Naime, taj je sud presudio da je županjskom poduzetniku Anti Džiniću blokiravši mu u sudskom postupku imovinu vrijednu gotovo deset milijuna eura Hrvatska povrijedila pravo vlasništva, jer je blokada nepotrebno trajala više od deset godina i bila je neproporcionalna šteti iz optužnice što mu je stavljena na teret. Džinić godinama nije mogao raspolagati svojim nekretninama koje su mu bile zamrznute odlukom suda u Vukovaru.
Iako ga se u sudskom postupku teretilo za štetu od oko milijun eura, na kraju je proglašen krivim za 240 tisuća eura štete. Zamrzavanje višestruko vrjednijih nekretnina, prema mišljenju Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, bilo je neproporcionalno, tim više što je blokadu Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru na Džinićevu imovinu stavilo bez da ju je adekvatno procijenilo.
Ovaj slučaj mogao bi, ako se zakonske odredbe uskoro ne preciziraju, imati velikog odjeka u domaćim sudskim procesima. Naime, odvjetnici su već do sada u više navrata upozoravali na nesrazmjerno blokiranje imovine osumnjičenih osoba.
Tražio odmrzavanje imovine
Džinić, protiv kojeg se vodi postupak na Županijskom sudu u Vukovaru, u nekoliko je navrata od 2000. godine, kada je otvorena istraga protiv njega, tražio da mu se blokada s imovine ukloni. Upozoravao je da je sve učinjeno bez adekvatne procjene vrijednosti nekretnina što je dovelo u pitanje i njegovu egzistenciju, no svaki put od suda je dobio odbijenicu.
Ustavni sud RH kojem se također obratio s tužbom odbio je razmatrati njegov slučaj, smatrajući da Džinić svoj problem mora rješavati na sudovima koji su protiv njega vodili kazneni postupak.
Osuđen za četiri puta manju štetu
U lipnju 2014. godine, punih 14 godina od otvaranja istrage, vukovarski sud Džiniću je izrekao presudu kojom ga je proglasio krivim i kaznio s dvije godine zatvora, te s oduzimanjem imovinske koristi od 1,8 milijuna kuna. Iako je i tada tražio da mu se odmrzne preostali dio imovine, tome nije udovoljeno. Slučaj se u vrijeme dok ga je razmatrao Europski sud za ljudska prava nalazio u žalbenom postupku na Vrhovnom sudu RH.
U procesu što ga je Džinić pokrenuo tužbom Strasbourgu analizirani su hrvatski Zakon o kaznenom postupku, kao i Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem. Ocjenu ustavnosti ovog drugog zakona u međuvremenu je tražilo više domaćih odvjetnika, upozoravajući upravo na neproporcionalnost blokade imovine što ju omogućuje. Upozoreno je i da još nije usklađen s Direktivom 2014/42/EU koja traži implementaciju niza zaštitnih mehanizama kod blokade imovine u kaznenom postupku. No, Ustavni sud RH se o tim zahtjevima još nije očitovao.
Sada je Europski sud za ljudska prava dao novo moćno oružje odvjetnicima u borbi protiv neselektivnog zamrzavanja imovine.