vjerovao u Milana Bandića, te da ga se neće politički gurati dalje – jer se nedvosmisleno pokazalo da mu igra u visokoj politici baš i ne leži.
No, očigledno je bilo prerano za otpis Davora Filipovića, za njegovo pospremanje ili stranačko školovanje za neka buduća kadroviranja. Evo ga opet u punom sjaju, postaje glavna zvijezda dugo očekivane uskršnje rekonstrukcije Vlade, sretan i veseo kao malo dijete što preuzima jedan od najtežih i ključnih resora u Vladi, gospodarstvo i energetiku. A premijer za njega izgovara da će "brzo pohvatati konce". Kao da kaže da će mali Davor sigurno uspješno složiti novi lego kompletić, iako mu je u ruke tutnuo ozbiljnu konstrukciju za dob 12+, a mali Davor ima recimo pet godina.
Rezerva rezerve za Zagreb
Filipović, profesor ekonomije koji je akademsku karijeru započeo kao pripadnik nekoć moćne struje Darka Tipurića, politički se angažirao u zagrebačkom HDZ-u, ali postao je ozbiljnije politički vidljiv tek kada ga se kandidiralo, kao tešku rezervu, za gradonačelnika. Nakon što je odustao Domagoj Ivan Milošević, nakon što se nije htjelo žrtvovati Mislava Hermana, nakon što Plenković nije htio odobriti ponudu Damira Vanđelića, Davor Filipović je uletio u ring i odlučio se za gard samouvjerenosti i bahatosti kakva se rijetko viđa. Već tada je po stranačkoj liniji bio i predsjednik NO Hrvatskih šuma, državne tvrtke čiji je predsjednik Uprave, Krunoslav Jakupčić, završio na optužnici USKOK-a zbog Afere Vjetroelektrane, što je Net.hr prvi problematizirao, a onda mu je jedan od donatora u kampanji bio upravo optuženi Jakupčić – no Filipović je nakon otkrića tu donaciju vratio. Neiskusan u javnim nastupima, vrtio je iste rečenice i zaključio da je napad najbolja obrana, a nakon izbornog fijaska, Andrej Plenković je odlučio napasti medije – jer se nekoliko puta dogodilo da se Davora Filipovića nazvalo drugim imenom. Damir.
Bila je to samo obrana do zadnjeg trzaja svog očigledno neuspjelog kandidata, i to ne njega osobno nego filozofije u kojoj se moglo pomisliti da bi Davor Filipović mogao biti dobar kandidat. Za Plenkovića je forsiranje Filipovića, unatoč svim istraživanjima javnog mnijenja i unatoč evidentno neuspjelim javnim nastupima i nemogućnosti da eksplicira političke ideje, ako ih uopće ima, postalo svojevrsno nadmetanje s hrvatskom javnošću. Kao da je poručivao: Ako ja odlučim da je Filipović super, onda izvolite prihvatiti da je super.
Rano i uspješno uključivanje u HDZ
Davor Filipović je doktorirao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu već u dobi od 26 godina i nitko ne spori to postignuće, ili njegova teorijska znanja iz ekonomije, no, kada se prati njegova biografija ne može se ne zapaziti da je tek njegovo učlanjenje u HDZ rasplamsalo njegovu karijeru. Drugim riječima, ima još mnogo ekonomista, i doktora ekonomije, koji nisu takvom brzinom počeli skupljati mjesta u nadzornim odborima ili se gurati da postanu idealni kandidati za gradonačelnička ili već neka druga mjesta. Filipović nije zablistao na akademskoj sceni, nije izrastao u autoritet negdje drugdje, pa se onda okušao u politici. On je vrlo rano zaključio da je za bavljenje politikom u Hrvatskoj potrebno prije svega naći put do srca predsjednika stranke. I on se tome očigledno strastveno posvetio. Filipović je svojim javnim nastupima, svojim biserima pred mikrofonima, svojim mahnitim jurišanjima u kojima je bio spreman trpjeti razna poniženja samo ne da mu netko dira predsjednika stranke, dospio u kratkom roku u sam vrh idealnih HDZ-ovaca po mjeri Andreja Plenkovića.
Gotovo da je razumljivo veselje s kojim Davor Filipović sada ulazi u Vladu. On nesumnjivo osjeća potrebu za novom šansom da pokaže hrvatskoj javnosti da je ipak materijal za političara. No, je li mjesto ministra gospodarstva i održivog razvoja baš najprimjerenije za trening novopečenog političara, za eksperiment može li Davor Filipović funkcionirati na poziciji na kojoj bi Hrvatska trebala najmudrijeg i najodlučnijeg političara s dubokim ekspertnim znanjem i sjajnim organizacijskim sposobnostima?
Što je najbitnije za ministra?
Filipović sigurno želi pokazati svoja znanja iz ekonomije, kako razumije brojke i organizaciju, ali činjenica je da kao predsjednik NO Hrvatskih šuma nije donio neke osobito vidljive promjene koje bi se mogle pripisati njegovom ekspertnom znanju. Kao član NO Ine jedva da je stigao ubrati nekoliko impresivnih mjesečnih naknada, pa niti nema materijala na temelju kojeg bi se moglo procjenjivati njegovu primjenu teorije u praksi na kompleksnom slučaju Ine. No, je li uopće važno za mjesto ministra gospodarstva i održivog razvoja ekspertno poznavanje tematike ili je ipak presudna spremnost ispunjavanja zadataka koje propisuje Andrej Plenković i njegov energetski lobi? Ako se analizira funkcioniranje dosadašnjeg ministra, Tomislava Ćorića, mora se priznati da je značajno često u njegovim postupcima provirivalo ono je kreirano u pozadinskim lobističkim operacijama u kojima još uvijek ima značajnu ulogu HDZ-ov senior Mate Granić (i njegov brat, Goran Granić, predsjednik NO HEP-a). Za Davora Filipovića se sa sigurnošću može reći da je čovjek kontinuiteta. Timski igrač. Čovjek koji je beskrajno lojalan Andreju Plenkoviću.
Unatoč svim doktoratima i ekspertnim znanjima za Filipovića je prije svega jasno da je on tip političara koji će skočiti i vlastitim prsima zaustaviti "metak" namijenjen Plenkoviću. Od lojalnih, on je najlojalniji. Za Plenkovića nesumnjivo čisti simbol budućnosti HDZ-a.
Motivacija na najjače, ali...
Možda je on mogao ostati lijepo u hladovini, malo predavati na fakultetu, malo nastupati u Gradskoj skupštini, ubirati naknade u nadzornim odborima Ine i Hrvatskih šuma, ali isto tako je – i zbog svega toga – on morao biti spreman odgovoriti na svaki poziv Andreja Plenkovića. Možda je Plenković i pokušao pronaći nekog drugog za zamjenu dosadašnjeg ministra Tomislava Ćorića koji se iznenada umorio nakon što je otkriveno da je njegov pomoćnik Domagoj Validžić svjedočio da je u Aferi Vjetroelektrana radio sve po njegovu nalogu, no, sigurno je bilo malo onih koji su spremni preuzeti taj osjetljivi resor na pola mandata Vlade koja je izuzetno nepopularna.
Davor Filipović sigurno nije dvojio niti sekunde. Kao da je već čekao u predvorju. Uvijek spreman na žrtvu. I gorljivo željan nove šanse da pokaže da može više od onog što je pokazao kao kandidat za gradonačelnika. Stoga bi se moglo reći da je Hrvatska sada dobila eksperimentalnog ministra. Resor gospodarstva i energetike biti će prostor za treniranje Plenkovićeva miljenika Filipovića, za dokazivanje da on ipak može. Možda uspije, a možda i ne. Uostalom, ključno je da pohvata konce prema pozadinskom kreiranju energetske slike o čemu odlučuju krupniji igrači, a ministar je tu samo sekundant.
