"Taman jučer pohvalim Antarktiku kako može biti pitoma i onda mi
ona danas pokaže svoje zube. Tako to valjda ide u životu. Uvijek
je bolje šutjeti. Ako su jučer uvjeti na ekspediciji bili
najbolji, danas su možda najizazovniji. Nadam se „ukupno“. A ne
„dosad“. Ali to ni ne čudi jer sam ušao u završni dio, u
predzadnju etapu.
Središnji dio ekspedicije, koji je iza mene, bio je relativno
ravan, teren je bio dobar, i svi koji se upuste u ovu
ekspediciju, u tom djelu rade najveću kilometražu. Od 86˚40′
kreće uzbrdica do 88 ˚15′ gdje počinje polarna visoravan. Obje te
završne etape imaju svoje vlastite izazove. Prva ima veliku
uzbrdicu ijako neravan teren sa velikim sastrugama oblikovanim
stalnim, snažnim vjetrom. Visoravan je pak ravna, uglavnom bez
vjetra sa stabilnim vremenom ali sa suhim teškim snijegom i sa
hladnoćama od -30˚C na niže. Visoravan je na 2800 metara
nadmorske visine, a sa nje kreću katabatički vjetrovi koji se
ruše prema obali Antarktike i u svom prvom djelu su najsnažniji.
Katabatički vjetrovi su oni koji jurišaju sa veće nadmorske
visine na nižu. A kad je riječ o nadmorskoj visini i količini
kisika, 2800 metara ovdje je ekvivalent 4500 metara u Alpama,
zbog toga što je u polarnim krajevima zemljina atmosfera znatno
tanja nego na manjim geografskim širinama.
Ja sam se danas popeo 300 metara, što je najviše dosada u jednom
danu. Sa sanjkama od oko 85 kila, snažnim vjetrom u prsa i sve
većim sastrugama, to je zaista puno. Trenutno se nalazim na 2150
metara visine. Od sad nadalje, nema više zezancije. Navukao sam
dodatni sloj odjeće i treći sloj rukavica. Moram stalno biti
koncentriran da nijednu stvar ne zaboravim dobro zaštititi ili
vezati da je ne otpuše vjetar. A što se tiče samog hodanja i
izloženosti elementima, to i dalje nije problem. Imam zaista
vrhunsku opremu. Kad se zabundam kao astronaut, ništa mi ne
smeta. Sav materijal mi je zaista učinkovito vjetronepropusan i
dobro diše. A šator je nevjerojatna utvrda. Ne mogu se načuditi
tome kako te dvije stjenke šatora učinkovito zaustavljaju snažan
vjetar i dopuštaju suncu da ga ugrije.
Ušao sam u zadnji dio ekspedicije koji je, kako i dolikuje pravom
„finishu“, možda i najveći izazov. Sada me čeka više uzbrdice,
više vjetra, teži teren i veća hladnoća. Ali lijepo je vidjeti da
sam još samo 3 stupnja geografske širine do cilja. Odnosno još
„samo“ 334 kilometara zračne linije do Južnog pola. I dalje mi je
to predaleko za zamisliti. Taktika je i dalje: „iz dana u dan“.
Korak po korak. Ne brinuti hoću li uspjeti u budućnosti, nego se
u sadašnjosti baviti uspješnošću."
28 km
11h15′ hodanja
5240 kalorija
Uzbrdica: 302 m
Ukupno: 818 km
Do Južnog pola: 334
U odnosu na plan: +8 km
Kamp 34: S 87˚00.369′ / W 081˚45.035′
Temperatura: -17˚C
Vjetar: 60 kmh
Windchill: -35 ˚C
