tko pjeva, zlo ne misli / Tko smije pjevati u Lisinskom i je li zabavnoj glazbi mjesto tamo?

"I tebe sam sit kafano", kaže jedan od najpoznatijih hitova Harisa Džinovića.

Malo bi čudno zvučalo da pjeva "I tebe sam sit koncertna dvorano", ali kako god bilo, prekosutra će se hitovi Harisa Džinovića oriti Lisinskim. Karte su, naravno, odmah razgrabljene, iako je ambijent, u kojem će neokrunjeni kralj romske glazbe pjevati, daleko od kafanskog.

"Lisinski je moja velika ljubav ostao još iz vremena Sare Roma kad sam sjećam se, u realizaciji Koncertne direkcije Zagreb, imao sedam koncerata za redom. To je ipak nešto u karijeri pjevača, pogotovo u jednoj tako kultnoj dvorani", kaže Džinović.

Ali sve je više glasova kako je trebalo ostati na tim njegovim prošlim koncertima jer tek nedavno je Mišo Kovač u Lisinskom odirigirao svoje. Je li to malo previše oskvrnuća jednog hrama klasične glazbe?

"Zašto se takvi šund eventi događaju u nacionalnoj kući? Mogu reći da takvi događaji dovode do pojeftinjavanja ambijenta i prihvaćanja takvih događaja tamo pod normalno, što mislim da definitivno nije", kaže novinar Rolling Stonea Zoran Stajčić.

Ali ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Dražen Siriščević je već pokazao da je daleko od uštogljenog. Ured mu krase predmeti omiljenih Beatlesa o kojima priča s jednakim zanosom kao o gostovanju Bečke filharmonije. Smatra da niti dvorana kojom upravlja ne bi smjela biti zatvorena većini ljudi. A i Džinovićev nastup nisu organizirali, već samo iznajmili prostor.

"Bune se ljudi koji se brinu za visinu umejtničkog dosega. Haris Džinović je pjevao s najvećom divom Monserat Caballe. Ako je ona, koje je pjevala u Metropolitanu, a udostojila se izaći na pozornicu s Hariosom Džinovićem, ne znam zašto se onda njemu ne bi smjelo dozvoliti da izađe na pozornicu u Vatroslavu Lisinskom", kaže Siričević.

Za suprotna mišljenja ne treba otići daleko. Samo do ceste ispred Lisinskog.

"Ja mislim da u Lisinskom nije mjesto komercijalnoj muzici. Ipak bi trebala dominirati klasična muzika", "Haris Džinović ne spada u Lisinski", "Možda kad bi se napio, ali van Zagreba. Znači, dobra je to muzika kad si pod gasom", "Za mene ni jedan ni drugi pjevači nisu tih kategorija koji bi trebali na takvim mjestima nastupati. Razumijete? Oni su priučeni pjevači koje na žalost neka publika prihvaća", kažu neki od Zagrepčana na nastupe ovih glazbenika u Lisinskom.

Ali baš se kod Miše dogodilo nešto posebno. Čovjek i njegov bend završili su svirku, a dvoranom se još dugo orilo kao da nisu ni sišli s pozornice.

"Direktor mi je rekao da to još nije doživio, ali ja jesam", kaže Mišo Kovač.

"Uvijek mi se javljaju prijatelji koji sugeriraju nemoj, znaš. Ali kad se to dogodi i vidiš da dvije tisuće ljudi izlazi iz dvorane sretno, a neki ni ne izlaze već ostaju pjevati, onda šta je svrha ove dvorane? Njena je svrha da ljudi ulaze radosni i iz nje izlaze još radosniji. To je dogodilo na Miši, to će se vjerojatno dogoditi na Harisu Džinoviću, a to se događa i na koncertima naše ozbiljne glazbe na kojima ostajem od početka do kraja", kaže ravnatelj KD Vatroslav Lisinski Siriščević.

Da Lisinski tu i tamo ne ugosti nekoga na čiji je nastup najbolje doći nacvrcan, teško bi se mogli financirati nastupi one prave glazbene elite koju svi prizivaju.
Ista ta dvorana je do sada ugošćivala razne glazbenike i nitko se nije bunio. Netko je uostalom prije mogao reći i da bi trebala ostati zatvorena nekome tko pjeva o tome kako neka Nadalina muti jaja i zamuti pamet svima, a ona ih je eto u Lisinkom zamutila tko zna koliko već puta.

"Ja sam od prvog koncerta 78. pa do danas bio ne znam koliko puta u Lisinskom, tako da mi ništa nije strano", kaže Oliver Dragojević.

"Svi misle da je Lisinski strah. Nije strah. Ili će oni biti moji ili ću ja biti njihov", kaže Mišo Kovač.

Dogodilo se to da je on bio njihov, isto kao i dvorana u koju neki do tada nikad niti nisu kročili. I kad Džinovićev folk zvuk utihne, nastupit će prestižni BBC Philharmonic. Teško je vjerovati da bi se netko od svjetskih virtuoza, koje imamo priliku vidjeti i čuti, osjećao okaljanim jer je tek koji dan ranije na istom mjestu pjevao čovjek koji pjeva o kafani.
U nju barem svatko može ući, a da ga nitko ne osudi.