Varljiva 'renesansna' HŽ-a: 'Milijarde zvuče impresivno, ali to neće promijeniti stvarnost na tračnicama'
Aktualna najava zamašnih ulaganja u željezničku infrastrukturu razlikuje se od prethodnih po konkretnom visokom iznosu predviđenih investicija. No sam novac nipošto neće biti dovoljan za željeni napredak
Koliko je puta s pozicije državnih vlasti RH samo u ovom stoljeću najavljena obnova i razvoj Hrvatskih željeznica, bilo bi krajnje teško prebrojati makar i približno. Računajući formalne,
službene planove, kao i neobavezne izjave vladajućih političara, zacijelo je posrijedi na desetke takvih obećanja i projekcija, od najobuhvatnijih rekonstrukcija željezničke mreže do pojedinačnih zahvata na ključnim dijelovima pruge ili ukupnog sustava. No s kraja prošle godine aktualan je najnoviji 10-godišnji program te vrste, s više nego konkretnim iznosima i predviđenim Akcijskim planom za ovu i sljedeću godinu, piše Deutsche Welle (DW).Ukratko, najava glasi da bi kroz narednih desetak godina imalo biti uloženo oko šest milijardi eura, što europsko-unijskih, a što hrvatsko-javnoproračunskih, za temeljiti preporod toga izrazito zapuštenog sektora u RH. Također, poznato je da navedeni prvi dvogodišnji Akcijski plan predviđa investicije za infrastrukturu u iznosu od 683 milijuna eura. No javna rasprava o tom planu, dovršena prošli mjesec, na površinu je iznijela i neke dubioze koje uz neslavnu prošlost upravljanja HŽ-om slute da bi tu ponešto moglo poći fatalno ukrivo, uz nejasnu potrošnju navedene visoke sume.
Poraz javnog interesa
Zelena akcija, ekološko-aktivistička organizacija iz Zagreba, naime, u raspravu je uputile primjedbe da u planu izostaju konkretni podaci o predviđenoj količini elektrifikacije željezničke pruge. To već samo po sebi zvuči veoma neobično, naročito kad se barata precizno navedenim iznosima troška, ali to nije jedini nedostatak plana, kao što drže u Zelenoj akciji. Još više iznenađuje izostajanje specifikacija o povećanju brzine vožnje na najvažnijim pružnim koridorima pa je DW o tome najprije porazgovarao s Bernardom Ivčićem, voditeljem teme održivog prometa u Zelenoj akciji.
"Izostanak konkretnih podataka o elektrifikaciji i brzinama pokazuje da se ključne klimatske i prometne politike svodi na deklarativne ciljeve, bez preuzimanja jasnih obaveza. Ako ne znamo koliko će se kilometara elektrificirati, koliko će se povećati brzine na glavnim željezničkim koridorima i koji se dio ukupnog budžeta preusmjerava u mjere koje izravno smanjuju emisije, ne možemo pratiti učinke“, kaže Ivčić. Po njegovom mišljenju, to bi vjerojatno i mogao biti cilj izrađivača Akcijskog plana - obećati što manje konkretnih mjera, što naš sugovornik smatra poražavajućim u pogledu javnog interesa.
On ističe da niti jedan dosadašnji sastav Vlade RH nije imao odlučnosti da unaprijedi upravljanje tim kompleksnim sustavom. Ukidane su linije, noćni vlakovi, pojedine trase pruga su stavljane izvan funkcije, a ukupan problem nadilazi temu ovog Akcijskog plana koji je usmjeren na infrastrukturu. No cijeli sustav je zapostavljen, uz određene pojedinačne, izdvojene pozitivne pomake, mada još uvijek podaleko od često spominjane "renesanse“ HŽ-a. "Ako hoćemo željeznicu koja bi bila istinska alternativa cestovnom, a u nekim slučajevima i zračnom prometu“, zaključuje Bernard Ivčić, "nužno je modernizirati infrastrukturu znatno većom brzinom od planirane".
Nastavak više negativnih trendova
Katarina Mindum, politologinja te nekadašnja dugogodišnja potpredsjednica Sindikata željezničara Hrvatske, mišljenja je da ključni problem predstavljenog Akcijskog plana nije u samoj ambiciji, nego u nedostatku mjerljivosti i političke hrabrosti predlagatelja. "Plan ostavlja dojam još jedne programske najave bez stvarne težine. Primjedbe Zelene akcije pogađaju srž: nema jasnih specifikacija o elektrifikaciji, povećanju brzina i smanjenju štetnih emisija, odnosno onoga što bi željeznicu učinilo konkurentnom i klimatski relevantnom“, rekla je Mindum za DW.
Ona podsjeća da je kroz desetljeća sličnih najava svejedno nastavljen trend pada konkurentnosti željezničkog u odnosu na cestovni prijevoz, kao i trend ukidanja linija i zapostavljanja radnika. Šest milijardi eura ovdje zvuči impresivno, ali Katarina Mindum pribojava se da, s obzirom na izostanak konkretnijih projektnih specifikacija, ni to neće promijeniti stvarnost na hrvatskim tračnicama.Ona podsjeća da je Hrvatska već imala značajnih problema s povlačenjem EU-sredstava za željezničke projekte, a to se reflektiralo i na povrat ili re-alokaciju dijela novca, te na poteškoće u samoj realizaciji projekata.
"Mnogi su od tih problema i dalje prisutni“, nastavila je, "primjerice, administrativni sustav koji je i dalje spor, dok se projekti često započinju bez pune projektne spremnosti.“ Uz nedostatak izvođača i rast cijena radova uslijed inflacije, uz kompleksne imovinsko-pravne odnose, uz kašnjenja te izmjene projekata i sporost javne nabave, ključna prepreka po uvjerenju Katarine Mindum nije nedostatak novca, nego provedbena sposobnost sustava i izostanak jasne odgovornosti. "Drugim riječima: problem nije u tome hoće li se ulagati, nego u što, kako i s kojim mjerljivim učinkom“, smatra ona.
Izostanak fokusa na ljude
Bez toga, ulaganja će poboljšati infrastrukturu, ali neće vratiti povjerenje putnika ni konkurentnost željeznice. Ne treba pritom zanemariti ni činjenicu da su neka obećanja posebno teško ostvariva, ne zbog tehničkih, nego zbog institucionalnih i političkih okolnosti i razloga. Utoliko je kod hrvatske prometno-političke strategije upadljiviji manjak svake kadrovske i organizacijske reforme (i) u željezničkom sektoru. "Plan se fokusira na infrastrukturu“, precizirala je Mindum, "ali gotovo uopće ne i na ljude, a bez stabilne radne snage, znanja i boljih uvjeta rada, ni najbolja infrastruktura neće funkcionirati.“
Ujedno je to i pokazatelj da se problemi željeznice u RH ne mogu riješiti samo betonom i tračnicama, kao što nam je kazala Katarina Mindum. Uostalom, željeznica traži kontinuitet od barem 10–15 godina, a ne deklaracije po mandatima. "Budući da je većina velikih ulaganja gurnuta 'u drugu fazu' nakon prve dvije godine, realan je rizik da plan opet zapne na promjeni vlada, prioriteta ili administrativnim uskim grlima te razvodnjavanju odgovornosti“, drži ova politologinja. Stoga i Akcijski plan do daljnjeg ostaje dokument s dobrim naslovom i uvjerljivom financijskom pozadinom, ali nepouzdanim učinkom, zaključuje DW.
POGLEDAJTE VIDEO: Najavljena velika renesansa željeznica! Evo kada će hrvatski vlakovi postati brži od konja