Vlak na relaciji Atena-Beograd-Zagreb—Dortmund, 30. kolovoza 1974. kasnio je na dolasku u Zagreb. Strojovođa Nikola Knežević i njegov asistent Stjepan Varga, koji su radili već 45 sati u komadu, žurili su kako bi nadoknadili vrijeme. Zadnjih sat vremena prije Zagreba uopće nisu usporavali, čak ni kod postaja Ludina i Novoselec, te se opasno naginjao u zavojima pričali su kasnije putnici. U 22.30 vlak dolazi do zagrebačkog Glavnog kolodvora, prilazeći istočnom ulazu brzinom od 104 km/h, dvostruko više od dopuštenih 50. U 22.33 lokomotiva u kolosijek na kolodvoru ulazi sama. Svih devet vagona s 400 putnika iskočilo je iz tračnica i prevrnulo se.
'Preživjeli su si čupali kosu'
"Bio sam, nažalost, na očevidu, strahota, ni u ratu nije bilo toliko ljudi poginulih na jednom prostoru, strojovođa je bio Stjepan Varga kada je s lokomotivom ušao na prvi peron izašao iz nje pitao je a gdje su mi vagoni? Oni koji su preživjeli čupali su si kosu s glave od traume i šoka. Poginula mi je nastavnica iz biologije koja mi je predavala u osnovnoj školi. Ne ponovilo se nikada i nigdje više", rekao je jedan od Zagrepčana na stranici Zakaj volim Zagreb.
'Prolazila sam Miramarskom, sve je smrdjelo po lizolu'
Poginulo je 167 ljudi, a još 90 ih je teško ozlijeđeno. Među poginulima je mnogo onih koji nisu stradali od samog prevrtanja nego od strujnog udara. Vagoni su, naime, u prevrtanju počupali i strujne stupove. Koliko je bila stravična nesreća oslikava i to što tijela 41 žrtve nikako nije bilo moguće identificirati.
"Sjećam se, išla sam Miramarskom podvožnjakom na posao, sve je smrdjelo na lizol, sredstvo za dezinfekciju. Tek sam saznala sto se dogodilo", svjedoči jedna Zagrepčanka.
Druga ističe kako je svega dan ranije rodila kćer, ali su je bez obzira na to smjesta otpustili. Nedostajalo je bolničkih kreveta...
Kažnjeni premoreni strojovođe
Kasnija istraga isključila je mogućnost tehničkih pogrešaka. No za najveću željezničku nesreću na prostoru bivše Jugoslavije, a jednu od najgorih i u Europi netko je morao bit kriv. Strojovođa Nikola Knežević i njegov asistent Stjepan Varga osuđeni su na 15 odnosno osam godina zatvora, iako su prije nesreće radili 45 sati u komadu, (a mjesec ranije odradili čak 300). Neidentificirani stradali pokopani su u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju za koju je spomenik izradio Vojin Bakić.
